Premda se u većini slučajeva događa kod starije populacije, moždani udar nije isključen ni kod djece i tinejdžera. Tako je 16-godišnji Martin Hercog u prosincu prošle godine, točnije 17. prosinca 2023., doživio moždani udar. Iako je do tog trenutka bio potpuno zdrav mladić, bavio se nogometom i košarkom, svirao gitaru i bubnjeve, bez konzumiranja alkohola i duhanskih proizvoda, moždani udar pojavio se iznenada i preokrenuo njegov, ali i život njegovih roditelja i starijih brata i sestre naglavačke. I to sve pred božićne blagdane.
Tinejdžer iz Melbournea, hrvatskih korijena, opisuje trenutak kada je shvatio da ima moždani udar, te podiže svijest o znakovima moždanog udara u nadi da će spriječiti invaliditet i spasiti živote.
- Kad sam se sagnuo da obujem cipele, tada je pritisak otišao u mozak, i došlo je do moždanog udara. Prestala raditi cijela desna noga i desna ruka, izjavio je za 9NEWS.
Telefonski razgovor s obitelji u Melbourneu
Stupili smo u izravan kontakt s obitelji u Melbourneu te nam je Martinov otac Dalibor Hercog - koji sa suprugom Zdenkom u Melbourneu živi od 1995. godine i imaju troje djece, Josipa (27), Katarinu (21) i Martina (16) - otvoreno ispričao što i kako se dogodilo, te je nesebično podijelio privatne fotografije, kako bi se podigla svijest o nažalost sve većoj problematici s kojom se tinejdžeri suočavaju, a u želji da se pomogne roditeljima i njima samima:
- Dan prije bili smo u svatovima, sve je bilo normalno, pjevali smo, veselili se, plesali cijeli noć. Sutradan, u nedjelju, trebali smo imati obiteljski svadbeni ručak u našem Katoličkom centru Sunshine. Supriga Zdenka i ja sišli smo u kuhinju popiti kavu prije nego što svi zajedno krenemo. Martin nikako da siđe; zovnem ga i pitam hoće li skoro. Kaže "eto me dole za minutu". Mi taman završavamo kavu, a njega čujemo kako tupka niz stepenice i ulazi u garažu, gdje nam stoji polica s obućom. U jednom trenutku nešto lupi u garaži i pitam "što si sad napravio?", no odgovora nema. Ponovim - "što si srušio?", opet ništa. Pošto je Zdenka bila bliže garaži, prva je stigla i vrisnula. U tome i ja stižem, prisjeća se Dalibor.
Simptomi i poziv Hitne
- Martin se taman uspravlja. Stoji samo na lijevoj nozi. Vidim, pokušava hodati, pomiče desnu nogu, ali ništa. Uhvatim ga, jer bi pao. Sav je izgubljen, dezorijentiran. Oči ukočene. Pričam s njim, ne reagira. Desna ruka obješena. Zdenka mi doda stolicu, probam ga posjesti, ali desna noga se ne savija u koljenu. Uspijem ga nekako posjesti, pitam ga, govorim mu, vidim da bi nešto kao rekao, al‘ ne može! Balončići počinju na usta izlaziti.
U tom trenutku prepoznajem da je to moždani udar, jer ne može ništa drugo biti. Kažem Zdenki da zove Hitnu pomoć i da kaže da ima moždani udar. Žena iz Hitne je cijelo vrijeme bila s nama na liniji, ispitivala i objašnjavala što da radimo, što da probamo. Uzalud sve. Hitna je stigla za 13 minuta; pregledali ga, polegli na kolica, u kombi i pravac Sunshine Hospital. Dvadeset min kasnije, tamo su ga čekali. Odmah je napravljen CT glave, a zatim i "magnet". Utvrđen je moždani udar i to jako brzo, hvala Bogu, priča nam Davor.
Kako doznajemo, tada su mu dali lijekove za razbijanje ugrušaka, ali nije djelovalo. Za to vrijeme u Monash Children‘s Hospital-Clayton organizirao se tim od 11 liječnika koji su ‘dignuti‘ od kuće kako bi ga odmah primili, jer su minute ključne. Priremili su ga za transport i poslali na drugi kraj Melbourna, u Clayton. Nakon 40 minuta, stigli su u novu bolnicu.
Hitna operacija izvršena u 11 minuta
- Ispred bolnice nas je čekao tim od 11 doktora, sestara, anesteziologa, asistenata, neurologa i Boga pitaj koga sve ne. U roku od 23 minute, sve je bilo gotovo. Sama operacija je trajala 11 minuta. Ušli su u žilu kroz preponu i odatle instrumentima skroz u mozak i izvadili ugrušak. Naučna fantastika za mene. Sve drugo je povijest, Bogu hvala. Bog ih sve skupa blagoslovio, kaže Davor.
U bolnici su testiranja i skeniranja otkrila da Hercog ima krvni ugrušak koji utječe na glavnu arteriju koja opskrbljuje njegovo moždano tkivo. “Tri minute kasnije izvadili smo krvni ugrušak i obnovili protok krvi u lijevu stranu njegovog mozga", rekao je Ronil Chandra, izvanredni profesor i neurointervencijski radiolog iz Monash Healtha, kako prenosi 9NEWS.
Svake godine oko 500 australske djece doživi moždani udar, no mnogi roditelji možda nisu svjesni simptoma i rizika. Neki znakovi moždanog udara kod djece uključuju opušteno lice, slabost ruku, poteškoće pri hodanju i nejasan govor, što se upravo dogodilo i Martinu, a otac je to, na svu sreću, prepoznao.
Vrijeme potrebno za traženje liječničke pomoći također je ključno za sprječavanje smrti i invaliditeta. "Svakih 10 minuta više moždanog tkiva umire, pa zato u ovim slučajevima morate djelovati brzo", rekao je Chandra.
Boravak u bolnici i oporavak
Kako doznajemo od Dalibora, već u nedjelju navečer, nakon operacije, Martin se počeo pomalo oporavljati, znao je tko je, ali nije mogao pomaknuti desnu stranu tijela, niti govoriti. U ponedjeljak ujutro, 18. prosinca, imao je relaps (napadaj), pogoršanje stanja zbog velikog oteknuća mozga i morali su ga staviti u induciranu komu na odjelu za intenzivnu njegu. Dva dana poslije, Martin se probudio i osoblje mu tada pokušava dati prvi zalogaj hrane, kako bi vidjeli može li gutati, nakon čega je smješten u svoju sobu. Već u popodnevnim satima čini prve korake, prvo sjedenje i prve terapije s fizijatrima i terapeutima. Svaki dan je Martin imao obavezne terapije, vježbe, pokušaje da jede što više i bolje, kako bi mu što prije izvadili tube za hranjenje. Želja roditelja je bila da za božićni ručak jede samostalno.
Martin se svakim danom sve više trudio, što je rezultiralo sve većim napretkom i zdravstvenim poboljšanjem. Toliko bi se izmorio da bi spavao po tri puta tijekom dana i cijelu noć, što je jako dobro za njegov oporavak. Osim što je počeo jesti bolničku hranu, mama Zdenka, koja je inače izvrsna kuharica, kuhala je ne samo za Martina, već za cijeli odjel, pa su tako svi uz njega prešli i na domaći spizu. Za Badnjak, Martin izlazi u bolničko vanjsko dvorište, samostalno šeta, provodi sve više vremena na otvorenom i, kako nam je rekao njgov otac, "molimo Boga da mu izvade tube za hranjenje".
Prema Daliborovim riječima, cijeli odjel je bio predivno okićen povodom božićnih blagdana i novogodišnjih praznika, što je svim pacijentima i osoblju bar malo uljepšalo i olakšalo izazovne i ponekad jako teške trenutke.
- Za djecu su napravili pravu ludnicu, prekrasno iskustvo. Djeca su dobila toliko poklona, doveli su Djeda Božićnjaka, vatrogasce, policajce, klaunove, pa čak i slastičara s kolicima, koji je četiri sata dijelio djeci sladoled. Zdenka je toliko toga nakuhala, da smo imali pravu feštu u bolnici, oduševljen je bio Dalibor.
Uglavnom, svakim danom Martin je sve više napredovao; uz kliničko osoblje i stručnjake, dobio je i terapeutske pse. Počeo se sam tuširati, polako sam mazati namaze na kruh, pokušava pisati, ali jedva. U bolničkoj igraonici, pokušava igrati play station, sve u svrhu vraćanja u funkciju fine motorike i koordinacije ruka-oko-ruka, koja je oštećena. Nakon intenzivnih 11 dana oporavka, u posjet su došli doktori koji su mu spasili život, dr. Ronil i dr. Sarah, odveli obitelj Hercog u takozvanu teatar sobu u kojoj su ga operirali i pokazali im kako je to izgledalo, uz video snimke i fotografije. Zadnji bolnički doručak je bio 29.prosinca, kada su napokon otišli kući.
- Martin i ja smo proveli nezaboravnih 13 dana i noći u Monash Children‘s Hospital u Claytonu. Hvala svima do neba za sve što su za nas napravili i pomogli Martinu spasiti život. Niti jedan krivi pogled od bilo koga, a kamoli loša riječ. Osoblje nevjerojatno od prvog do zadnjeg. Od najvećih doktora do čistačica i servirki. Jednostavno nevjerojatno iskustvo kroz što smo sve prošli.
Život nakon moždanog udara
Nakon nekoliko mjeseci oporavka, Martin je zahvalan što su liječnici otkrili krvni ugrušak na vrijeme.
- Ne mogu im dovoljno zahvaliti što su mi spasili život, stvarno su obavili nevjerojatan posao.
Martina čeka dugi oporavak od dvije i pol godine, vrijeme potrebno do potpunog oporavka, prema rječima stručnog medicinskog tima. Svaki dan ide na terapije, puno se radi i na fizičkom i na mentalnom planu. Martin uz voju snažnu volju ima potpunu podršku obitelji i cijelog tima stručnjaka. Za sada, moždani udar je oštetio finu motoriku desne strane tijela, pa tako, na primjer, kada prstima, počevši od palca pa sve do malog prsta. mora dotaknuti nešto, ne može ni upola brzo kao lijevom rukom. Može pisati, ali se jako brzo umara. Kod sviranja bubnjeva, smeta ga što ga prsti ne "slušaju". Desno stopalo blago je zakrenuto prema unutra.
Ako se koncentrira i misli na to, može ga ispraviti, ali čim zaboravi, stopalo se vrati. Prsti na desnom stopalu su podignuti prema gore i također ne "slušaju". Ne može pomaknuti jedan po jedan, niti sve zajedno saviti prema dolje, što mu smeta kad trči i igra nogomet. Stvari mu ispadnu iz desne ruke po nekoliko puta na dan. Što se tiče mentalnog oštećenja, prema Daliborovim riječima, ponekad mu informacije jednostavno prođu i ne zapamti ih, lako i brzo zaboravlja. Hoće li to ostati trajno i nepovratno oštećenje, ne znaju ni liječnici sami. Pokazat će vrijeme.
Zbog vlastitog traumatičnog iskustva, Martin i njegova obitelj apeliraju na sve roditelje da na vrijeme reagiraju već kod prvih simptoma, kako ne bih doživjeli isto što i oni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....