Je li rasistički incident iz Dubrovnika, kojega je opisala crnoputa američka glumica Gabrielle Union, krajnje izoliran slučaj i nešto što nama u Hrvatskoj uopće nije svojstveno? Je li moguće da je Amerikanka sve to izmislila? Ma je li barem onako tipično američki mrvicu pretjerala?
Ili bi se ipak kao društvo trebali malo zamisliti oko svega ovoga i priznati da baš i nismo najsrdačniji i najtolerantniji domaćini na svijetu i pokušati stvari promijeniti?
Robert Treselj je rođen u Splitu, ali već 58 godina, praktički od rođenja, živi u Belgiji. Tamo je cijenjeni arhitekt, urednik najpoznatije stručne revije, član belgijskog Vijeća kulture i predsjednik Komore "Arts plastiques" koja okuplja dizajnere, arhitekte, kipare, slikare. Javio nam se nakon što je u medijima iščitao brojne članke na ovu temu i ustanovio kako smo skloni relativizirati, pa i omalovažavati ovaj problem.
A on je, budimo blagi u izričaju, stigmatiziranje crnaca na Jadranu, pa i u svome rodnom Splitu, osjetio i na svojoj koži. Točnije, na koži svoje tamnopute supruge Alvine. Kao Hrvat s belgijskom adresom, usprkos svemu, i dalje svako ljeto dolazi ovamo pa smatra da je itekako pozvan da javno ukaže na ono što je i sam iskusio.
- Prije pet godina sam se vjenčao s Alvinom, koja je porijeklom iz Kameruna. Supruga mi je putovala po cijeloj Europi i po svijetu. Bila je već četiri puta po Hrvatskoj, od Opatije do Cavtata, i na žalost, potvrđuje da je istina ono što crni turisti pišu po društvenim mrežama. Mnogi od njih svjedoče o neugodnim situacijama kojima su u Hrvatskoj bili izloženi samo zbog svoje tamne puti - govori nam Robert Treselj i prenosi da se ti ljudi žale da buljimo u njih samo zato što su crnci, da ih pojedini ugostitelji ne pozdravljaju i da se zbog toga ne osjećaju ugodno.
Doduše, riječ je o virtualnim forumima na kojima ljudi isključivo opisuje negativna iskustva vezanima za rasizam, ali svejedno. Takve stvari se događaju i o tome Treselj želi javno pričati.
- Srećom, moja supruga nije u Hrvatskoj doživjela velike rasističke ispade i trudi se ispraviti tu groznu sliku naše domovine. Ali, za razliku od mnogih crnaca, ona u Hrvatsku dolazi sa mnom, pa je i tako zaštićena - tvrdi Treselj.
Međutim, čini se da koji put ni društvo Splićana i bijelaca nije dovoljna zaštita tamnoputim gostima od neumjesnih komentara.
- Prije par godina sam bio s obitelji na večeri u splitskoj konobi Fife. Bili smo rođak, ja, naše supruge, djeca i moj otac. Za stolom smo govorili francuski. Bilo je kasno i restoran nije bio prepun.
Gostu sa susjednog stola se nije dopadalo da jedna crnkinja dijeli isti prostor s njim, pa nas je počeo vrijeđati i psovati. Kad je shvatio da smo domaći, postao je još žešći. Moj otac, pravo splitsko mandrilo, mu je u tren skočio za vrat. Konobari su ih rastavili i diskretno izveli gosta iz restorana. Ispričali su nam se zbog događaja - prepričao nam je arhitekt scenu iz restorana.
Nastavili su, kažu, jesti večeru i objašnjavati zbunjenoj djeci čemu su upravo svjedočili. Srećom da je osoblje restorana reagiralo na pravi način, inače bi trauma bila i veća.
Vlasnik Fife se spomenutog događaja od prije nekoliko godina uopće ne sjeća, kaže da vjerojatno u tom trenutku nije ni bio u restoranu, ali hvali potez svoga osoblja. Drukčije, komentira on, nisu ni mogli postupiti, njima su svi gosti isti.
- Inače nemamo ružnih doživljaja po pitanju rasizma u Hrvatskoj, ali takve stvari se ne bi smjele događati. Hrvatsku volimo i rado posjećujemo. Rasizam potječe od straha i neznanja, o ovim stvarima se treba javno govoriti - uvjeren je Robert Treselj.
Pa evo, otvaramo diskusiju. Nije lako naći prave riječi nakon ovoga, zar ne?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....