Hrvatska kao turistička zemlja ima na tisuće restorana, međutim damo jedan od njih se zove "Pošteni", a smjestio se baš na hvarskoj Pjaci. Lako ga je naći, nalazi se tik uz povijesnu gradsku gustirnu koja je građena od 1519. do 1520. godina, dok je s druge strane čuvena hvarska katedrala. I spomenuti restoran je jedan od najstarijih lokala u otočnoj turističkoj metropoli, kažu da je ušao u posljednje desetljeće svoga prvog stoljeća, a mnogi ga gosti pamte po izvrsnoj ponudi.
- Istina je, ovo je jedan od najstarijih hvarskih restorana. Osnovao ga je moj dida Jure još davne 1933. godine i dao mu ime "Jadran", ali je tu još prije moja prabaka Jelica imala svoju "tovirnu" u kojoj je prodavala vino i slanu ribu. A bome ona nije bila pismena, nije znala ni čitati, ni pisati, ali je ipak imala jednu bilježnicu u koju je nekakvim znakovima, odnosno crticama upisivala koliko je tko vina popio na dug, da bi to kasnije znala naplatiti.
U to vrime je postojala svojevrsna kletva "Dabogda te tovirna dopala", što će reći da se i nije bilo baš lako baviti tim poslom, međutim, sve je ona izdržala, čak je i dugovanja efikasno naplaćivala – veli Đorđe Kovačević, koji je u restoranu više od dva desetljeća.
Peta generacija
Sada ga vodi njegova kćerka Mia, peta generacija vlasnika, inače glazbenica, svira violinu. Nastupala je s nekoliko komornih orkestara, pa i kao solistica. Njezine koncerte smo pratili i u sklopu Hvarskih ljetnih priredbi, a sada "svira" na terasi svoga restorana. Ona dodaje da je njena praprabaka u jednoj mirini iza restorana imala kozu, no pradjed Jure je kad se oženio preuzeo gostionicu, zatvorio je mirinu u kojoj je životinja obitavala i tako izgradio kuhinju restorana u kojoj je jela kuhala njena prabaka Tone (Antica) iz roda Barišićevih u obližnjem Zaraču.
- Dide je bio šef i nabavljač, ustvari logistika. Poslovanje se odvijalo kao obiteljski biznis, jer je u restoranu radila i moja tetka Jelka koja je prala suđe. Bila je toliko mala da su joj pod noge morali postavljati tamburin da bi dosegla sve to što je prala. Restoran je s tradicionalnim i jednostavnim obrocima, kao što su kulin, tripice i razne maredne, te razumnim cijenama vrlo brzo postao meta domaćih i fureštih gostiju, a netko od njih je djeda prozvao Pošteni.
Onda se po Hvaru počelo govoriti ‘...Gremo ovdje u Poštenega‘, pa su na neki način tako i lokalu odredili ime. U početku se tu odvijala prava trampa, dide bi ribarima i težacima davao hranu, a oni njemu ribu, vino i poljoprivredne proizvode kao što su luk, krumpir, pomidore... S vremenom su iznad restorana izgrađeni i smještajni kapaciteti, a još iz toga doba, 1935. godine, sačuvan je jedan prospekt na hrvatskom i njemačkom jeziku na kojem stoji da će dide svakom gostu koji kod njega odsjedne više od tjedan dana platiti putnu kartu za željeznicu – kaže Đorđe.
Zanimljiva neka vremena zar ne, o njima bi se mogao snimiti film. Ali dida Jure je umro 1948. godine, pa je restoran jedno vrijeme bio zatvoren, a kada je nanovo otvoren Đorđe mu je dao naziv "Pošteni". Smatrao je da će time sačuvati povijesnu istinu o lokalu, premda je bilo i onih koji su govorili "Pa gdje toga ima, ugostitelj, a još i pošten". Dakle, valjalo je to sveto ime i opravdati, a da su u tome uspjeli ponajbolje svjedoče ocjene restorana na tripadvisoru, gdje ih je gotovo 400 gostiju ocijenilo od 4,5 do 5 - za hranu, servis i atmosferu nižu se najviše ocjene.
Uvijek transparentni
- Uz mene, oca i mamu Vericu imamo još 12 zaposlenika. Sve su to pravi profesionalci, tako da uspješno opslužujemo 70 sjedećih mjesta. Naša kuhinja nudi tradicionalna riblja i mesna jela, pripremljena po jednostavnim, ali genijalnim receptima pradida Jureta. Tijekom godina, s generacije na generaciju, naša kulinarska priča se razvijala, tako da sada osim tradicionalnih jela nudimo i dio mediteranske kuhinje prožete svjetskim utjecajima. Jedna stvar kod nas ipak ostaje nepromijenjena: vjera da je s ljudima i hranom najbolje biti pošten – pripovijeda nam Mia.
Jedna od pretpostavki takvog poslovanja je svakako i transparentnost. Ovaj restoran zaista je jedan od rijetkih na škoju, ali i na širem području, koji na internetu ima menu s istaknutim cijenama. Kod drugih za cijenu saznaš tek kada sjedneš na stolicu ili što je još gore kad konzumiraš ono što si naumio. A i cijene restorana opovrgavaju medijske napise o skupoći na Otoku sunca, slične su nekim restoranima u Zagrebu. Npr. doručak nude po cijeni od 9 do 12 eura, starteri su od 6,50 do 10,50 eura, a tjestenine od 13 do 20,50 eura.
Tu su još razne salate od 12,50 do 16,50 eura (losos i hobotnica), pizze od 13 do 17,50 eura, jela od svježe jadranske ribe prodaju se po cijeni od 15 do 24,50 eura. Mesna jela pak idu po cijeni od 16 do 28 eura (biftek s roštilja), prilozi su od 5,50 do 6,50 eura, dok će vas deserti stajati od 5 do 6 eura. I cijene pića za Hvar nisu prevelike, primjerice za pola litra piva izdvojit ćete 5 eura.
Tradicija, kvaliteta, poštenje
Restoran radi otprilike pet mjeseci, znaju ovamo navratiti i jet-seteri, mada se prema svakom gostu ponašaju jednako i prijateljski.
- Želimo da gosti iz lokala odu zadovoljni i da nam se vraćaju. Gosti kod nas vrlo rado konzumiraju riblje ili mesne plate, ili frituru, dalmatinsku pašticadu s njokima koju pripremamo na dnevnoj bazi... Uvijek u prvi plan stavljamo tradiciju, kvalitetu i poštenje, pa će tako i ostati sve dok poslovanje bude trajalo – poručuje violinistica iz Hvara, koja je za kormilom jednog od najstarijih hvarskih restorana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....