Sve češće možemo čitati o "muškoj menopauzi", "muškom klimakteriju" koji stručnjaci nazivaju andropauza. Iako svi nisu suglasni da ovaj pojam označava sličnu pojavu koja se kod žena događa u menopauzi, a neki smatraju da andropauza uopće ne postoji, činjenica je da se i u muškom tijelu s godinama događaju neke hormonske promjene koje utječu na niz tjelesnih funkcija.
O čemu je riječ otkrio nam je izv. prof. dr. sc. Mladen Krnić, internist, endokrinolog i dijabetolog u Zavodu za endokrinologiju i dijabetologiju KBC-a Split.
- Ako se složimo da andropauza postoji, koji joj je glavni simptom i je li taj proces nešto suptilniji/drukčiji nego kod žena?
- Andropauza je sindrom u kojemu su promjene koje dolaze s dobi povezane sa znakovima manjka androgena, odnosno muških spolnih hormona - od kojih je najvažniji testosteron - kod starijih muškarca. Tradicionalno, ali i diskutabilno, starijima se smatra muškarce starije od 50 godina. Točno vrijeme nastupa simptoma nije predvidivo.
- U kojoj dobi se obično govori o andropauzi?
- Između 40. i 70. godine života, ukupni i slobodni testosteron u serumu smanjuju se približno 1,2 posto godišnje.
Dvanaest posto muškaraca starijih od 50 i gotovo 50 posto muškaraca starijih od 80 godina imaju nisku razinu ukupnog testosterona. Postoje izražene individualne razlike pa neki zadržavaju zavidnu spolnu aktivnost do duboko u starost, a neki počinju osjećati slabljenje spolnih funkcija već u srednjim godinama.
Nasuprot naglom prestanku funkcije gonada – spolnih žlijezda – kod žena nakon menopauze, smanjenje razine testosterona je postupno. Nije problem samo smanjenje testosterona, nego i smanjeno izlučivanje hormona hipotalamusa i hipofize te smanjena osjetljivost testisa na stimulaciju hormonima hipofize. Raste i koncentracija SHBG – proteina koji na sebe vezuje spolne hormone i time smanjuje razinu slobodnih i djelotvornih hormona u krvi. Smanjuju se "performanse" na svim razinama hormonske regulacije. Paralelno s testosteronom opada i koncentracija estradiola (E2) koji je, primjerice, za čvrstoću kostiju važniji od testosterona. Naposljetku, spolna funkcija, osobito spolna želja, dobrim dijelom je izravno povezana s koncentracijom E2.
Sa starenjem nastupa i fenomen zvan adrenopauza, odnosno smanjenje funkcije nadbubrežne žlijezde, a u smislu spolne funkcije tu je bitno sniženje razine hormona dehidroepiandrosterona (DHEA). Kod žena u postmenopauzi, nadubrežne žlijezde ostaju jedini izvor toga hormona. U muškaraca nadbubrežne žlijezde nisu jedini, ali su glavni izvor DHEA, dok se svega 10 posto tog hormona proizvede u testisima. Niska razina DHEA povezana je s većim rizikom za pojavu erektilne disfunkcije, čak i u muškaraca mlađih od 60 godina.
- Koje su to normalne, niske, preniske vrijednosti testosterona?
- Vrijednosti niže od 8 nmola/L (nanomola po litri) zahtijevaju supstitucijsku terapiju. Moram reći da neki muškarci imaju simptome manjka testosterona i pri vrijednostima u donjem dijelu normalnoga spektra, na primjer 10 do 15 nmol/L, a neki uredno funkcioniraju i sa 7 do 8 nmol/L.
- Može li niska razina testosterona biti povezana i sa nekim drugim uzrocima?
- Postoji nekoliko rizičnih faktora za nastanak hipoandrogenizma – osim same dobi, to su etnička pripadnost, antropometrijske karakteristike, životni stil, prateće bolesti i lijekovi. Sve važnije mjesto zauzimaju okolišni čimbenici. Danas se, naime, sve više govori o endokrinim, u ovom slučaju testosteronskim disruptorima, a u tu skupinu spadaju stotine spojeva koje se u organizam unosi hranom, pićem, preko kože… To su različiti kemijski spojevi koji se koriste u proizvodnji plastičnih masa, premaza za posuđe, herbicidi, insekticidi… Nemoguće ih je, barem u potpunosti, izbjeći u suvremenom svijetu.
- Koji su tipični simptomi nedostatka testosterona? Neki muškarci se zabrinu kada prepoznaju smanjeni libido i erektilnu disfunkciju!?
- Simptomi su mnogobrojni. Na prvom mjestu su, naravno, smanjenje libida (spolnog nagona) i potencije, smanjenje kvalitete orgazma, volumena ejakulata (sperme) ali i čitav niz nespecifičnih promjena kao što su kronični umor, lako umaranje, smanjena fizička snaga, smanjenje tjelesne dlakavosti, anemija, poremećaji koncentracije, pamćenja, spavanja, manjak inicijative, razdražljivost, depresivnost, promjene raspoloženja, ponekad i "fumade" u blažem obliku. Ukratko simptomi dosta slični onima u postmenopauznih žena.
- Može li ovaj manjak biti uzrok neplodnosti?
- Umjesto odgovora na ovo pitanje, reći ću da danas prosječni 50-godišnjak ima 50 posto manju razinu testosterona i 50 posto manje spermija nego prosječni 50-godišnjak prije 50 godina.
- Navodno može uzrokovati i veće nakupljanje masnog tkiva!?
- Tu postoji dvosmjerna veza. Začarani krug. Niži testosteron, odnosno androgeni, pogoduju nakupljanju masnog tkiva, a debljina pogoduje snižavanju testosterona. Kod pretilih osoba s niskim testosteronom na prvom mjestu se preporučuje smanjenje tjelesne težine i ono, samo po sebi, može dovesti do povećanja razine testosterona.
- Jesu li muškarci u andropauzi u većem riziku obolijevanja od nekih bolesti?
- Svakako. Uz manjak androgena se vezuje osteoporoza i moguće posljedične frakture kostiju, smanjenje mišićne mase, već spomenuto povećanje udjela masnog (osobito trbušnog) tkiva, poremećen omjer masnoća u krvi, povećan rizik od nastanka ateroskleroze, metaboličkog sindroma, dijabetesa, a time i od kardiovaskularnih bolesti i ranijeg umiranja. Postoji i veza u drugom smjeru, naime kod dijabetičara, hipertoničara, osoba s cirozom jetre i još nekim bolestima povećana je učestalost abnormalno niske razine androgena. Prema nekim studijama 16 posto muškaraca s osteoporozom i 66 posto onih s frakturom kuka ima hipogonadizam. Kod muškaraca s dokazanom koronarnom bolešću 23.9 posto imalo je jasno izražen, a 26.3 posto granični hipogonadizam. Muškarci s depresijom imaju niže razine testosterone, itd.
- Kako postupiti, preporuča li se i muškarcima neka hormonska nadomjesna terapija koja može ublažiti simptome? I za koga ona dolazi u obzir? Koji su najveći rizici povezani s hormonskom terapijom?
- Ima više oblika nadoknade testosterona - gel, injekcije, tablete, a izvan Hrvatske i flasteri. Nadoknadom se postiže popravljanje svih spomenutih poremećaja i smanjenje navedenih rizika, a ponajviše kvaliteta života, naročito spolnog. Cilj je postići fiziološke, ne pretjerano visoke koncentracije testosterona, jer s njima raste i vjerojatnost nuspojava, primjerice pretjereno ugušćivanje krvi. Postoje kriteriji i kontraindikacije za primjenu testosterona. Kriteriji su razine testosterona i prisutnost simptoma manjka, a kontraindikacije karcinom prostate i muške dojke, sklonost embolijama i popuštanje srca.
- Traže li danas muškarci ovu terapiju?
- Sve je više muškaraca koji traže nadomjesnu terapiju testosteronom, ali psihološke i socijalne prepreke mnogima i dalje predstavljaju nepremostivu prepreku u tom smjeru.
- Neki stručnjaci čak preporučuju dodavanje testosterona u slučaju preniskih vrijednosti, čak i ako niske vrijednosti ne stvaraju posebne probleme. Što mislite o tome?
- U takvim je slučajevima odluka individualizirana. Ne postoje dva jednaka pacijenta. Treba uzeti u obzir specifičnosti svakog pojedinog bolesnika, a i stavovi pojedinog liječnika igraju ulogu jer u ovom području ne postoje nedvosmisleni kriteriji.
- Može li se nekim jednostavnijim/prirodnijim pristupom utjecati na ublažavanje simptoma, recimo zdravom prehranom, vježbanjem, izbjegavanjem konzumiranja alkohola, prestankom pušenja...?
- Osobito je preporučljivo ne pušiti. Što se alkohola tiče, kritična je umjerenost. Umjerena konzumacija, primjerice crnog vina, a to znači do dva decilitra dnevno, može biti korisna, ali sve više od toga je štetno. Kod prehrane, osim općih naputaka o mediteranskoj prehrani i ne-debljanju, postoje namirnice koje djeluju kao prirodni anti-estrogeni - višak estrogena negativno djeluje na razinu slobodnog testosterona - a to su kupus, kaul, brokula, kelj, kineski kupus, prokulice. Važno je unošenje dovoljno kolesterola, iz kojega se testosteron stvara, no dovoljne su male količine. Važno je i unošenje minerala i vitamina kao što su cink, selen, omega-3 masne kiseline, vitamin D i kalcij kojih ima u ribi, orašastim plodovima... Nisu dobre preslatke i preslane namirnice, kao ni previše kofeina. Nije dobro u ovom smislu imati ni višak kilograma.
Postoje i kseno-estrogeni iz plastične ambalaže, zagađenja, neorganski uzgojenog mesa i slično, pa je izbjegavanje ovih spojeva također preporučljivo.
Pomaže i smanjenje razine stresa, što je više moguće. Hormoni stresa djeluju negativno na testosteron. Fizička aktivnost pomaže tijelu da proizvodi testosteron, zato treba ostati aktivan što duže, a preporučuje se 30 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno. Dovoljno sna ima veliku važnost u osiguravanju normalne proizvodnje i ritma izlučivanja hormona. Testosteron se proizvodi najviše za vrijeme tzv. REM faze spavanja pa je važno osigurati dovoljno vremena za punih osam sati spavanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....