Zašto uopće u Hrvatskoj objavljujemo natječaje za zapošljavanje u državnim ustanovama kada su najčešće – namješteni?
Pitanje je to koje redovito postavlja "vojska" onih koji se uzalud javljaju na brojna nadmetanja za posao u svojoj struci, a premda ispunjavaju sve uvjete za traženo radno mjesto, uvijek ga dobije netko drugi. I taj netko drugi u pravilu je iz "ešalona" podobnih, ili zbog stranačke iskaznice ili zbog rodbinskih veza.
Nakon naših nedavnih tekstova o dva rodbinsko-stranačka zapošljavanja u županijskom Domu zdravlja (stomatologinje i vozača), stigle su nam dojave vezane uz brojne "upitne" odluke vodstva ove regionalne ustanove.
Jedna od njih je i priča o ginekologu, ujedno i dragovoljcu Domovinskog rata, te o državnoj instituciji koja u jednom rješenju poništava, a u drugom potvrđuje isti članak Zakona o braniteljima. To je priča i o kilometraži, odnosno plaćanju troškova za odlazak na posao koji su bitni za jednog radnika ustanove, ali ne i za drugoga.
Sve je počelo prijavom na kolovoski natječaj za ginekologa u ordinaciji Doma zdravlja (DZ) u Splitu, gdje se prijavilo četvero ginekologa, redom stalno zaposlenih, i to troje u splitsko-dalmatinskom DZ-u, a jedan u šibensko-kninskom. Odluku o izboru između liječničkog kvarteta prenio nam je dr. Marko Rađa, ravnatelj splitsko-dalmatinskog DZ-a:
– Na natječaj su se prijavili ginekolozi dr. Dadić koji radi u Sinju, dr. Viđak u Trogiru, te dr. Mišić u Splitu, a četvrta kandidatkinja je iz šibensko-kninskog DZ-a.
Budući da kolegica koja radi u Šibeniku još uvijek ima obvezu iz specijalizantskog ugovora s matičnom ustanovom, ona treba razriješiti te odnose. Ostalih troje kandidata su stalni zaposlenici naše institucije i moj izbor je bio vrlo jednostavan: mjesto stanovanja pojedinog kandidata te broj pacijentica koje su upisane u pojedini tim i koje mu gravitiraju.
Prema riječima dr. Rađe, između dr. Mišić, dr. Dadić i dr. Viđak, odabir za rad u Splitu pao je na potonjeg, i to zbog manjka i žena i kilometraže:
– Kod doktora Viđaka u Trogiru najmanje žena gravitira i najmanje žena je upisano. S druge strane, doktor Viđak živi u Splitu i putuje u Trogir (30 kilometara u jednom smjeru), a doktor Dadić živi u Biteliću i radi u Sinju (15 kilometara), a da ga je prebaciti u Split, onda bi putovao 45 kilometara.
Netko putne troškove treba platiti, a to je dodatnih 60 kilometara dnevno kod Dadića i trenutačnih 60 kilometara dnevno kod Viđaka ako radi u Trogiru, ukupno 120, puta 20 radnih dana, puta kuna po kilometru, to je 2400 kuna bespotrebnih putnih troškova svakog mjeseca.
S doktorom Viđakom je potpisan ugovor s klauzulom da stupa na snagu onog trenutka kad HZZO ugovori tim s DZ-om, što se još uvijek nije dogodilo, a hoće li se dogoditi i kada, još uvijek se ne zna.
No, na ravnateljeve riječi odmah je stigla "kontra" kako njega prije godinu dana, pri izboru na čelo DZ-a, nisu "izbrisali" zbog putnih troškova budući da radi u Splitu, u Kavanjinovoj 2, a prijavljena adresa stanovanja, prema upisu ustanove u sudski registar, nalazi se u Nečjumu na otoku Šolti! To znači da dr. Rađa uz kilometražu ima i pravo na trajektnu kartu...
Vratimo se odluci da se u ordinaciju u Splitu primi dr. Viđak koji ima tek godinu dana staža u županijskoj medicinskoj instituciji.
– Uvijek su bili kriteriji za radno mjesto ili premještaj iz ordinacije u ordinaciju u sklopu DZ-a, sudjelovanje u Domovinskom ratu, pa dužina rada u udaljenim mjestima, otocima ili ruralnim dijelovima naše županije, kao i ukupna dužina staža u DZ-u.
Sada kada ispunjavam sve kriterije, uz usmeno obećanje ravnatelja Rađe kako ću biti prebačen u Split, izmišljaju kilometre, premda sam se prije natječaja preselio u Solin, kako je i navedeno u natječajnoj dokumentaciji – ljuti se dr. Ivica Dadić, koji je sve navode i prozivke uputio i na brojne adrese odgovornih.
Naš sugovornik iznosi kako je radio 17 godina u bolnici "Hrvatski ponos" u Kninu, te pet godina u DZ-ovim ginekološkim ambulantama u Makarskoj i Imotskom, te sada u Sinju, a uz to je i dragovoljac Domovinskog rata.
Kod zapošljavanja u DZ obećano mu je skoro preseljenje u ordinacije u Solinu ili Splitu, no sada se u Split "seli" dr. Jakov Viđak koji ima manje od godinu dana staža u toj ustanovi.
Usporedno s tim se ne poštuje ni Zakon o hrvatskim braniteljima, gdje kao dragovoljac ima prednost. I taj kontekst pun je "bisera", jer je splitski Područni ured Državnog inspektorata, s potpisom inspektorice rada Dobrile Puizine, u razmaku od dva dana poslao potpuno suprotna rješenja u vezi s tumačenjem Zakona.
Ravnatelj dr. Rađa dao nam je na uvod rješenje od 23. studenoga prošle godine kojim se "odbija zahtjev Ivice Dadića o prednosti zapošljavanja kao dragovoljca Domovinskog rata" budući da nije nezaposlen, pa i nema prednost pri zapošljavanju u DZ-ovu ginekološku ambulantu u Splitu.
Međutim, već idućeg dana, 24. studenoga, dr. Dadić od iste institucije, Područnog ureda Državnog inspektorata, s potpisom inspektorice Puizine, dobiva obavijest kako je "po okončanju inspekcijskog postupka ovo tijelo državne uprave u odnosu na nadziranog poslodavca (Dom zdravlja, op.a.) podignulo optužni prijedlog, s potencijalnom kaznom do 300.000 kuna za poslodavca zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o hrvatskim braniteljima".
Što će biti dalje, hoće li ovaj natječaj zbog tužbi biti srušen, hoće li što "izroditi" optužni prijedlog Državnog inspektorata, vidjet ćemo, premda nam iskustvo kazuje kako velikih promjena neće biti.