- Totalno smo zbunjeni, to je ono najgore. Ne samo da se mjere minjaju svako tjedan dana, nego više ne znaš ni koga pitati šta ti je činiti – ukratko sažima muke po pomorcima u doba pandemije Splićanka Ivana, druga časnica palube, koja se upravo priprema za ukrcaj u Nizozemskoj.
U kontaktu s kolegama je shvatila da imaju različita iskustva od onih koji stoje u službenim uputama na web stranicama nadležnih tijela. Provela je sate tražeći podatke na stranicama države u koju ide, kontaktirala tvrtku za koju plovi, veleposlanstvo i aviokompaniju. Nisu joj svi znali odgovoriti na pitanja.
Nakon više upita, iz veleposlanstva je dobila detaljne informacije. Za ulazak u zemlju dovoljan je "brzi test", isti uvažava i njezina brodarska tvrtka, a tek će saznati hoće li i aviokompanija. Pokušavajući saznati sve informacije provela je sate na telefonu i e-mailu. No sve je to ništa prema proceduri koju je morala proći pri povratku doma, gdje je od ukupno četiri tjedna odmora, čak dva provela u izolaciji.
- Sve to skupa nema smisla. Do broda i s broda smo k'o "zamotani u celofan"; od kuće idemo direkt u avion, taksi, pa u brod. Na sve uvjete pristajemo, jer raditi se mora. Dok je brod u luci, izlasci na obalu su zabranjeni, a svim zaposlenicima s obale je zabranjen ulazak u akomodaciju broda. Svi poslovi vezani za kopno se obavljaju na sigurnoj distanci pod maskama, pa onda opet isplovljavamo i jedini kontakt s drugima nam je radio-veza. Nema opuštanja, sve se to poprilično strogo nadzire. I onda napokon dođeš doma i od misec dana, dva tjedna provedeš u izolaciji – govori.
Slično iskustvo ima i Splićanka Marina, časnica zaštite okoliša, koja je u šest mjeseci provedenih na kruzeru u Atlantskom moru odradila dva tjedna obavezne izolacije po dolasku na brod, tijekom koje nije smjela napuštati kabinu, kao i sedam PCR testova. Svi su bili negativni, ali bez obzira, pri povratku kući joj je zamalo određena izolacija.
- Nakon pustih PCR testova i šestomjesečne izolacije na brodu s 80 članova posade, došla sam u Zagreb i policajac me želi staviti u samoizolaciju, a gospodu koja se ukrcala u Frankfurtu i sjela pokraj mene nije ništa ni pitao. Ufino sam se izgrintala, pa me na moje opravdanje da imam važeći negativan PCR test i da dolazim iz zemlje koja nije u crvenoj zoni, kao "oslobodio" izolacije. Ne mogu mu ni zamirit jer znam da više nitko ništa ne zna, sve se minja iz sata u sat, tko će to upratiti – kaže.
I ona objašnjava da se brodovi redovito dezinficiraju, kontakta s "autsajderima" nemaju, a jedina mjesta gdje se mogu zaraziti su aerodromi i taksiji, pa joj nije jasno zašto ista pravila ne vrijede za sve.
Obje sugovornice podsjećaju da je Hrvatska tijekom veljače prihvatila "Neptunovu deklaraciju o dobrobiti pomoraca i izmjeni posade" kojom su i hrvatski pomorci proglašeni ključnim radnicima.
Cilj ovog dokumenta je bio omogućiti lakšu repatrijaciju pomoraca koji su "zapeli" na brodovima, ali i olakšati ukrcaj i iskrcaj dok traje epidemija. Prema riječima naših sugovornica, za hrvatske pomorce deklaracija nije donijela veliku promjenu.
- Neke su stvari lakše, u dosta država smo izuzeci od bilo kakvih obaveza izolacije ili PCR testa uz garantno pismo i pomorsku knjižicu. U Hrvatskoj je to malo naopako, ako si iz EU ne treba test ni izolacija, a ako nisi, ide izolacija, bez obzira na broj zaraženih u zemlji iz koje dolaziš. A iz iskustva drugih kolega, to opet ovisi kako koji policajac na granici tumači mjere na snazi – govori Ivana.
Na upit što Neptunova deklaracija i pojam "ključni radnik" znači za hrvatske pomorce, hoće li se za njih ukinuti restrikcije prilikom ulaska u zemlju ili im se omogućiti prioritetno cijepljenje, iz Ministarstva mora i pomorstva u mjesec dana, ni nakon ponovljenog upita, nismo dobili odgovor.
Isto pitanje smo postavili Nevenu Melvanu, tajniku Sindikata pomoraca Hrvatske.
- Možemo govoriti samo što bi to trebalo značiti. Niti pojam ključni radnici niti međunarodna deklaracija nemaju smisla ako je sve države ne prihvate. Što nama vrijedi što je Hrvatska proglasila pomorca ključnim radnikom za njegovu repatrijaciju, ako to nije napravio, recimo, Hong Kong, koji onda zakomplicira njegov ukrcaj.
Deklaracija je trebala omogućiti olakšano kretanje od kuće do broda i obrnuto, da se uspostave nekakvi koridori u zračnim lukama i državama koje bi otvorile granice za pomorce i smanjile administrativna pravila koja danas važe. Ali ne funkcionira sve baš tako lako; imamo primjer Singapura koji je potpisao deklaraciju i svejedno zatvorio granice, pa je hrvatski pomorac mogao "lajati na mjesec", jer jednostavno ne može do broda. Tamo su sada cijepljeni svi radnici u transportu, lukama, zračnim lukama i lokalni pomorci i restrukcije su znatno manje. Postavljeni su koridori za pomorce, smjena bi trebala biti maksimalno olakšana, ali još uvijek imamo gomilu primjedbi. Ima pomoraca koji se na putu od kuće do broda testiraju najmanje četiri, pet puta, idu više puta u izolacije i slično – govori Melvan napominjući da najviše problema imaju oni koji dolaze iz zemalja u kojima su zabilježeni novi sojevi virusa, poput Brazila, Južne Afrike i Velike Britanije.
Budući da ne mogu utjecati na restrikcije, Sindikat od nadležnih traži da se pomorcima omogući prioritetno cijepljenje u skupini s turističkim i prosvjetnim djelatnicima.
- Nipošto ne kažem da bi trebali imati prioritet nad ljudima koji su starije dobi, bolesni ili rizična skupina, već u odnosu na obične građane koji neće izgubiti posao jer nisu cijepljeni. Pomorcima se vrlo lako može dogoditi da u nekom trenutku kompanija ukrcaj uvjetuje potvrdom o cijepljenju. Ako im Hrvatska ne omogući cjepiva, izgubit će posao, odnosno neće dobiti ugovor. To se u većini drugih struka neće dogoditi, pa ni turističkim i prosvjetnim djelatnicima. Evo, kruzeri najavljuju povratak u biznis, ali samo za cijepljene goste, pa je za očekivati da će isto tražiti i od posade. Ako im država ne osigura cjepivo, bojim se da će svi ti ljudi ostati bez posla – objašnjava. Pomorcima bi, kaže, bilo idealno da im cjepiva osiguraju brodske kompanije i da se cijepe na brodu, ali strahuje da bi tek onda nastao kaos.
- Tu se onda postavlja pitanje organiziraju li cijepljenje države ili kompanije mogu kupovati cjepivo privatno. Jer ako ga je moguće nabaviti na tržištu, to može onda napraviti i Sindikat i cijepiti svoje članove da budu s mirom. Ali, ako je to tako, ako svatko može kupovati cjepivo preko reda, onda se stvarno brinem kamo ide ovaj svijet – kaže Melvan.
Kontaktirali smo Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Ravnateljstvo civilne zaštite s upitom hoće li pomorci biti dio prioritetne skupine zajedno s prosvjetnim i turističkim djelatnicima te kada će cijepljenje te skupine započeti. Ravnateljstvo civilne zaštite nije odgovorilo na naš upit. Iz HZJZ napominju da će se u toj skupini naći i pomorci, no ne znaju kada.
- S epidemiološkog stajališta, sukladno Planu cijepljenja, trenutno se cijepe osobe starije životne dobi i osobe s kroničnim bolestima. Nakon ove grupacije dolazi na red cijepljenje radnih i drugih kolektiva u okviru kojih je moguće organizirati cijepljenje "na licu mjesta" radi bržeg obuhvata što većeg broja ljudi cijepljenjem. Tu svakako spadaju i turistički djelatnici, kao i pomorci. Dinamika cijepljenja ovisit će o dozama cjepiva koje će pristizati – kaže Ivana Pavić Šimetin, zamjenica ravnatelja Hrvatskog nastavnog zavoda za javno zdravstvo.
Neslužbeno doznajemo da bi cijepljenje iduće skupine, koja obuhvaća radne kolektive, pa tako i pomorce, trebalo započeti krajem travnja ili početkom svibnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....