Biografija, kao i ugled koji uživa na svjetskoj znanstvenoj pozornici prof. dr. sc. Ivan Đikić, dr. med., dr. h. c., profesor biokemije i direktor Instituta za biokemiju II na Sveučilištu Goethe te član Instituta za biofiziku Max Planck u Frankfurtu, jedan od trojice osnivača Frankfurtskog instituta za rak (Frankfurt Cancer Institute; FCI), teško mogu stati u nekoliko rečenica. Desetljećima je jedan od najpoznatijih i najuglednijih hrvatskih znanstvenika, samo krajem prošle godine prema izboru najrelevantnije svjetske liste Web of Sciense/Clarivate Analytics – i to sedmu godinu zaredom – uvršten je među 0,1 posto najcitiranijih svjetskih znanstvenika. Najveći dio njegove karijere posvećen je istraživanju raka. Dobitnik je niza nagrada i "znanstvenih Oscara", među kojima je jedna od recentnih i ona iz 2023. Nagrada Louis-Jeantet za medicinu, jedna od najprestižnijih nagrada za biomedicinska istraživanja, koju je podijelio s američkom znanstvenicom Brendom Schulman za doprinos razumijevanju funkcija ubikvitina i mehanizama ubikvitinacije.
Na ovogodišnjem HealthComm Forumu, koji se 12. i 13. lipnja održava u Zagrebu, sudjeluje kao jedan od ključnih predavača s temom "Znanstvena borba za zdravlje". HealthComm Forum 2025 održava se pod nazivom "Novo lice zdravlja", a u fokusu su teme poput produženja zdravih godina života i učinkovitijeg upravljanja sustavom, o čemu razgovaramo s profesorom Đikićem.
Molim da našim čitateljima predstavite temu vašeg izlaganja na HealthComm Forumu. Prema najavama, razumijevanje procesa o kojima ćete govoriti "omogućit će preciznija predviđanja mehanizama koji podržavaju zdravlje, otvarajući put personaliziranom pristupu medicini i prilagodbi životnog stila za dugoročno očuvanje zdravlja". O čemu je riječ?
- Na HealthComm Forumu govorit ću o znanstvenim temeljima i tehnološkim inovacijama koje oblikuju budućnost medicine s ciljem očuvanja zdravlja i produženja zdravih godina života. Poseban naglasak stavit ću na ulogu umjetne inteligencije u prediktivnoj medicini, ranom otkrivanju bolesti i personaliziranim terapijama. Na Forumu ću predstaviti i nekoliko konkretnih primjera iz laboratorijskih istraživanja i kliničkih suradnji koji ilustriraju ove potencijale u praksi.
Tema umjetne inteligencije (AI) i njezine uloge uopće zaokuplja veliku pozornost javnosti. Možete li navesti nekoliko konkretnih primjera o kojima ćete govoriti? Na kojem bi principu u tom smislu radila umjetna inteligencija, koja bi bila njezina uloga?
- Umjetna inteligencija omogućuje analizu velikih količina podataka (genetskih, epigenetskih, biokemijskih i kliničkih), kako bi se predvidio rizik od razvoja bolesti kod pojedinca. Primjerice, korištenjem AI modela treniranih na genomskim i životnim stilskim podacima moguće je izračunati tzv. poligenski rizik za bolesti poput dijabetesa tipa 2, karcinoma dojke ili Alzheimerove bolesti. AI pomaže u ranom otkrivanju raka dojke analizom mamografija, predviđa rizik od dijabetesa temeljem genetskih i životnih podataka te predlaže personalizirane terapije u onkologiji analizom mutacija u tumorskom tkivu. Posebna je značajna uloga u patologiji, gdje su AI algoritmi već toliko dobri da mogu otkriti suptilne promjene koje su teško uočljive ljudskom oku. Algoritmi dubokog učenja obrađuju slike i uspoređuju ih s tisućama drugih slučajeva, što značajno povećava točnost dijagnoze.
Na temelju tih i drugih konkretnih primjera iz laboratorija i kliničke prakse vidljiv je napredak brojnih dijagnostičkih i terapijskih tehnologija, koje omogućuju preciznije intervencije i prilagodbu životnog stila za dugoročno očuvanje zdravlja. Međutim, želim naglasiti da umjetna inteligencija ne zamjenjuje liječnika, ona samo proširuje njegovu sposobnost interpretacije podataka i donošenja odluka. Na taj način, liječnici dobivaju preciznije alate za pravovremene i prilagođene intervencije, prije nego se bolest uopće razvije, što otvara vrata individualiziranijem, ranijem i učinkovitijem pristupu u medicini.
Borba za zdravlje
Kako izgleda znanstvena borba za zdravlje, na što danas znanost stavlja najveći naglasak kada je u pitanju očuvanje ljudskog zdravlja, pa i ovo o čemu se govori na Forumu – produljenje zdravih godina života? Znamo da je svjetska populacija, a stanovništvo u Hrvatskoj osobito, danas u visokom riziku od porasta kroničnih bolesti, infektivnih bolesti, ugroze mentalnog zdravlja.
- Znanstvena borba za zdravlje temelji se na stalnom istraživanju i razumijevanju bioloških procesa koji podržavaju zdravlje ili vode u bolest. U kontekstu produljenja zdravih godina života znanost se oslanja na interdisciplinarne pristupe koji uključuju genetiku, biomedicinsku tehnologiju i društvene znanosti. Pandemije, porast kroničnih bolesti i kriza mentalnog zdravlja pokazuju koliko je važno sustavno ulagati u zdravlje i obrazovanje građana.
Vaš je znanstveni put umnogome obilježen istraživanjem nastanka tumora, a nedavno ste sa svojim timom uspjeli identificirati mehanizam putem kojeg tumorske stanice izbjegavaju imunološki odgovor organizma. Koliko je znanost danas odmaknula u istraživanju raka, imamo li efikasnije odgovore kada je u pitanju liječenje i možemo li uopće predvidjeti kada će rak postati neki oblik kronične bolesti koju je moguće liječiti uspješnije nego danas?
- Uspjesi u liječenju tumora sve se više temelje na preventivnim strategijama, ranoj dijagnostici te sofisticiranim terapijskim pristupima koji uključuju imunoterapiju, ciljane lijekove, personaliziranu kemoterapiju i AI podržane alate. Posebno veliki iskoraci postignuti su u imunoterapiji -primjerice, korištenjem monoklonskih protutijela i checkpoint inhibitora koji omogućuju tijelu da prepozna i uništi tumorske stanice. Ipak, neki agresivni tumori, poput raka gušterače, jajnika ili pluća, i dalje su velik izazov zbog svoje biološke složenosti i otpornosti na terapije. No sveukupno gledano, sve češće govorimo o raku kao kroničnoj bolesti kojom se može učinkovito upravljati.
Pitam to i iz razloga što je Hrvatska godinama u samom vrhu Europske unije (iznad nas je samo Mađarska) prema smrtnosti od tumora. Zašto je tome tako? Gdje griješimo – je li zakazala prevencija, uspješnost liječenja? Koliko tome pridonosi neorganiziran sustav zdravstva?
- Unatoč visokoj stručnosti naših liječnika i sestara, Hrvatska zaostaje zbog sustavnih problema: nedostatna opremljenost bolnica, sporost u dijagnostici, neujednačen pristup modernim terapijama i preusmjeravanje javnih sredstava u privatni sektor bez transparentne kontrole ishoda. Poseban problem je nedostatak strateškog planiranja, odgovornosti i sustavne reorganizacije zdravstvenih usluga.
Poražavajuće je da pacijenti često plaćaju skupe dijagnostičke pretrage u privatnom sektoru, dok im javne bolnice ne mogu pružiti adekvatnu dijagnostiku i skrb.
Moram pitati i ono vječno ponavljajuće pitanje - je li za nastanak tumora ‘krivac‘ genetika ili stil života? U kojoj mjeri razvoju i nastanku tumora pridonosi jedno ili drugo?
- Tumori nastaju kao rezultat složene interakcije genetskih i okolišnih čimbenika. Genetsku predispoziciju ne možemo birati, ali način života u velikoj mjeri možemo. Prehrana bogata zasićenim mastima, pretilost, pušenje, izloženost karcinogenima, kronični stres i sjedilački način života izravno povećavaju rizik za mnoge vrste raka. Epidemiološke studije pokazuju da bi se više od 40 posto tumora moglo spriječiti promjenom životnih navika. Dakle, prevencija i edukacija ključne su poluge u borbi protiv raka.
Hrvati općenito jako loše stoje kada je u pitanju zdravstveni karton – među najdebljom smo nacijom u Europi, prema HZJZ-u, 93 posto smrtnosti u Hrvatskoj uzrokovano je kroničnim nezaraznim bolestima, a najvišu incidenciju imaju bolesti srca i krvnih žila, potom karcinomi, ozljede te mentalne bolesti. Kako u takvim okolnostima govoriti o mogućnosti produžetka zdravih godina života?
- Produženje zdravih godina života moguće je jedino ako djelujemo na uzroke kroničnih bolesti. Pretilost, pušenje, alkohol, stres i neaktivnost ključni su rizični faktori na koje možemo i moramo utjecati. Potrebna nam je duboka transformacija - od osobne odgovornosti svakog pojedinca, do sustavnih mjera koje uključuju javne kampanje, reformu prehrambenih politika, porezne poticaje za zdrav život i ulaganje u preventivne zdravstvene programe. Forum poput HealthComm idealna je platforma za razmjenu ideja i kreiranje konkretnih inicijativa.
Tumori kod mladih
U svijetu i u Hrvatskoj trenutačno veliku zabrinutost izaziva pojava raka među sve mlađom populacijom, osobito sve češća pojava raka debelog crijeva među mladima. Teorije o toj pošasti su različite, što je, po vama, najveći uzrok rastuće incidencije u mladoj populaciji?
- Porast učestalosti tumora kod mlađe populacije, uključujući rak debelog crijeva, dojke, želuca i leukemije, izaziva zabrinutost. Jedan dio tog porasta može se pripisati napretku dijagnostike, ali sve više podataka ukazuje na rane izloženosti štetnim čimbenicima poput nezdrave prehrane, mikrobiomskih poremećaja, okolišnih toksina, pretilosti i hormonalnih disbalansa. Nužno je uložiti u longitudinalna istraživanja i rano obrazovanje kako bismo prevenirali pojavu bolesti u sve ranijoj dobi.
Primjerice, rak debelog crijeva, koji se još donedavno gotovo isključivo pojavljivao kod osoba starijih od 50 godina, danas se sve češće dijagnosticira u dobi između 30. i 40. godine. Nekad se prosječna dob dijagnoze kretala oko 68 godina, a danas se granica sve više spušta, posebno u urbanim i industrijaliziranim sredinama. Ako se rak debelog crijeva otkrije u ranoj fazi, stopa petogodišnjeg preživljenja može biti i iznad 90 posto, dok u slučaju kasnog otkrivanja, kada se tumor već proširio, ta brojka pada ispod 15 posto. Slično je i s tumorima dojke u žena. To potvrđuje koliko je rana dijagnoza ključna, ali i koliko prevencija i svijest moraju početi ranije nego prije.
Koja je u tom smislu uloga okolišnih toksina?
- Što se tiče okolišnih toksina, mislim na širok spektar štetnih tvari koje unosimo putem hrane, zraka i vode - poput pesticida, plastifikatora (npr. bisfenol A i ftalata), teških metala (olovo, kadmij), ali i zagađivača iz industrijske proizvodnje ili pak ispušnih plinova. Ti toksini mogu utjecati na DNK, izazivati upalne procese i poremetiti hormonski balans, što sve povećava rizik od razvoja malignih bolesti. Nažalost, izloženost tim tvarima često počinje već u djetinjstvu, a njihov kumulativni učinak tek sada počinjemo bolje razumijevati.
U nekim aspektima medicine kao da se vraćamo korak unazad. Pandemija COVID-19 pokazala je izniman porast različitih teorija urota, koje su rezultirale antagoniziranjem prema cjepivima, pa u Hrvatskoj i susjednim zemljama danas imamo situaciju da roditelji odbijaju cijepiti djecu, recimo, protiv ospica. Kako razbiti takve predrasude?
- Jedini učinkovit odgovor je edukacija, transparentnost i kontinuirana komunikacija s građanima. Ključno je da relevantne institucije -Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo znanosti, kao i obrazovne ustanove i znanstvena zajednica - djeluju zajedno u pružanju točnih informacija. Znanstvena istina mora biti dostupna, razumljiva i vidljiva, kako bismo suzbili širenje dezinformacija i ojačali povjerenje u znanost. Pandemija nas je naučila koliko su znanje i povjerenje važni za uspjeh u borbi protiv opasnih infekcija.
Slabosti hrvatskog zdravstva
U tom smislu zanimljivim se čini i pitanje o kojemu se raspravlja na HealthComm Forumu 2025 – kako suradnjom i inovacijama kreirati sustav usmjeren na produljenje zdravih godina života i stvarati održive modele koji smanjuju teret kroničnih bolesti, unaprjeđuju kvalitetu života i osiguravaju dugoročan društveni i ekonomski napredak? Koje ključne aktere vidite u toj multisektorskoj suradnji?
- U stvaranju održivog zdravstvenog sustava ključna je suradnja i povezivanje raznih stručnjaka i njihovo zajedničko djelovanje. Zdravstveni djelatnici, znanstvenici, donositelji politika, privatni sektor, obrazovne institucije i građani moraju djelovati sinergijski. Upravo radi toga je format HealthCom Foruma izrazito važan jer omogućuje i ubrzava kroz kritičnu raspravu kvalitetniju multisektorsku suradnju. Uz to važna je i uloga Ministarstva zdravstva da razvija zdravstveni sustav koji omogućuju ravnopravan pristup svim građanima. A što se tiče inovacija i novih tehnologija, one su nezaobilazan dio današnjeg života i mogu djelovati kao katalizatori pravih promjena, ali je potreban oprez i nadgledanje tehnologija jer bez etičkog okvira i strateške vizije neće doći do stvarnih pomaka na bolje kod pojedinaca.
Dosta ste kritični prema hrvatskom zdravstvu. Gdje vidite njegove najslabije točke?
- Moja kritika nije usmjerena protiv zdravstvenih djelatnika, već protiv neefikasnog sustava koji ne koristi svoje resurse optimalno. Najveći problemi leže u političkim imenovanjima, slabo opremljenim bolnicama, netransparentnom financiranju i nedostatku strateške odgovornosti. Javne bolnice se sustavno zanemaruju u korist privatnog sektora. Dugoročno, takav model vodi prema urušavanju javnog zdravstva, koje bi trebalo biti temelj zdravstvene skrbi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....