Kome je do pisane riječi, neka se uputi na Marjan i bome će se načitati. Ne, u granicama park-šume nitko nije istovario paletu ili dvije knjiga, a ni bibliobus ne pohodi ovo opjevano brdo.
Radi se naprosto o tome da su staze za šetače i bicikliste načičkane informativnim, ukusno dizajniranim tablama koje znatiželjnim prolaznicima na hrvatskome i engleskom jeziku nude zanimljive informacije o prirodnim ljepotama i povijesti toga prostora.
Za turiste me baš briga, ali bi bilo lijepo kad bi domaći svijet iskoristio priliku pa ponešto naučio o ovome čarobnom predjelu. Ipak, valjalo bi mu preporučiti kako nije naročito mudro svaki zapis uzimati baš zdravo za gotovo.
Nisam ni geolog ni botaničar, ne znam ništa o vapnenačkim sedimentima i Kristovoj drači (osim da čaj od nje učinkovitije suzbija proljev od bilo kojega drugog pripravka), ali se ponešto razumijem, doduše oskudno i površno, u poneka kulturna pitanja.
Nekidan me, recimo, blago uzrujala tabla postavljena pred kućom babe Marte, marjanske amazonke koja nije čekala emancipatorske pokrete da bi samu sebe oslobodila i izabrala život po svojoj, a ne muškoj mjeri.
Dotičnu damu iz familije Katunarić Šore u vječnost je upisao Miljenko Smoje, pretvorivši je u jednu od junakinja televizijske serije "Velo misto", odnosno njezine romaneskne inačice. Pred obnovljenom kućicom (toliko je mala da izgleda kao pojata za hobite) ove živopisne žene koja je umrla u 103. godini, također se nalazi informativna tabla s osnovnim podacima iz njezina životopisa, ali i biografije čovjeka koji ju je učinio besmrtnom.
A onaj tko se želi obavijestiti o životu i radu Miljenka Smoje, među ostalim će naići i na sljedeći redak: "‘Velo misto‘ je TV-serija koja je obrađivala povijest Splita od 1910. do 1947. godine. Iako je serija bila predmetom snažne cenzure od tadašnjih komunističkih vlasti, doživjela je veliku popularnost i kultni status koji traje do danas."
Zvuči zgodno, nudi dašak intrige i prstohvat totalitarizma, jedina je nevolja u tome što nema veze s istinom. Čak ni "Malo misto", koje je bilo kudikamo subverzivnija serija, s više paprenih satiričkih žalaca na račun socijalističke stvarnosti, nije se suočilo s cenzurom, samo s malo neizbježnog ronjanja famoznih struktura, pri čemu su najglasniji bili članovi saveza boraca. "Velo misto" je u tom smislu bilo puno pitomija i serija i libar, nijedan u to doba dominirajući narativ ona nije dovodila u pitanje.
Nitko pametan, ma čak ni glup, nije imao ni jedan jedincati razlog za cenzuriranjem, pa se cenzura pod strašnim komunističkim vlastima nije ni dogodila.
Doduše, "Velo misto" na koncu jest završilo u bunkeru, i to na desetak godina, ali tek u mladoj demokraciji, u kojoj je Miljenko Smoje dugo uživao u statusu jugoslavenčine i komunjare kojemu je i mrtvom trebalo začepiti labrnju.
E sad, zašto je nepoznati autor jednu tablu postavljenu u šumi, malo ispod promatračnice na Sedlu, iskoristio kao polugu povijesnog revizionizma, možemo samo nagađati. Ako je samo nehotice polupao lončiće, nikom ništa. Greška se lako može ispraviti.
No, ako je krivotvorina plasirana namjerno, stvar se malo komplicira. Za razliku od grešaka, odrasle ljude teže je popravljati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....