Je li završio ciklus "debelih krava", prijeti li nam ekonomska kriza, a s njom i "virus" neplaćanja koji se širi brže od korone? Nedavno je iz najvećeg gospodarstva EU-a stiglo dramatično upozorenje: njemačka industrija nalazi se u najdubljoj krizi od ujedinjenja Savezne Republike. Industrijska proizvodnja pada četvrtu godinu zaredom, radna mjesta se gase, pa se i Hrvati koji su nakon ulaska naše zemlje u EU otišli u Njemačku vraćaju kući. U Njemačkoj živi više od 400 tisuća Hrvata, od kojih mnogi svojim obiteljima šalju novac, a koji se onda troši ovdje i bilda osobnu potrošnju i utječe na naš BDP.
Doznake iz Njemačke iznosile su lani čak 1,11 milijardi eura, a ukupne doznake u 2024. dosegnule su 2,872 milijarde eura. Manje hrvatskih radnika u Njemačkoj, tako znači i manje novca ovdje.
– Već tri-četiri godine spekulira se da bi se kriza iz Njemačke, koja je strukturna i snažna, mogla preliti i našu ekonomiju. A s obzirom na suradnju Njemačke i Hrvatske, razmjenu robe i usluga, to bi bio ozbiljan problem – kaže ekonomski analitičar Petar Vušković.
Posrnula autoindustrija
Doista je riječ o ozbiljnim brojkama. Ukupna robna razmjena s Njemačkom 2024. iznosila je više od 8,8 milijardi eura. Izvezli smo 2,8 milijardi eura roba i usluga, a uvezli, naravno, puno više – šest milijardi eura vrijedne proizvode.
Osjeća li se u Hrvatskoj kriza kroz koju godinama brodi njemačko gospodarstvo?
– Osjeća u svakom slučaju. Prvenstveno kroz turizam, jer nam je i ovo ljeto stiglo manje njemačkih gostiju, a tvrtke iz Hrvatske koje opslužuju njemačku autoindustriju, a obično se radi o određenim dijelovima automobila, bilježe manji broj narudžbi – veli Vušković, koji kaže da smo uvijek, zbog tako velike robne razmjene s Njemačkom, koja čini 13 posto ukupne razmjene Hrvatske sa svijetom, izloženi određenim makroekonomskim rizicima.
– Nikad ne smijemo smetnuti s uma da je njemačko gospodarstvo, kao najveće i najsnažnije, lokomotiva koja vuče europsku gospodarsku kompoziciju, pa tako i naš mali vagon. Čim ta lokomotiva gubi dah, čim njemačko gospodarstvo stagnira, to onda svi u Europi osjećaju na ovaj ili onaj način – ističe Vušković, i podsjeća da Hrvatska zato uvijek jednim okom mora gledati što se događa u susjedstvu, ali i u vodećim gospodarstvima poput njemačkoga.
– A njemački problemi koincidiraju sa zahuktavanjem rata u Ukrajini i ekonomskim sankcijama EU-a Rusiji. Do tada je njemačko gospodarstvo velikim dijelom bilo ovisno o ruskim energentima, da bi sada, u novim okolnostima, radilo na svojoj neovisnosti od njih, samo se to ne može ostvariti u tako kratkom roku i potrebno je vremena, ulaganja i strpljenja, da se prebrode sve nedaće koje nosi ta tranzicija – kaže Vušković.
Njemačka nije, po njegovu mišljenju, na vrijeme prešla na nove tehnologije i sada osjeća probleme zbog tog kašnjenja u procesima.
– Dakle, nije samo riječ o tome da je Njemačka ostala bez jeftinog ruskog plina, nego se njezino gospodarstvo nije prebacilo na nove tehnologije, digitaliziralo, i na zelene energente, ili to nije napravljeno u dovoljnoj mjeri. Osim toga, kao i ostale europske zemlje, i Njemačku muči nedostatak kvalificirane radne snage i kronično je ovisna o radnicima iz inozemstva – veli.
Privredne boljke
– Model njemačkoga gospodarstva kakav smo poznavali stoljećima istopio se. Njihova autoindustrija ima golemih problema, na djelu je otpuštanje radnika i borba s likvidnošću. Slični problemi su prisutni u kemijskoj industriji, stanogradnji... Osim toga, socijalna davanja nemaju svrhu koju želi postići tamošnja vlast, pa umjesto da ona budu podrška ugroženim skupinama, ispada da migranti koji su došli u tu zemlju radije žive od tih prihoda nego da rade – konstatira naš sugovornik.
Hoće li Hrvatska i na koji način osjetiti njemačke privredne boljke?
– Za sada nema jasnih signala koji bi na to ukazivali, a projekcije za iduću godinu su odlične. Ponovno se očekuje rast hrvatskoga gospodarstva veći od tri posto, a naše dobre godine koincidiraju s početkom izgradnje Pelješkog mosta, koji simbolizira ulaganje EU-a u Hrvatsku kroz sredstva koja dolaze iz fondova i koja će se nastaviti i u idućoj godini. No godina istine za Hrvatsku bit će 2027., kada će se vidjeti jesmo li sredstva koja smo dobili iz EU-a pretočili u razvoj, u nešto što će do te mjere potaknuti proizvodnju da ćemo i idućih godina imati visoke stope rasta BDP-a, ili smo sve utrošili u infrastrukturu koja nam je iznimno važna kao turističkoj zemlji – zaključuje Vušković.
Prvog srpnja počela je druga polovica provedbenog razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) Europske unije koji traje do prosinca 2029. Do sada je Hrvatskoj u tom programu dodijeljeno 14 milijardi eura. Realizirali smo tek 5,7 posto ukupnih alokacija, što znači da nismo dovoljno iskoristili mogućnosti koje smo dobili priključenjem Europskoj uniji, ulaskom u eurozonu i schengenski granični prostor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....