Da nije treper (reper plus "t") svjetskog potencijala, mladi Mihovil Kljaković Gašpić, umjetničkog imena Aston Mike Delgado, vjerojatno bi bio medijski najzanimljiviji kao – dvojnik nogometaša Marka Livaje!
Mi smo ga uočili (i zamijenili s legendarnim "balunjerom") na jednoj od press-konferencija ususret Splitskom festivalu, bio je u društvu doajena Nene Vilovića, koji ga kao umjetnička akvizicija Stiviju Vučkoviću priželjkuje u svojstvu svojevrsnog "special guest stara" na Večeri mladih izvođača.
Planovi se još kuju, a mi smo zasad zadovoljni jer – nismo jedini koji su se vizualno "zeznuli".
Ma kakvi jedini, kad nešto snimam po Zagrebu znaju mi uletit klinci po autogram. Ja se ponadam: popularan sam, a onda skužim da su me zamijenili s Livajom – smije se Kljaković Gašpić, uz napomenu da "Livaja sliči na njega, a ne obrnuto", jer je ipak on neznatno stariji.
- U Splitu mi klinci manje ulijeću jer su ga mnogi vidjeli uživo, u Zagrebu neki još nisu imali priliku – domeće.
Kljaković Gašpić dečko je koji je – porijeklom iz Solina – odrastao, pazite, u – Kuvajtu. Kako sad pa to?!
Život u Kuvajtu
- Otac i majka tamo su radili; stari u škveru, majka je bila tajnica. Oni su sad ljudi u sedamdesetim godinama, inače imam i brata-blizanca, Domagoja. On je također glazbenik, ali bavi se i gejmingom – približava Mihovil obiteljske prilike.
Naime, rođen je u Kuvajtu, ali njega i brata su kao bebe evakuirali kad je počeo Zaljevski rat.
Istodobno je u Hrvatskoj započeo Domovinski rat, braća očigledno nisu mogla izbjeći nemire. Ipak, ostaju u Hrvatskoj do kraja rata, pa se s roditeljima – vraćaju u Kuvajt.
Tamo Mihovil i Domagoj završavaju međunarodnu školu na engleskom jeziku (mada govore i arapski), a nakon osnovne se pak – sele natrag u Zagreb. Obojica završavaju srednju školu u hrvatskoj metropoli i potom upisuju studij menadžmenta u Dubrovniku. Istodobno, "kače" se na muziku, na rap i trap.
Ne, braći Kljaković Gašpić definitivno u životu nije bilo dosadno.
Rođene zvijezde
- Mi smo vam rođene zvijezde; čim smo se rodili, izašli smo u kuvajtskim novinama Arab Times kao jedini blizanci koji nisu morali u inkubator. Bilo je to 1988. - veselo će energični Mihovil. Priča na mješavini hrvatskog i engleskog, teško ga je i loviti na trenutke.
Glazbeni počeci sežu do poznanstva iz rane tinejdžerske dobi sa hard core grupom Nu-Tang Clane u Tvornici kulture u Zagrebu, te Filipom Iveljom (Phat Philliejem-Black Outom) za kojeg je Mihovil "repao". Inače, i rođak Rade Krizman surađivao je s TBF-om, freestyling i muzika su im dakle pomalo i obiteljska anamneza.
Kroz smijeh se mladi glazbenik prisjeća da je čak istog dana – jedne davne godine – bio primljen u bolnicu sa Severinom.
U bolnici sa Severinom
- Ona je ozlijedila nogu rolajući po Žnjanu, a ja sam operirao glasnice. I to je bio znak – živahno će naš sugovornik.
Osim njegove muzike koja će tek postati poznata široj publici – prvi album Mister Invisible je upravo gotov, u jednom od spotova je i čuvena zečica i Only Fans-zvijezda Ena Friedrich – Mihovil je radio i druge građanske poslove: bio je "šljaker" na građevini, skladištar, ali vodio je i podcaste.
Kao scenski radnik bio je zaposlen pak – u Švedskoj, u koju je zbog želje za napredovanjem u glazbenoj branši odselio sa svojih 27 godina.
Bio zaručen za Šveđanku
Tamo je proveo sedam ljeta, bio zaručen Šveđankom, stanovao u Stockholmu i Goteborgu i – odlučio se vratiti. Okidač je bila smrt bliskog mu prijatelja, ali i prekid ljubave veze. I tako je naumio doseliti natrag u južniji, topliji dio Zemlje - ne u Zagreb, odakle mu je majka i gdje je završio Srednju školu, ne niti u Dubrovnik gdje je proveo lijepe studentske dane, pa čak ni u Kuvajt gdje seže njegovo djetinje vrijeme - nego u "najlipši grad na svitu".
U Split, gdje radi muziku u svom malom studiju na Sućidar, stan dijeli s blizancem koji povremeno "uleti" u isti zvuk, te uživa u svakom danu. Opušteno, bez priše i presinga.
Ne vole ni Ibrahimovića
- Deset mjeseci sam u Splitu, i mogu vam reći da nema ljepšeg mista na svitu. Još učim splitski, dobro mi ide, ha? Ovde sam kao neki polu-Purger, u Zagrebu sam tovar, u Švedskoj sam se opet osjećao kao – nitko i ništa. Tamo mi, iskreno ću reći, nije bilo ugodno, oni ne vole strance, i sve drugo što čujete je laž.
Ne vole ni Zlatana Ibrahimovića, kojega sam upoznao kad je jednom u firmi gdje sam radio kao skladištar kupio trampoline, simpatičan je momak, dao mi je besu. Vidi se da nije Šveđanin...
Ukratko, nima Splita do Splita! To je ludi grad koji ima dušu, ima lipe cure, puno sunca i uho za muziku; šta čoviku više treba za sriću? - na slatkom, polu-splitskom zbori Mihovil Kljaković Gašpić alias Aston Mike Delgado, glazbeni kozmopolit i splitski lokalpatriot.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....