Zahvaljujući uzgoju tune i bijele ribe te preradi sitne plave ribe, u prvom redu srdele i inćuna, sektor ribarstva ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Međutim, loše strateške političke odluke vezane uz scraping te nepovoljne okolnosti na ključnim tržištima poput Japana dovode u pitanje opstojnost ovog sektora. Prema rezultatima vodećih kompanija, a pogotovo onih koje se bave uzgojom tuna, vidljiv je početak ozbiljne krize u čitavom sektoru, koji može imati nesagledive posljedice na ovu djelatnost.
Naime, unatrag nekoliko godina došlo je do poremećaja cijene tune na japanskom tržištu kao posljedice ponude veće od potražnje te nekih poremećaja u japanskom gospodarstvu. Perspektiva rasta tog tržišta je upitna i dodatno je pogoršana činjenicom da su mlađe generacije Japanaca našle zamjensku i cjenovno prihvatljiviju namirnicu. Otkrile su losos, čija potrošnja u Japanu raste u ogromnim postocima, dok potrošnja tune stagnira i pada. To se, jasno, odražava i na cijenu tune.
‘Napad‘ na srdelu i inćun
Nekako bi sektor ribarstva i marikulture mogao i premostiti takve poremećaje jer Hrvatska nema tako puno uzgajališta tuna da nekim angažmanom ne bi mogli diversificirati tržišta i premostiti ovakvu situaciju, ali to nije jedini problem.
U ovakvoj situaciji tunolovci će vjerojatno izići izvan Jadrana u Mediteran loviti krupnije primjerke tune za koje je potrebno manje uzgojno razdoblje, do 30 kilograma, kada jadranski uzgajivači mogu plasirati tunu. To će svakako povećati brojnost ovog predatora, kojeg je u ovom trenutku u Jadranu rekordan broj. Tune u Jadranu nije bilo nikada više nego sada, a kako je poznato da se ona hrani srdelom i inćunom, temeljem domaćeg ribarstva, očito se urušava piramida i ljuljaju temelji ove gospodarske djelatnosti.
Prerađivači ribe, a većini njih je srdela i inćun temeljna sirovina, ostaju bez domaće sirovine, trgovci ribe u inozemstvu ostaju bez robe, tunogojilišta bez hrane, a ribari bez ulova.
Uglavnom, teško je ne primijetiti da se sve što se generacijama gradilo i čime nas je priroda nagradila vidljivo urušava. Vlada RH nijemo promatra situaciju, navodno je sazvan nekakav sastanak u Zadru na kojemu će se govoriti o sadašnjoj situaciji. Stječe se dojam da se ponaša po onoj da se sjedi kraj rijeke dovoljno dugo dok rijeka ne donese leš protivnika.
Da bi ublažili i zamaglili situaciju, puštaju spinove da su otvorili kinesko tržište. Mnogi će se sjetiti da se to tržište, što se tiče prehrambenih proizvoda, otvaralo već desetak godina. Istina je da su nužni različiti međudržavni sporazumi i dozvole nadzornih institucija da bi se neki prehrambeni proizvod mogao naći na kineskom tržištu, ali to još uvijek ne znači da je kinesko tržište otvoreno.
Plavoperajna tuna se, zahvaljujući planu oporavka i zaštite tune Međunarodne komisije za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna (ICCAT), oporavila. ICCAT planira povećati kvote za oko 10 posto. Te kvote za hrvatske uzgajivače u ovom trenutku iznose između 1050 i 1100 tona.
Podaci pokazuju da je srdela i inćuna, odnosno sitne plave ribe u prošloj godini ulovljeno osjetno manje nego prethodnih godina. U prošloj godini je prema nekoj slobodnoj procjeni ulovljeno oko 9000 tona manje nego u godini prije. Uobičajeno se ulovi između 35 i 36.000 tona srdele te oko 13. 000 tona inćuna.
Preporuka je Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) da se iduće godine ulov sitne plave ribe smanji za 10 posto. Pad ulova srdele ostavio je trag na uzgoj tuna jer se tuna prilikom uzgoja dijelom hranila i sitnom plavom ribom.
Što se tiče koćarske ribe, nje ima dosta, ali zato što je uništena većina brodova kroz scraping, mjeru koju je donijela Europska unija za uništavanje ili prenamjenu brodova, nju nema tko loviti. Nema ni interesa za ribarska zanimanja niti za taj posao.
Najveći problem hrvatskog ribarstva mnogi koji se bave ovom djelatnošću vide u scrapingu. Iako koćarske ribe ima više, pa čak i raže, za koju se tvrdilo da je nestala, statistika ulova koćarske ribe pokazuje pad u odnosu na prethodnu godinu. Samo je prošle godine uništeno 60 ribarskih brodova, tako da će 2025. godine taj pad biti još više izražen.
Doslovno je prepolovljena flota za smiješnu naknadu. To ne bi ni bio problem jer se brod može kupiti, ali su pri tome izgubljena stoljetna prava ribolova. To stogodišnje pravo ribolova koje je mukotrpno stjecano neće se nikada vratiti. Netko je, kako smatraju dobri poznavatelji stanja u ribarstvu, odradio lukav i perfidan posao za nečiji račun.
U ovom trenutku ribarska je flota svedena na minimum, tako da neki naši sugovornici tvrde da će, ako uništimo još koji brod, Hrvatska ostati bez ribarske flote. U Hrvatskoj je, trenutačno, samo pet ozbiljnih ribarskih brodova koji mogu nekoliko dana ribariti u ZERP-u. Radi se o tri broda na riječkom području te po jednom iz Vranjica i Splita.
Tu se radi o brodovima dužim od 32 metra, koji mogu više dana loviti u ZERP-U. Ostalim brodovima to nije rentabilno. Hrvatska je, što se tiče ribarske flote, došla na minimum minimuma.
‘Cromaris‘ nedodirljiv
A kako posluje dalmatinska ribarska industrija? Neupitan lider u sektoru ribarstva, ujedno šesti po veličini uzgajivač lubina i komarče u svijetu, zadarski "Cromaris", ostvario je uvjerljivo najveće prihode među tvrtkama koje posluju u sektoru ribarstva. Ova "Adrisova" tvrtka u prošloj je godini ostvarila prihode u iznosu 114,8 milijuna eura, što je rast za 7,5 posto u odnosu na godinu prije.
"Cromaris" je u 2024. godini zapošljavao 511 radnika, što je dva posto više nego u 2023. godini. Povećana je i profitabilnost tvrtke za 11,4 posto. Neto dobit "Cromarisa" u prošloj godini iznosila je 3,8 milijuna eura.
Drugo mjesto ili ukupno šesto u Hrvatskoj zauzima tvrtka "Žuvela" s Hvara. "Žuvela" je ostvario 28,3 milijuna eura prihoda, što su gotovo isti prihodi kao 2023. godine. Međutim, "Žuvela" je značajno povećao broj radnika, za čak 44 posto. U 2024. godini ova je tvrtka imala 151 zaposlenika. Neto dobit je također rasla i približila se milijunu eura.
Tvrtka poduzetnika Joška Žuvele ima suvremeni pogon za preradu ribe u jednoj benkovačkoj poslovnoj zoni. Specijalizirala se i za otkup i prodaju te izvoz svježe i zamrznute ribe. Imaju devet veleprodajnih skladišta u Hvaru, Dubrovniku, Makarskoj, Splitu, Šibeniku, Zadru, Rijeci, Zagrebu i Istri te vozni park s više od 50 vozila i hladnjača.
Na trećemu mjestu je "Conex Trade", tvrtka koju je osnovao jedan od pionira prerade plave ribe, nažalost pokojni Mladen Milaković.
Iza "Conex Tradea" nalazi se također obiteljska tvrtka "Marikomerc" iz Poličnika, koja je u prošloj godini ostvarila prihode u iznosu od 23,4 milijuna eura. Broj radnika povećan je na 110, a ostvarena je i dobit. "Marikomerc" je osnovao Goran Dell‘Orco, otac sadašnjeg predsjednika Uprave Ivana Dell‘Orca. Prvi pogon za preradu otvorili su 2008. godine u poslovnoj zoni Poličnika. Značajniji iskorak napravljen je 2021. godine, kada je izgrađen novi proizvodni pogon u koji je investirano devet milijuna eura.
"Marikomerc" ima tri poslovna segmenta. Prvi je trgovina, drugi je proizvodnja, a treći logistika. Imaju vozni park u kojemu je više od 40 različitih vrsta vozila. Posebno je brendiran oznakom MLS. Razvili su sada već prepoznati brend Perla, namijenjen HoReCa segmentu. Obitelj ima i lanac specijaliziranih ribarnica "Di Maris".
Slijedi najveći otočni prerađivač i uzgajivač ribe, postirska "Sardina". Ona je ostvarila prihode u iznosu 23,2 milijuna eura, što je pad za 32 posto, te je poslovala na pozitivnoj nuli. Pad je rezultat poremećaja tržišta tune. "Sardina" je najveća tvornica ribljih konzervi na nekom otoku u Europi. Ima i vlastita uzgajališta ribe, ima ribarsku flotu, uključujući i tunolovce, čime se zaokružuje čitav proizvodni proces od ulova, prerade i konzerviranja do prodaje. Njezina proizvodnja obuhvaća niz proizvoda konzervirane ribe, riblju paštetu, zamrznutu ribu, svježe proizvode marikulture te riblje brašno i riblje ulje.
Najpoznatiji brend ove tvrtke je Adriatic Queen. Nakon iznenadne smrti suvlasnika i direktora "Sardine" Mislava Bezmalinovića, tvrtkom upravlja Kristijan Zanki.
Nakon "Sardine" slijedi solinska tvrtka "Centaurus", koju su osnovali braća Ivo i Toni Bartulović, a koja je, među ostalim, poznata po lancu "Ribarnica Brač", od kojih je jedna u Beču. Ukupni prihodi "Centaurusa" su rasli 15,1 posto i iznosili su 21,6 milijuna eura.
"Centaurus" je u 2024. godini ostvario neto dobit u iznosu dva milijuna eura, a broj radnika je narastao na 110. Osim ribarnica, tvrtka ima i veleprodaju ribe i morskih plodova, opskrbljuje HoReCa segment, ima pogon za preradu, ima i skladišne prostore i komore.
Slijedi uzgajivač bijele ribe "Kornat Ittica" iz Pakoštana. "Kornat Ittica" bijelu ribu uzgaja u dva uzgojna polja u blizini Vrgade. Tvrtkom, koja je sada u talijanskom vlasništvu, upravlja Denis Pece. Ukupni prihodi u prošloj godini iznosili su 18,7 milijuna eura. Tvrtka je poslovala s dobiti nešto većom od 800.000 eura.
Potom slijede dva poznata uzgajivača tune, "Jadran tuna" i "Pelagos net farma". Ove su dvije tvrtke zbog poremećaja na japanskom tržištu imale značajan pad u odnosu na godinu prije. Poslovale su na pozitivnoj nuli. "Jadran tuna" je poznati uzgajivač tune iz Biograda. Tvrtka ima više vlasnika, a među njima je najvažniji Milan Mandić, partner generala Ante Gotovine iz tvrtke "Pelagos net farma", kojoj se pad japanskog tržišta isto odrazio na poslovne parametre.
Ljestvicu deset vodećih dalmatinskih tvrtki iz ovog sektora zatvara zadarska tvrtka "Arba", koja je u vlasništvu Pavle i Nikole Paunovića. Paunovići su vlasnički u partnerstvu s jednom francuskom tvrtkom povezani s "Mardešićem", koji je ispao iz 10 vodećih dalmatinskih tvrtki u ovoj djelatnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....