Je li Milanoviću teško uskladiti karakter s ovlastima? Ustavni stručnjak smatra da je to veliki problem: ‘Vojarna nije njegova šupa‘

Sukob predsjednika Republike Zorana Milanovića i ministra obrane Maria Banožića kulminirao je u Požegi.

Milanović je naredio da se Banožiću zabrani govoriti na svečanoj prisezi ročnika. Banožić je zbog toga zatražio ostavku načelnika glavnog stožera admirala Roberta Hranja. Milanović je pak ponovno izvrijeđao Banožića. I zatražio njegov odlazak iz Vlade. A premijer Andrej Plenković prozvao je predsjednika Republike da provodi „puzajući državni udar“.

Ustavni stručnjak dr. Mato Palić čitavu ovu situaciju smatra prilično ružnom.

- Za sve bi bilo bolje da se tenzije koje postoje smanje i da se problemi rješavaju kroz suradnju između tijela vlasti. Ustav postoji kako bi ograničio vlast, a ne kao sredstvo za jačanje vlastitog položaja. Tko god to bio, na kojoj god se funkciji nalazio i na koji god način bio biran - ističe Palić.

Poticati suradnju

Pritom podsjeća na to da je Ustav koncepcijski postavljen tako da potiče suradnju, a ne sukob.

- Dioba vlasti podrazumijeva ne samo da se vlast dijeli, nego i propisuje da su tijela vlasti dužna međusobno surađivati jedna s drugima. To je tako i prema Ustavu i prema zakonima, i to se odnosi i na središnja tijela vlasti, poput Sabora, Vlade, predsjednika Republike i sudbenu vlast, kao i sva ostala tijela vlasti okomito prema dolje - naglašava Palić.

Što se pak tiče konkretne situacije, odnosno sukoba predsjednika Republike i ministra obrane, Palić naglašava da su pravila igre propisana. I da ih se glavni akteri trebaju pridržavati.

- Osim ustavne odredbe u kojoj jasno piše da je predsjednik države vrhovni zapovjednik, postoji i Zakon o obrani i Zakon o službi u oružanim snagama. Tim zakonima je jasno propisana uloga i predsjednika Republike i ministra obrane, i načelnika Glavnog stožera. Ti su zakoni doneseni 2013., u vrijeme dok je sadašnji predsjednik Republike bio premijer, i teško bi bilo zaključiti da on ne zna što u njima piše - ističe Palić.

Za njega dileme oko toga je li Milanović smio zabraniti Banožiću da govori u Požegi, dileme nema.

- Da kažem pomalo grubo, vojarna nije njegova šupa da on u njoj ministru može zabraniti da govori. Predsjednik je vrhovni zapovjednik i ako doista između njega i vojske nema nikoga, kako on može zabraniti da govori osobi koja nije vojnik, niti je u službi u oružanim snagama? A ministar obrane je civil - naglašava Palić.

Dvije vatre

Admiral Hranj se, prema njegovom mišljenju, našao između dvije vatre.

Hranj tvrdi da je postupao po zapovijedima te da kao profesionalni vojnik ne može dati ostavku.

- Problem nije u admiralu Hranju, on je definitivno u najlošijoj situaciji. Problem je u nekomunikaciji i nesuradnji. Ovdje je s jedne strane usmena zapovijed, a s druge strane Ustav i zakoni. Članak 20. Ustava kaže da svatko tko se ogriješi o prava i slobode, a sloboda govora je ustavom zajamčeno pravo, je osobno odgovoran. Da se sve ovo skupa ne bi nastavilo, treba slijediti jednostavnu formulu: razuma više, a emocija manje - ocjenjuje Palić.

Ističući pritom da, kada je predsjednik Milanović u pitanju, "očito postoji nesklad između ustavnih ovlasti i karaktera". Zakoni razrađuju ustavne odredbe i dok su oni na snazi treba ih, podsjeća Palić, poštovati. A ako predsjednik Republike smatra da neka rješenja nisu dobra i da nisu u skladu sa Ustavom, može se javiti Ustavnom sudu i podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti, zaključuje ovaj stručnjak.