Nakon što je Robert Pauletić (60), poznati splitski enigmatičar, pustolov i nekadašnji Mostov kandidat za splitskoga gradonačelnika proteklog vikenda završio u policiji gdje je dva dana proveo u pritvorskoj jedinici zbog optužbi da je fizički napao dva 12-godišnjaka koji su, po njegovoj verziji priče, duže vremena zlostavljali njegova sina (njihova vršnjaka), u javnosti se razvila žestoka polemika oko toga je li ispravno postupio ili ne. Mnogi su se s njim poistovjetili i opravdali njegovo ponašanje.
Pogledajmo činjenice. Dakle, Pauletić je nakon što je sudac istrage odlučio ne prihvatiti prijedlog ODO-a za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela, pušten na slobodu uz mjere opreza zabrane približavanja žrtvama i njihovim roditeljima na manje od sto metara, zabranu približavanja školi na manje od sto metara te obvezno javljanje policiji jednom tjedno.
Na Facebooku je objavio opširnu izjavu u kojoj, uz ostalo, u nekoliko navrata ističe da su dva dječaka "mali zlostavljači" te tvrdi da su sve optužbe protiv njega "hrpa neistina, jeftin pokušaj da se od zlostavljača stvori žrtva".
Navodno je o problemima s kojima se u školi suočavalo njegovo dijete upoznao odgovorne, a isto tako navodno su i sva tri dječaka bila kod pedagoga zbog navodnog šaranja jakne markerom jednog od dječaka. Sve to upućuje da je škola znala da problem postoji, no Majda Asanović, ravnateljica OŠ "Meje", za Dalmatinski portal je kazala kako nije bilo nikakvih prijava obitelji Pauletić te da s napadnutim dječacima nikada nije bilo problema, kao i da nemaju zabilježbe ni ikakve odgojne mjere.
‘Držimo se Protokola...‘
Nazvali smo je da provjerimo je li ovo točno, no ispričala se i navela da ne smije ništa komentirati jer su djeca u pitanju te poručila da se škola drži "Protokola o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima". A "Protokol" iz ožujka 2024. godine propisuje, uz ostalo, da je svaki radnik škole dužan prijaviti ravnatelju, odnosno policiji i/ili Hrvatskom zavodu za socijalni rad sumnju ili saznanje o nasilju neovisno o tome je li do sumnje ili saznanja o nasilju došao tijekom ili izvan radnog vremena, odnosno je li se nasilje dogodilo u odgojno-obrazovnoj ustanovi ili izvan nje.
Također, u slučaju saznanja ili sumnje o nasilju među djecom i mladima, odnosno u slučaju svjedočenja djeteta nasilju među djecom i mladima, "odgojno-obrazovni radnici dužni su odmah poduzeti sve mjere da se nasilje zaustavi, a u slučaju potrebe zatražiti pomoć drugih radnika odgojno-obrazovne ustanove ili pozvati policijske službenike..." te odmah izvijestiti ravnatelja.
Je li Pauletić zaista ranije prijavljivao probleme stručnim službama škole ili nije imat će, u daljnjem tijeku kaznenog postupka, značajnu ulogu u potvrđivanju osnovanosti djela njegove obrane, a pravu istinu o tome ne bi trebalo biti teško utvrditi pri provođenju državnoodvjetničke istrage.
– Nikad se ne kunem na svoju djecu, ali ovaj put ću se zakleti: dakle, djece mi moje, u razgovorima s dječacima koji mi zlostavljaju dijete, ispred njihove škole, nisam nikome prijetio smrću, niti sam ikoga udario! Uostalom, nisam toliko glup da bih bilo koga udarao usred bijela dana, na javnom mjestu. Niti blizu toga, dapače, u razgovorima sam, prema mom uvjerenju, bio prilično pitom... Mnogi od vas, naravno, susreli ste se sa sličnim problemom: osjećajem nemoći kad se suočiš sa svojim uplakanim i istraumatiziranim djetetom koje uzmu na zub stariji bešćutni školski zlostavljači, a pomoć teško dolazi – naveo je, među inim, Pauletić.
A koliko je "pitom" u postupanju prema vršnjacima njegova sina bio može se iščitati iz policijske kaznene prijave koja ga tereti za pet kaznenih djela prijetnji i nasilničko ponašanje prema dječacima i njihovim roditeljima. U njoj, doznajemo, stoji da je tog petka nešto iza podneva u Mihanovićevoj ulici, neposredno poviše OŠ "Meje", bio izrevoltiran nakon što mu se 12-godišnji sin pojadao da ima nesuglasice u školi s dvojicom svojih vršnjaka.
Pauletić ‘u čeki‘
Na snimkama videonadzora vidi kako je nekih pola sata prije napada došao do vanjskog školskog igrališta te da je njegov sin, nakon kraćeg razgovora s ocem, ostao s drugom djecom u društvu dok je 60-godišnjak otišao na stepenište koje povezuje Supilovu i Mihanovićevu ulicu.
Čekao je dok nije naišao prvi dječak kojeg je upitao je li on "taj i taj", a kad je on rekao da jest, uhvatio ga je za kosu i dao mu "trisku" govoreći mu da će ga "ubit od batina" ako se opet približi njegovom sinu. Držeći dječaka za kosu zaprijetio je njegovim roditeljima kazavši: "Jedva čekam upoznati tvoje roditelje kojima ću slomiti vratove, ubit ću ti oca koji te je takvoga napravio". Dječak je kasnije sve ispričao roditeljima.
Pet minuta kasnije u Supilovoj ulici ugledao je drugog dječaka te je počeo trčati za njim, Kad ga je sustigao, uhvatio ga je objema rukama za ramena i stisnuo u obližnji zid, a onda je i njega jednom rukom uhvatio za kosu i tri puta njegovom glavom udario u zid uz koji ga je pritisnuo. I njemu je poručio isto što i prvom dječaku, da se ni slučajno više ne približava njegovom sinu i da je prvog dječaka već natukao, a onda je njegovim roditeljima poruči da ih jedva čeka upoznati kao i roditelje prvog dječaka da "im polomim kičme!".
Oba su dječaka pregledana u bolnici gdje su im, doznajemo, utvrđene površinske ozljede glave, odnosno da se što se tiče prvog napadnutog dječaka radi o crvenilu glave, dok za drugog dječaka, koliko je zasad poznato, nema opisa ozljeda.
Pauletić se na sudu branio tvrdeći da je jedino on žrtva i to postupanja roditelja dječaka koji, istaknuo je, godinama i sustavno maltretiraju i zlostavljaju njegova sina pa sada sebe i svoju djecu žele pretvoriti u žrtve. Naravno, okrivio je i medije za sve navodeći kako "žele događaj iskoristiti da ga ocrne kao javnu osobu".
Ipak, obećao je da se neće približavati niti školi niti dječacima i da će prepustiti školi da rješava ovakve probleme. Nije samo žrtva. Kao argument protiv određivanja istražnog zatvora naveo je, uz ostalo, i kako je svu zaradu koju je prije 15-ak godina zaradio na "Kviskoteci" uplatio u humanitarne svrhe za izgradnju dječjih domova i stanova djece bez roditelja.
Istražni zatvor nije kazna zatvora
I njegov branitelj, odvjetnik Marijo Vuković, "opleo" je po medijima koji rade pritisak kazavši da je njegov klijent ugledan član društva, humanitarac bez iti jedne mrlje u svom dosadašnjem životu, da nikad nije osuđivan niti kazneno niti prekršajno, niti se protiv njega vodi bilo koji drugi postupak.
Sud je, pak, utvrdio da zasad postoji dovoljan stupanj osnovanosti sumnje o tome da je Pauletić prijavljena djela počinio te je prihvatio navode zamjenice ODO-a da postoji opasnost od ponavljanja djela, jer je Pauletić očito planirao napad budući da je dječake sačekao i utvrdio tko su, da bi potom pokazao izrazitu brutalnost i bezobzirnost koristeći svoju fizičku nadmoć u odnosu na njih.
No, ipak nije završio na Bilicama zato jer je sudac istrage odlučio da se, unatoč opravdanim razlozima za istražni zatvor, ista svrha može ostvariti i mjerama opreza, naglasivši da je istražni zatvor, što mnogi zaboravljaju, najteža i najstroža mjera osiguranja prisutnosti osumnjičenika ili mjera osiguranja da onaj tko je osumnjičen ne počini novo kazneno djelo i da se ona koristi samo iznimno i to kad ne postoje druge blaže mogućnosti, te da istražni zatvor nije kazna zatvora niti se može pretvoriti u to. Uz to što je uvažio njegove godine, to da nije dosad kažnjavan, da je humanitarac, sud je stava da su i dvije noći koje je Pauletić proveo kod pritvorskog nadzornika šokantno djelovale na njega i da je to za njega, kao intelektualca i sigurno više nego dovoljno upozorenje i opomena da ubuduće pazi što radi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....