Je li Vesna Škare Ožbolt hakirana ili je samo razotkrivena nevažnost programa u kampanjama?

Iako je konkurencija već dugo alanfordovski žestoka, dugo nismo pratili apsurdniju političku priču, a slobodno možemo reći i kako dugo nismo bili u prigodi pratiti indikativniju priču za razumijevanje poimanja politike u Hrvata.

Sve je počelo otkrićem kolege Marka Špoljara, koji je u Jutarnjem listu usporedio dijelove službene web-stranice kandidatkinje za gradonačelnicu Zagreba Vesne Škare Ožbolt (https://volimzagreb.hr) s izbornim programom Mosta objavljenim pred prošle lokalne izbore u Zagrebu, 2017. godine. Kad tamo, skoro sve isto!

I gle vraga - samo što ovdje nije u detalju, nego u čitavim pasusima! - u rubrici #rješenja kod bivše savjetnice predsjednika Franje Tuđmana i ministrice pravosuđa iz ere Ive Sanadera, mnoge rečenice, pa čak i cijeli pasusi doslovno su prepisani, kopirani, da ne kažemo ukradeni iz programa Mosta.

A ako znamo da je, uz nekakav moralni integritet, upravo program glavni "kapital" svakog političara koji se kandidira za funkcije, jasno je da se pretendentica na upravljanje metropolom, najvećim gradom u državi, nenadano našla na čistini, suočena s vrlo neugodnim pitanjima.

Prvo su iz njezina tima sve negirali, da bi potom cijelu stvar pokušali staviti u kontekst – predzbornog podmetanja. Pa su tako, među ostalim, poručili javnosti: “Prvotnom forenzičkom istragom utvrđeno da je naša službena web stranica hakirana... neovlaštenim pristupom pojedini dijelovi naših rješenja mijenjani tako da su namjerno umetnuti tekstovi koji izvorno nisu naši"...

I eto nam prave političko-obavještajne afere modernog doba! Dobro da se nitko, primjerice, nije sjetio spomenuti još i Milijana Vasu Brkića u čitavom kontekstu, baš bi nekako dobro leglo... Netko je, dakle, Vesni Škari-Ožbolt navodno podvalio Mostove programske odrednice. Zašto baš Mostove, nameće se pitanje. Pa kad se nešto ubacuje bez tuđeg znanja, onda se to valjda radi kako bi se nekoga a) diskreditiralo, ili možda b) učinilo poželjnijom izbornom opcijom u očima birača. Vjerojatno nikad nećemo saznati točan odgovor.

Ali, čekajte, pa nije Most baš nešto bio među glavnim favoritima ni 2017., možda čak i manje nego danas (sjećate li se uopće tko je tada bio njihov protukandidat Milanu Bandiću?)?! Zašto su onda navodni hakeri uzeli baš Mostov program iz vremena kad je gradonačelnik htio biti Marko Sladoljev, kad je šansa da to netko i primijeti bila – gotovo nikakva!

Da nisu to možda neki "hakeri dobrog srca", iz sfere čistog altruzizma - dobročinitelji koji anonimno i, naravno besplatno, čine dobra djela? Kakav je to, naposljetku, haker kad iza njegove "intervencije" ostaje trag kojeg tek rijetki mogu primijetiti?

Da su u program ubačene neke kompromitirajuće odrednice koje bi se drastično kosile sa svjetonazorom i poznatim političkim habitusom Škare Ožbolt, još bismo i razumjeli teoriju o hakiranju. Ovako... Mora se priznati da zvuči poprilično neuvjerljivo, nategnuto. Osim ako nije bila riječ o nekoj, da prostite, internoj zajebanciji.

Ali, nikome tu više nije do šale. Situacija je krajnje ozbiljna. Iz tima kandidatkinje Vesne Škare-Ožbolt stiglo je i pojašnjenje u kojem se već prelazi i na pravni jezik:

"Forenzička istraga se, prateći proces digitalne forenzike, nastavlja, a nakon njezinog završetka svi će se dokazni materijali uputiti Državnom odvjetništvu. Pristupilo se i procesu dodatne zaštite web stranice kako se ovakve stvari ne bi više ponavljale”, dodali u iz izbornog tima wannabe gradonačelnice Zagreba.

Usto su poručili kako će se “zaštita od ovog i sličnih napada zatražiti i sudskim putem”. Dakle, tko je hakirao – hakirao je!

U međuvremenu su, naravno, sporni sadržaj žurno uklonili s web-stranice. Škare Ožbolt je još nakon svega najozbiljnjim tonom izjavila kako je njezina web stranica hakirana jer, ako niste znali sad znate,"smeta drugim kandidatima".

"Izvršene su izmjene kako bi mi se naštetilo u kampanji jer sam počela biti faktor smetnje svima", objasnila je, dok su u njezinom timu već vjerojatno uvelike kalkulirali koliko postotaka mogu "izvući" na račun pozicije žrtve hakerskog napada...

Tako je to kad imate tim. Sve će oni odraditi za vas. Ne morate brinuti niti o programu, iako je to navodno nešto najvažnije u kampanji.

Ili ipak nije?!

E pa upravo je ovakva reakcija Vesne Škare Ožbolt indikativna za razumijevanje politike kod dobrog dijela ovdašnjih političara, a barem je ona veteranka ovdašnje političke scene, s iskustvom iz devedesetih.

A to će reći da se program kod dobrog dijela ovdašnjih "lovaca na glasove" uglavnom shvaća kao svojevrsno nužno zlo, formalnost koju treba prepisati, pardon, napisati, ali i kao nešto što, pa znamo se, u konačnici sasvim sigurno neće presuditi izbore.

Uostalom, nemojmo se lagati: za koje biste izbore, od lokalnih do nacionalnih, mogli kazati da su ih presudile upravo programske točke? "Posvađali se zbog stranačkih programa" - zvuči poprilično nemoguće, ili barem kao vijest iz budućnosti, u najboljem slučaju.

Kod nas, ako i ne zaglavimo u svjetonazorskim pitanjima ili Drugom svjetskom ratu, još uvijek presuđuje dojam, ali još više – glasačka disciplina. A ona se temelji na stranačkoj pripadnosti, nerijetko i egzistencijalnoj ovisnosti vezanoj uz političke stranke, ali i na tvrdokornosti uvjerenja prosječnog birača.

Čast iznimkama, ali još smo uvijek poprilično daleko od stupnja političke kulture da biračke preferencije a onda i rezultat izbora može preokrenuti, primjerice, porezna politika nekog kandidata (na nacionalnoj razini) ili plan funkcioniranja i financiranja komunalnih poduzeća (na lokalnoj). Zato i kampanje često izgledaju kao edukativni seminari u kojima nas kandidati upozoravaju zašto je dobro da ne glasujemo za "toga i toga", odnosno, zašto trebamo glas dati baš njima!

U takvim okolnostima, program je nešto što daš timu na "odrađivanje", kao tek jednu od stavki u sklopu priprema za izbore, ne važniju od, recimo, jumbo plakata. A sigurno daleko manje važnu, gledamo li praktično, od stranačkih botova, trolanja i drugih aktivnosti na Facebooku.

I zato sve ovo što pratimo ovih dana nikako ne znači da će Vesna Škare-Ožbolt odustati od izlaska na izbore, iako je u jedno poslijepodne, eto, ostala - bez programa. Tim ima, tim nije ništa kriv. Kampanja se nastavlja.

Izbori se kod nas ne gube, ali i ne dobivaju zbog programa. Naposljetku, i nedostatak programa može poslužiti u PR svrhe.

A dojam je, utvrdimo gradivo, važniji od sadržaja. I to ne može promijeniti nikakav haker.