Nadimak mu je Batina. A ponaša se, kažu, kao Bog. Zašto i ne bi. Narod ga je izabrao i on samo narodu odgovara. A narod se klanja bogovima.
- Bez mojih Marinjana, bez mojih ribara i težaka, ništa ne bih mogao postići. Zajedno smo uspjeli, oni svojim povjerenjem meni, a ja svojim radom - kazivao je pred posljednje izbore Ante Mamut, rečeni Batina.
Mamut je izumrla životinja. Zadnji primjerak na Zemlji izdahnuo je prije četiri tisuće godina. Ante Mamut se, međutim, ne da. On od 2009. godine vodi najzapadniju općinu u Splitsko-dalmatinskoj županiji. I dobro mu ide. Takvi kao što je on teško će izumrijeti.
Čitatelji “Slobodne” mogli su ovih dana pratiti kako se Mamut obračunava s neposlušnim mještanima. On, naravno, tvrdi da to nije obračun. I da je u pitanju samo jedan mještanin. Koji novinare dovodi u zabludu. A taj mještanin tvrdi da ostali šute jer se boje načelnikove osvete. Koga mamutova šapa pričepi, taj se teško ustaje.
U Republici Hrvatskoj, prema teritorijalnom ustroju uspostavljenom za vrijeme Franje Tuđmana, postoji 428 općina. Čiji načelnici, baš kao i gradonačelnici 127 gradova, mogu vladati doživotno. Takva odredba, čiji se (be)smisao tek stidljivo propitkuje uoči svakih lokalnih izbora, omogućila je hrvatskom društvu stvaranje kaste takozvanih lokalnih šerifa. Mamuta. Kojima svaka klima paše.
Ante Batina, recimo, bio je HDZ-ovac. Sad je nezavisni. I ništa mu ne fali. Možda tek dobro društvo. Josko Roščić i ekipa.
Eh, Josko Roščić. Svi bi htjeli biti kao Josko Roščić. On Baškom Vodom vlada od 1993. godine, kroz osam mandata. Onaj jedan kraći prekid nije vrijedan spomena.
’Skačem salto naprijed’
- Josko Roščić je šerif kojemu nitko ne može stati na kraj - svojevremeno je za Slobodnu Dalmaciju izjavio Stipe Ursić.
A Stipe Ursić je isto načelnik, općine Brela, a uz to je i član HDZ-a. E sad, zamislite kad jedan član HDZ-a za drugog člana HDZ-a kaže ovako nešto. Kako je tek nama ostalima!
- Teško je u Dalmaciji naći kuću u kojoj se dva brata nisu posvadila, to je kod nas normalno - objasnio je Roščić.
A jednako slikovite riječi imao je i za sebe i za svoj politički put:
- Puno njih željelo bi me skratiti za glavu, ali ne ide im. Pogledajte me, skačem salto naprijed, salto natrag, ni svi uskoci i poskoci ništa mi ne mogu, sve prijave protiv mene su odbačene.
Uskoci i poskoci koje Roščić spominje odnose se na istražitelje USKOK-a, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. A poskoci protiv mamuta, poznato je, nikad nisu imali šanse.
Vinko Zulim, još jedan HDZ-ov općinski mamut, nikad nije bio tako rječit. On je puštao neka djela govore umjesto njega. I, bogme, govorila su. I govore još uvijek, iako Zulim formalno više nije načelnik Segeta. A nema ga više ni u Saboru, gdje se, na opće iznenađenje jer Andrej Plenković navodno pazi s kime bankari, našao nakon posljednjih nacionalnih izbora.
A iznenađenje je bilo i kad je koncem prošle godine bio nakratko pritvoren zbog, kako je naveo USKOK, nenamjenske potrošnje proračunskog novca. Sumnja se da je više od 400.000 kuna, dok je bio načelnik, a bio je od stoljeća sedmog, potrošio na čašćenje po lokalnim restoranima i gostionicama.
- Jebem ti mater udbašku - bilo je zadnje, koliko se zna, što je Zulim izgovorio u javnom prostoru.
Kome? Nebitno. Za njega su ionako svi koji su ga se drznuli išta pitati ili ga prozvati bili udbaši. Ili, u najmanju ruku, potomci partizana. A on, poznato je, iznad svega mrzi partizane. I njihove potomke.
U Saboru, uzgred rečeno, više nema ni Dragice Roščić, rođene Vranješ, Joskove kćerke, koja se među hrvatskom političkom elitom također našla na opće iznenađenje. A zapravo je to bila tek stranačka nagrada za Joskovo pregalaštvo.
Poziv na Markov trg još čeka Ante Baran. Svjestan i sam da ga je odavno zaslužio. Uostalom, teče mu već sedmi mandat kao načelniku Lećevice, a i popriličan broj afera je već tu. Čudno da to netko u Zagrebu ne vidi.
‘Karl Šmit? Ne, ne i ne’
Nezaboravan je intervju koji je s ovim mamutom za Index vodio Vladimir Matijanić. Izdvojit ćemo dio:
- Znate li tko je Carl Schmitt?
- Ne. Karl Šmit?
- Da.
- Nikad, nikad čuo, to je mislin osoba... fizička osoba. Ili, ili...
- Da.
- Karl Šmit? Ne, ne, ne, nikad, nikad u životu.
- Niste čuli?
- Ma, nikad, nikad.
- A kako ga spominjete u uvodu svoga rada?
- Kako ga...?
- Spominjete ga kao suvremenog teoretičara političkog...
- Gospodine, sad ćemo završit taj razgovor.
Ante Baran, dakle, nema pojma tko je Carl Schmitt. To, naravno, nije problem, malo tko danas uopće zna tko je Carl Schmitt, a zašto bi i znao. No, od ljudi koji toga glasovitog pravnika, političkog teoretičara i uvjerenog nacista spominju u svojim radovima, očekivalo bi se da znaju. A Baran ga spominje, i to odmah na početku svog završnog specijalističkog rada “Aspekti političkog marketinga lokalnih izbora u Hrvatskoj”, koji je obranio 29. studenoga 2017. godine. Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, dakako.
Baran je, piše Matijanić, dio grupe dalmatinskih HDZ-ovaca koji su pohodili osječki Ekonomski fakultet i enormnom količinom znanja osvojili tamošnje stručnjake. On je pohađao poslijediplomski studij Marketing posebnih područja, a njegov je rad pohranjen u fakultetskom repozitoriju.
I to vrlo neobičan rad, jer se, za razliku od znamenitog doktorata Vice Mihanovića, uglavnom zasniva na pravilnom citiranju tekstova. Čitave su stranice Baranova rada ispunjene naslaganim citatima između kojih, zaključuje Matijanić, ima malo, a gdjekad nimalo autorskog doprinosa.
Kako HDZ brine o svojim načelnicima, pokazuje i slučaj Nediljka Bubnjara, mamuta iz Škabrnje. On je, istina, na posljednjim izborima izgubio, ali je fascinantno da je uopće i bio kandidat s obzirom na to da je i njemu USKOK sjeo za vrat.
Sumnja se da je novac iz općinskog proračuna, a riječ je o nešto manje od milijun kuna, trošio za osobne potrebe. Službenu je karticu, stoji u dvije odvojene optužnice, “peglao” po restoranima, kavanama, mesnicama, hotelima, trgovinama sportske obuće i odjeće, trgovinama kožne galanterije, rent a carovima... Omiljeni restoran bio mu je “Gladne oči”. A nešto novca, za svaki slučaj, dao je i HDZ-u. Neka im se nađe.
Kad ga je novinar Jutarnjeg lista upitao za komentar ovih nedjela, izveo je jednog finog Luku Modrića.
- Toliko je toga da ne znam sve napamet. Nekih se stvari ne mogu prisjetiti jer su otprije deset godina, ali milijardu posto sam uvjeren da sam nevin - kazao je.
Gostiti se na tuđi račun volio je i Martin Baričević. Još jedan HDZ-ov općinski mamut. I saborski zastupnik. Na čelu Jasenica taj je proveo šest mandata, sve dokle ga prije dvije godine nije otpuhala nezavisna Bura.
Njegova priča postala je viralna nakon što se vlasnik restorana “Anita” Milan Anić požalio Slobodnoj Dalmaciji da mu Općina duguje 185.000 kuna. Posvjedočio je da su se načelnik i njegova svita u “Aniti” besplatno gostili pune četiri godine. I kako su za to vrijeme, kad se to preračuna u našim političarima najdražu valutu, pojeli čitavo stado janjaca. Iako, bilo je tu i pivaca, tuka, gudina...
Uz sve to, načelnik je Aniću ostao dužan i 7500 kuna za bratove karmine. A ostao je dužan i rodiljama kojima je, pod izlikom pandemije, oduzeo novac iz proračuna, preusmjerivši ga za gradnju spomenika junacima iz Domovinskog rata.
Spominjalo ga se i kad mu je lokalna vatrogasna zajednica sinu platila privatni fakultet. Na što je on uzvratio da je to pokušaj diskreditacije.
Osmi mandat...
- Ja sam predsjednik DVD-a Jasenice i mi tražimo ljude kojima bismo platili školovanje, ali nitko taj posao ne želi raditi. A kad uspijemo naći nekoga, taj se na koncu odseli. Što je moj sin trebao, otići u Irsku i ne raditi tu?! Na ovaj način uništavaju se ljudske sudbine - izjavio je tata Baričević za Zadarski.hr.
Najdugovječniji dalmatinski neprekidni općinski načelnik svakako je Dinko Bošnjak, šef Hrvaca. Teče mu osmi mandat. I to bez većih skandala. Tu i tamo poneka prijava Državnom odvjetništvu i to je sve. Sitnica. Za mamuta iz HDZ-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....