Svaki put kad bi me došao red da u budem tzv. noćni urednik, bio je to za mene ozbiljan izvor stresa, frustracije i minsko polje posuto prikrivenim "nagaznim" detonatorima greške. Dvodnevna dežurstva vikendom jednom mjesečno nekako sam i podnosio, ali onda su krenule tjedne, pa dvotjedne večernje smjene do 23 sata, pa i duže. Nisam se žalio, ne volim pokazivati slabost.
No, osim izostanka rutinskih dnevnih kontrolnih točaka u procesu rada, dodatno me "ubijalo" to što jednostavno nisam niti kasnovečernji, a kamoli noćni tip. Automatski se budim oko pet ujutro i nema šanse da ću nastaviti spavati. Popodne teško nadoknađujem san, a ovako bih rijetko kad zaspao prije ponoći. A pet sati sna nije mi dosta.
Čak i kad ne bi bilo većeg posla oko najavljenih ili neočekivanih događaja, koji valja obaviti brzo i koncentrirano, sama činjenica da sam u to vrijeme morao stajati napet "na straži" bila mi je teško podnošljiva.
Na sreću, već nekoliko mjeseci oslobođen sam tog jarma i tek sad potpuno sam osvijestio koliku mi je psihofizičku štetu radio.
Nisam ja poput popularne jutarnje voditeljice Radio Dalmacije, Edite Lučić Jelić, koja se zbog posla budi već u 3.30, a nikad, kaže, ne liježe prije 23?! I još k tome ne "ubije oko" popodne! "Možda nekad; malo spavam oduvik." Svaka joj čast, kad može.
U deset u krevet
A zašto uopće ustaješ tako rano ako ne moraš kao ona, upitat ćete me.
Pa, i nije tako oduvijek. Obično sam ustajao oko 7 ili čak 8, ali ima već nekoliko godina da se moj bioritam prilagodio životnim navikama našeg – psa.
Tvoj izbor – reći ćete – ali baš i nije bio, no danas bih uvijek "izabrao" da budem ranojutarnji tip i Ziggyjev "tata".
Shvatio sam da mi to savršeno paše.
Krenem li vam objašnjavati prednosti tih izlazaka zorom i šetnji s najboljim prijateljem (uopće nije fraza) "upilat" ću vas, kao što sam možda dosadio i većini prijatelja na Facebooku. Cijeli ljepši dio Splita – onaj uz more od Marjana do Žnjana – u zoru je naš, a ja to volim svima, svakog jutra, pokazati na fotografijama.
Uvjeren sam da mnogi ne shvaćaju što gube jer u to doba spavaju ili zbog obveza imaju užurbaniji ulazak u dan. Do osam sati mi smo natrag, usput obavim i spizu, a nakon kave sa suprugom totalno sam fit za sve aktivnosti u idućih desetak sati.
No, nemojte se čuditi ako ponekad zakunjam pred televizorom taman na početku udarnog termina, a već oko 22 spreman sam za krevet.
Baš kao i moj kolega Ivo Bonković, zamjenik glavne urednice, koji ima zanimljivu pričicu iz prošlosti: "Kad bi za nekih zimskim praznika bili kod dida na selu na Hvaru, teta Anka bi svake večeri, ali baš svake, zakunjala kraj tople peći u kužini u vremenu od 7 do 7 i kvarat navečer. Meni je to kao klincu bilo nevjerojatno. Ej, još nije ni Dnevnik počeo, niti je itko tjera u krevet kao nas, jadne klince, a ona zaspe u 7 navečer!? Danas mi je to itekako razumljivo, jer nakon cjelodnevnog posla na selu, koji je započeo s prvim kokotom, to da vam u sedam dođe san na oči je prirodno. I ja sam sada kao teta Anka nekad", priznaje. Iako ne radi na selu.
Kaže da se rano budio oduvijek: "Nikad nisam imao običaj produžiti san do podne, pa niti na fakultetu, nakon noćnog bančenja. S buđenjima nisam nikad imao problema i nisam koristio budilicu, niti me je ikad itko trebao buditi. I nikad nigdje nisam kasnio."
Zašto je grintav?
Kaže da mu je uobičajeno vrijeme za buđenje bilo oko 6 sati, ali otkako je i u njegovu kuću stigao pas, mali Arči, to je pomakao na 5. I tada slijedi njegova, reći će, najljepša ura u cijelom danu:
"Sat vremena ispijanja kave s mojom dragom. U potpunom miru, vani se ništa ne čuje, u kući je apsolutna tišina – što znači da klinci, veliki i mali, još blaženo spavaju – i ta ura mira, tišine, nešto je najljepše u danu i puni te energijom za dnevnu ludnicu." Prije nje, Arči i on krenu u "istraživanje Solina" u šest i pol.
"Potom doručak, spremanje i put posla..., a onda na ASK na trkački trening koji počinje u 19 sati. Znači, doma sam oko 8 i pol navečer, tuširanje, večera i... meni je sasvim normalno da je siguran izbor krevet. Ako nisam preumoran, mogu odgledati jednu epizodu neke od četiri serije na Netflixu koje paralelno gledam, ili pročitati koje poglavelje knjige, i to je to. Ako sam slučajno 'prebacio' 22 sata, sutra će svi na poslu po mojoj grintavoj faci znati da se nisam naspavao."
Zločesto bih primijetio, iz iskustva stečenog dok još nisam radio od kuće, da je kolega zapravo često neispavan. Sorry, Bonky!:-)
Nas dvojica se, eto, osjećamo najugodnije baš u rano jutro, koje provodimo na sličan način. Znam da ima noćnih tipova ili ljudi kojima posao i druge obveze ne dopuštaju takav ulazak u dan. Žao mi je, ali meni je ovaj moj najdraži. Osim kad zimi padne kiša, a Ziggyjeva sila Boga ne moli. Tada bih, priznajem, najradije kavu u krevet i ostao ispod popluna.
Nezdravi poslovni razlozi
Odavno nisam dijete ambicije na putevima afirmacije koje bi padalo pod utjecaj priča o uspješnim kapitalističkim ranoraniocima koji odrade trening u teretani i istuširaju se dok vi niste ni krmelje oprali.
Biti uspješan znači rano se probuditi, to vas čini produktivnijim, bla, bla, bla... Slavne osobe i direktori to rade. Bit ćete zdraviji i sretniji. Osjećat ćete da imate kontrolu nad svojim životom.
Kao primjere tako će vam navesti izvršnog direktora Applea, Tima Cooka, koji ustaje u 3.45 kako bi počeo provjeravati e-poštu u Kaliforniji prije nego što to mogu njegovi kolege s američke istočne obale (što je i kod njih u 6.45 još uvijek prilično rano). Oprah Winfrey kaže da svaki dan ustaje – pazite! – točno u 6.02 radi razmišljanja, meditacije i vježbe prije nego što počne raditi u devet. Kakvih li "zvizdarija"...
Hrvatski poduzetnik Nenad Bakić također ide na spavanje između deset i jedanaest navečer, a ustaje između pet i šest ujutro. To, kaže, radi već desetak godina, a prekretnica je bilo rođenje djeteta:
"Na taj način mogao sam ujutro, dok obitelj još spava, u miru obaviti dva sata nekog intelektualnog rada, ali se i rekreativno baviti sportom. Nakon toga slijedi doručak od svježih namirnica i tako već do osam imam osjećaj da sam nešto bitno uradio, pa makar ništa više ne napravio tog dana. Nakon toga odnosim se puno relaksiranije prema svim kasnijim obvezama. Osim toga, shvatio sam da vrijeme nakon deset navečer obično trošimo na neproduktivne, pa često i štetne aktivnosti, a to je gledanje u ekrane svih vrsta."
Ne može, kaže, točno ocijeniti je li zbog prelaska na ovakvu dnevnu rutinu osjetio ikakvu psihofizičku dobrobit jer ipak je u međuvremenu nakupio više godina, a k tome mu se i život, naročito poslovni, jako dinamično mijenjao.
Nema garancije za produktivnost
Unatoč "litanijama" u zapadnoj self-help literaturi i medijima, buđenje u "gluhi" sat nije garancija za produktivnost. Za neke to može biti čak i kontraproduktivno. Bitno je pronaći rutinu koja odgovara vašoj situaciji.
Istina, "štimanje" bioritma po Suncu nekako se čini logičnim, kao što kaže i Bonković: "Po meni je to sasvim normalan ritam koji je zapravo usklađen s prirodnim. Buđenje zajedno s prirodom i pojavom Sunca, i prebacivanje na spavački mod kad gotovo cijela priroda odlazi na odmor.
Da priroda ravna nama, potvrđuje mi i to da se od proljeća, i micanja ure na ljetno računanje vremena, dodatno vraća život i u moje tijelo i dušu. Tada, za ljetnih dana, moj odlazak na noćenje pomiče se i sat kasnije, dakle do otprilike 23 sata, ali to je krajnje rastezanje moje dnevne aktivnosti."
Ako rano ustajanje ne dolazi prirodno, postoje neke strategije koje možete isprobati, sugeriraju stručnjaci. Rano vježbanje i izlaganje svjetlu, što je prije moguće, može vam pomoći u poticanju metabolizma. Benefita od ranog ustajanja može biti puno, bar prema iskustvima ljudi koji se lako bude u zoru.
Da, mnogi navode manje ometanja tijekom ranih sati. Djeca ili bilo tko drugi u vašem domu vjerojatno još spavaju, telefon "šuti", i vjerojatno ćete u to vrijeme imati više mira.
No, je li rano ustajanje dobro za svih? Ne. Hoće li vas rano buđenje činiti produktivnijima može biti "programirano" u vašim genima. Rezultati mnogih istraživanja govore o tome kako je, biološki gledano, vjerojatnije da će se neki ljudi osjećati ornijima ujutro, dok drugi bolje funkcioniraju noću.
Najveće istraživanje
Studija objavljena u časopisu "Nature Communications" pružila je dodatne dokaze za to. Na istraživačkom uzorku od preko 700.000 ljudi, znanstvenici su pronašli preko 350 genetskih čimbenika koji bi mogli utjecati na to hoće li se ljudi prirodno, bez ikakvih stimulansa, osjećati punima energije ujutro ili navečer. Veličina uzorka čini tu studiju najvećom te vrste dosad, iako su potrebna daljnja istraživanja kako bi se potvrdili rezultati – navodi BBC.
Dakle, ako se ujutro ne osjećate živahno, ali se ipak odlučite probuditi prerano, možda "sabotirate" stvarno vrijeme svog najvećeg učinka.
Naravno, ljudi mogu imati razne nebiološke razloge za rani početak dana. "Možda postoje i drugi čimbenici, poput entuzijazma i visokog zadovoljstva poslom, koji olakšavaju želju da ustanete ranije i krenete na posao", kaže Marilyn Davidson, profesorica radne psihologije na Sveučilištu u Manchesteru. Roditelji s malom djecom ili ljudi s netipičnim radnim vremenom vjerojatno ne mogu birati u koji će sat započeti dan.
Rano ustajanje samo po sebi ne znači nužno uspjeh u poslu. Zapravo, ovisno o osobi, moglo bi imati i negativan učinak. Rano ustati može biti štetno pogotovo ako se inače ne budite prerano, ali pokušavate na silu uskočiti u "vlak" produktivnosti.
Rachel Salas, izvanredna profesorica neurologije specijalizirana za medicinu spavanja na Sveučilištu Johns Hopkins u SAD-u, napominje da to nije biološki "dosljedno", jer pritom "petljate" s vlastitim sustavom.
Salas kaže da je ista količina sna u isto vrijeme svake noći također važna. Stoga je, od toga da na silu mijenjate dnevnu rutinu, još gore ako sebe zakidate na snu da biste rano ustali. Žrtvovanje sna može donijeti mnoge negativne učinke poput neispavanosti, neraspoloženja, loše koncentracije, potencijalnog debljanja, tjeskobe, povećanog rizika od srčanih bolesti i povišenog krvnog tlaka. E, o tome sam vam nešto rekao i ja na početku teksta.
Ne slušajte 'životne trenere'
Dakle, ako rano ustati znači manje sna, nemojte to raditi. "Ako započnete radni dan prerano, morat ćete i prestati raditi ranije, tako da možda neće biti prave koristi", ističe Gail Kinman, profesorica psihologije zdravlja na radu na Sveučilištu Bedfordshire u Lutonu u Engleskoj.
Što bismo, dakle, trebali uraditi, kako se ponašati? Stručnjaci savjetuju: eksperimentirajte. Ne slušajte "životne trenere" i razne influencere. Shvatite sami što vam najbolje paše. A to će možda ipak biti jako rano buđenje.
Obratite pozornost na to kada se osjećate najumornije, a kad najbudnije. Kad ste na dopustu, zabilježite vrijeme kada zaspete i probudite se prirodno. Ako je ikako moguće, pokušajte uskladiti svoj raspored s tim satima jer tako ćete iskoristiti većinu svoje prirodne energije za dan koji je pred vama.
Bilo bi idealno kad bi se radno vrijeme moglo klizno prilagoditi bioritmu radnika, s naglaskom na obavljanje posla, a ne strogo određene radne sate, ali to nije uvijek moguće.
A opet, preferiranje večernjih i noćnih sati za aktivnost i nije uvijek loša stvar. Mnogi umjetnici, pisci i kreativni profesionalci smatraju da svoj posao rade najbolje dok svijet tiho spava oko njih.
Na kraju dana, najvažnije je da dobijete pravu količinu sna kako biste održali dobro zdravlje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....