U današnje vrijeme nadziranje je poprilično rašireno, kamere su prisutne na ulicama, na javnim mjestima, u poduzećima, restoranima, kafićima i stambenim zgradama. Na društvenim mrežama prate se naše preferencije, slažu nam se korisnički profili i pripadajući oglasi. A tek mobiteli po kojima nas se može pratiti skoro u stopu.
U svemu tome ne iznenađuje da je nadziranje prodrlo i u osobnu sferu, među partnere. Novinarka Nataša Anđelković za BBC je donijela dvije zanimljive priče o nadziranju u vezi, jednu iz pozicije objekta nadzora, a drugu iz perspektive nadziratelja. Priče su autentične i dramatične i pokazuju da se u sofisticiranim tehnološkim manpulacijama na koncu ipak mora doći do ljudskosti i emocija.
Beograđanka Ana, čije je ime promijenjeno, kao i njenog partnera i protagonistice drugog svjedočanstva, prvi put je prije šest godina pomislila da je bivši partner prati, ali je brzo odagnala tu pomisao smatrajući da je detalje iz njenog života saznao od zajedničkih poznanika. Mnogi nisu znali da su u vezi, jer je on bio oženjen, a poznavali su Marka kao njenog tadašnjeg šefa i kolegu.
Sumnja se ponovno pojavila prije tri godine, posebno tijekom korone i karantene, kada je shvatila da on zna stvari koje mu ona nije rekla. Dok je trajalo izvanredno stanje, Ana se viđala s novim dečkom, ali o tome nikome nije govorila. "To nitko nije mogao znati, jer je sve bilo zatvoreno, ali Marko je znao da sam s njim, vidjela sam to po porukama koje mi je slao", kaže Ana, piše BBC.
Svjedočenje jedne Ane
Prije je znao o čemu ona razgovara s prijateljicama na mobitel jer bi joj to kasnije s ljutnjom prebacio u razgovoru. No, i to je sebi objasnila time što je stajao iza nje dok je slala poruke i gledao u svoj mobitel. "Kad god sam pomislila da me špijunira, sama sebi sam govorila ‘ne, ne, ne‘. Kad sam ga jednom pitala: ‘Kako je moguće da znaš neke stvari prije nego što ti ja kažem‘, odgovorio bi: ‘Nisi nevidljiva‘".
Ana sumnja da je njezin bivši partner koristio jedan od špijunskih softvera, iako joj mnogi poznanici nisu bili spremni povjerovati, jer je Marko "faca" i "nikada si to ne bi dopustio". Prošle godine na poslu na kojem oboje rade, dok je držala radionicu, nestao joj je mobitel. Nakon što je u životu izgubila gotovo svaki mobitel ili joj je bio ukraden doživjela je "slom živaca". "Sad kad vraćam film, sjećam se da sam tada trebala vidjeti svog novog dečka", kaže Ana.
Marko se ponudio da će zamoliti policijsku inspektoricu njegove poznanice da potraži mobitel i vratio joj ga je dan poslije.
"Donio mi ga je u prozirnoj vrećici, kao kad ga nađeš na mjestu ubojstva, pa ga ne diraš zbog otisaka. Kad mi je vratio mobitel, s pričom da mu ga je inspektor dao zato što ga poznaje, onda je u mojim očima bio bog", kaže Ana.
Ana i Marko su u međuvremenu prekinuli vezu, no i dalje se redovito viđaju na poslu.
"Ja sam ga ostavila, ali on mene nije pustio na miru. Gdje god sam bila sama, on bi se nekako čudno pojavio, kao da me vidi ili kao da je u prolazu. Znalo se dogoditi da sam u gradu, a on ispred moje zgrade, fotografira ulaz i šalje mi fotografiju", kaže Ana.
Otvoreno joj je rekao da je 2,5 mjeseca stajao preko puta njezine zgrade i gledao tko ulazi i izlazi iz nje. "Kad mi je priznao, rekla sam da je maničan, bio je jako uvrijeđen", kaže.
Iako ga je smatrala najvećom ljubavi svoga života, neizostavni dijelovi te veze bili su, kaže, njegova ljubomora i nepovjerenje, bez obzira na to što se razveo tek nakon gotovo deset godina. "On je veliki manipulator, to sam kasnije shvatila", kaže ona.
Špijun koji ju je ‘volio‘
Jedna od scena bila je kada je jedne večeri uzeo njezin mobitel i sve poruke poslao sebi. Ujutro su se posvađali i na kraju su se prestali viđati.
"Nikad za sebe nije rekao da je ljubomoran, a jest, i to patološki. Ovog ljeta, dok nismo bili zajedno, fotografirao je moje poruke s jednim dečkom i slao ih drugom dečku s kojim sam se družila, znao je moju lozinku za e-mail i to je radio s mog Instagram profila", kaže ona.
Ni sada nije sigurna kojim se tehnikama služio njezin bivši partner. Trenutačno se, kaže, situacija posložila jer je Marko našao novu djevojku. "Hvala joj, ali vjerujem da još uvijek njuška po mojim privatnim stvarima", zaključuje Ana svoje svjedočenje o špijuniranju bivšeg partnera.
Špijuniranje nečijeg mobitela puno je lakše nego što ljudi misle. U Srbiji se aplikacije za pristup sadržaju tuđeg mobitela mogu kupiti za nešto više od 10.000 dinara mjesečno (645 kuna, op. PSD) i koriste ih tisuće ljudi.
"Kada vam instaliram spyware na mobitel, mogu imati sve vaše snimljene mobitelske razgovore na panelu, gdje se prijavljujem s korisničkim imenom i lozinkom, u svakom trenutku se mogu pridružiti i slušati o čemu pričate u mobitelskom okruženju, s ljudima s kojima sjedite za stolom. Mogu čitati poruke s vašeg Vibera, Whatsappa, Messengera, SMS-a, mogu vam uključiti prednju i zadnju kameru i gledati i slušati uživo, mogu snimiti sve šifre koje kucate na mobitelu i pratiti gdje se nalazite", kaže za BBC Miloš Jovanović iz agencije SpyTech, koja prodaje ovaj softver.
špijuniranje u regiji
Te se aplikacije često reklamiraju roditeljima koji žele pratiti kretanje i poruke svoje djece - ali često ih koriste i sumnjičavi partneri ili supružnici. Dugoročno, uzimaju ih roditelji koji su svjesni negativnog utjecaja interneta, raznih grabežljivaca koji na njemu vrebaju, kao i poslodavci koji sumnjaju da njihovi zaposlenici pronevjeravaju ili odaju poslovne tajne. Klijenti koji sumnjaju ili žele provjeriti vjernost partnera, uzmu kraću licencu za špijunski softver i za mjesec dana saznaju sve što im treba, kaže Jovanović.
Licence softvera prodaju se na jedan, tri ili šest mjeseci. U mobitelu je instaliran špijunski softver - samo Android jer su iPhonei bolje zaštićeni. Nakon instalacije, softver postaje potpuno nevidljiv i teško ga je otkriti.
Kako tvrdi Jovanović, uz stručne upute i minimalnu pomoć kupca, koja ne traje duže od 15 minuta, može se montirati i bez nošenja u agenciju. Softver za android mobitele zamjenjuje prisluškivač i snimač razgovora i GPS tragove za praćenje automobila i špijunsku kameru. Zato mnogi radije biraju te programe nego uređaje za praćenje - takozvane bubice ili malene kamere, jer oni pružaju puno više. A kupaca ima na tisuće.
Tvrtka SpyTech je u posljednjih 6,5 godina prodala 3500 novih licenci i produžila ih 4000 puta, a posluju na području Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, navode prodavatelji. To je toliko puno da je to nevjerojatno jer ljudi misle da je to još uvijek nedovoljno traženo područje, kaže Jovanović.
‘Cijena? Prava sitnica‘
Za kupnju i korištenje ovog softvera potrebno je izdvojiti 110 eura mjesečno, ali postoji mogućnost 48-satnog besplatnog probnog korištenja, stoji na web stranici. Ne čudi što su mobiteli na meti ovakvih programa, jer oni su postali naša produžena ruka, a često su u njih smješteni kompletni ljubavni i emotivni životi. Pogotovo od korone i policijskog sata, svjedoci smo novog trenda sve veće kupnje softvera za praćenje digitalnih medija – mobitela, iPada. "Udio softvera u našem bruto prometu bio je 40 posto prije korone, a sada je 70 posto i sve ih više ljudi traži", kaže Jovanović.
Na Googleu možete pronaći veliki izbor stranica sa sličnim ponudama, a video upute o njihovom korištenju i instaliranju dostupne su i na YouTubeu. Za razliku od njih, SpyTech je jedina registrirana tvrtka na području bivše Jugoslavije koja se bavi prodajom opreme, uređaja i softvera za prisluškivanje i praćenje, tvrdi Jovanović, uz napomenu da je njihova tvrtka registrirana i u Agenciji za privredne registre.
Ako želite biti sigurni, nosite iPhone
"Ne želimo ljudima govoriti kako se od toga zaštititi, to je politika tvrtke", kaže Jovanović. Međutim, smatra da neki uređaji nude bolju zaštitu. "Ako želite biti sigurni, nosite iPhone", savjetuje.
No, niti korisnici iPhonea nisu potpuno sigurni jer se pomoću njih mogu postaviti prisluškivači u domu, primjerice u produžnom kabelu, u automobilu, a ti uređaji nude mogućnost praćenja i snimanja.
Tvrtka za kibernetičku sigurnost Kaspersky savjetuje korisnicima da instaliraju aplikacije samo od proizvođača i sa službenih i provjerenih web stranica. Također preporučuju ljudima da ne otvaraju sumnjive linkove koji im se šalju putem e-maila ili putem društvenih mreža, a koji u pravilu nude neku vrstu nagrade, nasljedstva ili pogodnosti.
Prije svega, poziva ljude da drže mobitele kod sebe te da svoje uređaje uvijek drže zaključane i zaštićene lozinkom. Nisu samo ljubomorni partneri ti koji žele imati informacije o vama, društvene mreže i reklamne agencije također to rade kako bi potaknule korisnike da nešto kupe. Preventivno je dobro u mobitelu i računalu imati antivirus koji se redovito ažurira.
Ako je špijunski softver već instaliran, na to može upućivati nekoliko signala - ako se aplikacije često gase, količina podataka se povećava, a time i računi, mobitel se često pregrijava, a baterija se brzo prazni. Sve ovo mogu biti alarmi da se u mobitelu nalazi zlonamjerna aplikacija.
Aninu sumnju u špijunski softver potaknula je činjenica da su se tijekom godina, dok su bili zajedno, događale čudne stvari da ga ne može dobiti na mobitel ili da se iznenada cijela prepiska s mobitela izbriše. Stalno su joj stizali prekomjerni računi za mobitel.
Svjedočenje s druge strane mikrofona
Trideset sedmogodišnja "Julija" iz Beograda ispričala je za BBC da je gotovo punu godinu dana špijunirala svog nevjernog partnera tijekom trudnoće. Najprije je tijekom noći njegovim prstom otključala mobitel i instalirala aplikaciju koja na njezin mobitel šalje sve njegove dopise na Whatsappu, a kasnije je opsesivno čitala svu njegovu komunikaciju, čak i poslovne mailove. Njegovo dopisivanje sa ženama i vlasnikom javne kuće jednom je pokazala njegovoj obitelji i suradnicima, kako bi se osjećao loše.
"Ja kao i svaki normalan čovjek znam i mislim koliko je to strašno, ne samo zbog povrede privatnosti, nego i zbog toga kako si to netko dopusti, moraš za to puno pasti. Ako mu ne vjeruješ, pričaj, vidi ima li lijeka ili ne i prestani. Nakon toga, kada pomislim da sam to učinila, sa svim ljudima s kojima je on imao kontakt, mislim da je to klasična nesposobnost da dobijem ono što sam u tom trenutku željela, ljubav i pažnju. Bila je to nemogućnost prihvaćanja da ta osoba nije za tebe. Ne vjeruješ mu - ne slijedi ga, nećeš mu više vjerovati, samo ćeš još gore zapeti.
Nakon toga se nije radilo samo o traženju prijevare, zanimalo me što priča sa sestrom ili nekim drugim o meni, zadireš u nečiju privatnost. Onda ti vrag ne da mira, jer imaš pristup svemu tome. Čim on negdje izađe, postanem sumnjičava, srećom sve su se moje sumnje pokazale točnima. Dakle, nisam budala, ali način na koji sam došla do istine nije ispravan.
‘Mjesecima se nisam pogledala u ogledalo‘
Lagao je i dopisivao se, na stranu što je to gadno s njegove strane, ali njegovo je pravo da piše što hoće, sve i da te vara, a tvoje pravo je da ne ulaziš u privatnost jer si onda psihopat. Stvarno to mislim, nema veze što sam ja to učinila.
Ujedno sam kažnjavala njega i sebe, jer sam napravila budalu od sebe, to što me vara je njegova sramota, ali sam uvidjela na koji si se nivo spreman spustiti. Osjećala sam se kao ljigavac, mjesecima se nisam pogledala u ogledalo", opisuje Julija.
Ona je uhođenje prekinula prije porođaja, promijenili su joj se prioriteti u životu, a njih dvoje su kasnije o svemu otvoreno razgovarali i preboljeli to. Već četiri godine zajedno odgajaju dijete i još uvijek su u braku.
"Sada mi to ne pada na pamet, ne mogu se otrovati", zaključuje Julija za BBC.
Njena priča možda je najbolja pouka za one koji bi željeli tako kontrolirati partnera ili nekog drugog. Kako ona svjedoči, u korijenu takve kontrole i ulaženja u privatnost, koje naziva psihopatskim, nalazi se "klasična nesposobnost da se dobije ono što se u tom trenutku želi, ljubav i pažnju". A one se ne dobivaju ni novim mobitelom, ali ni špijunskim softverom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....