Već desecima godina u javnom prostoru naše domovine čuju se, s raznih strana, "žalopojke" političara i analize ekonomskih analitičara o tome zašto i kako u Hrvatskoj nema više privatnih investicija, što učiniti da se to promijeni i slične "prazne priče".
– Privatni sektor jedini je koji može stvoriti višu razinu produktivnosti i višu razinu novostvorene vrijednosti, ali naše ekonomsko okruženje nije povoljno za privatne investicije – kazao je prije nekoliko dana na N1 televiziji ugledni hrvatski ekonomski analitičar Damir Novotny, ne precizirajući po čemu to "naše ekonomsko okruženje nije povoljno za privatne investicije".
No slučaj s otoka Šolte, točnije iz mjesta Maslinice, u kojem ultrabogatog njemačkog softverskog poduzetnika Hartmuta Lademachera, koji je po javno objavljenim informacijama prije desetak godina "težio" 600-tinjak milijuna eura, i njegova sina Felixa naša birokracija već 22 godine "vuče za nos", iako je čovjek učinio apsolutno sve što se od njega tražilo po slovu zakona i dosad investirao dvadesetak milijuna eura, vrlo zorno govori o jednom od uzroka gore navedenog problema.
Prije više od dva desetljeća kupio je od nekadašnjeg Fonda za privatizaciju tada zapušteni i oronuli dvorac Marchi u Maslinici, a 20. ožujka 2002. godine Općina mu je prodala okolno zemljište koje je oduvijek pripadalo objektu kao sastavni dio parka.
U ugovoru o prodaji koji je u ime prodavatelja potpisao tadašnji načelnik općine Šolta Ante Ruić stoji da Općina prodaje nešto više od 12 tisuća četvornih metara zemljišta na jednoj čestici te 239 metara kvadratnih druge čestice, i to za 152 kune po metru četvornome, odnosno ukupno milijun i 868 tisuća tadašnjih kuna.
Obveze po ugovoru
Od tih 12.053 četvorna metra, dio od 3100 m² već je bio, po važećem Prostornom planu Općine Šolta, smješten u turističko-komercijalnu zonu, dok preostalih 8953 kvadrata nije bilo u toj zoni pa se Općina obvezala ugovorom da će, kako stoji u članku 8., "prihvatiti urbanističko-arhitektonski program izražen od strane kupca, a kojeg će prethodno verificirati mjesni odbor Maslinica te nakon pribavljenih mišljenja nadležnih županijskih i državnih tijela, temeljem tog programa izvršiti izmjenu Prostornog plana Općine Šolta tako da će ovaj dio navedene čestice biti proveden u turističko-komercijalnu zonu (TK) koju je obvezu prodavatelj (Općina) dužan izvršiti u roku od dvije godine od dana potpisivanja ovog ugovora".
Od tada su prošle 22 godine, a Općina još uvijek nije "izvršila izmjenu Prostornog plana". Naime, iako je te 2002. godine provela natječaj i sklopila ugovor o kupoprodaji te naplatila cijenu, ispostavilo se da Općina uopće nije bila vlasnik navedenih nekretnina, već država Hrvatska, pa je došlo do problema u realizaciji stavki iz ugovora.
Uslijedile su godine i godine sudskih ročišta i žalbi te 2015. godine na Općinskom sudu u Splitu napokon dolazi do nagodbe između Republike Hrvatske, Lademacherove tvrtke "H.L. Dvorac", koju vodi bivši splitski gradonačelnik Ivan Kuret, te same Općine Šolta, čiji je načelnik tada već bio Nikola Cecić-Karuzić.
Država je priznala vlasništvo tvrtki "H.L. Dvorac" na temelju ugovora koji su bili sklopljeni s Općinom 2002. godine, a i Općina se s takvim stavom složila.
Dakle, država je priznala da je njemački poduzetnik vlasnik ukupno 13.160 četvornih metara zemljišta, a Općina se obvezala državi isplatiti nešto više od dva milijuna kuna koje je naplatila od Lademachera, odnosno da, umjesto isplate novca u državni proračun, državi u vlasništvo dade odgovarajuću nekretninu.
Naposljetku, "H.L. Dvorac" je nagodbom pristao da Općina vrati na sebe pravo vlasništva nad zemljištem zvanim "Pod kamenica", koje je u cijelosti bilo u TK zoni i koje je ugovorom iz 2002. godine bilo preneseno na tvrtku njemačkog poduzetnika kao osiguranje tražbine. Naravno, Općina je trebala ispuniti i svoj dio iz ugovora i pokrenuti izmjene PP-a, odnosno prebacivanje zemljišta u TT zonu.
‘Zlonamjerne‘ osobe
I to je trebao biti kraj problema. A ne početak novih problema, kako se pokazalo.
– Nakon te nagodbe mi smo u nekoliko navrata radili studije i idejna rješenja, dostavljali to Općini, ali nije bilo nikakvog odaziva, obraćali smo se i pismom namjere da pokrenu izmjenu plana. Unatoč obećanjima i navodnoj dobroj volji ništa se nije događalo. Napravili smo i konzervatorski elaborat za dvorac i njegov okoliš i konzervatori su odredili što se može napraviti.
Početkom rujna 2019. godine sklapamo ugovor s Općinom i splitskom tvrtkom "Urbos" kojim se trebalo doći do rješenja i uskladiti i izmijeniti prostornoplanska dokumentacija. Ukratko, ideja je bila da se angažiraju arhitekti da izrade idejno rješenje koje ćemo prezentirati Općinskom vijeću i onda će se na osnovi njega početi raditi izmjene. Napravili smo i maketu, i nekoliko puta smo to prezentirali Vijeću.
Nekako je to išlo, ali dogodila se i pandemija pa je zastalo, pa se promijenio sastav Vijeća i slično. Napravljene su izmjene i dopune, usklađene su s konzervatorima i sada taj plan stoji kod načelnika u uredu. Treba samo donijeti odluku da ide na javni uvid – pojašnjava nam Ivan Kuret, prokurist tvrtke "H.L. Dvorac", koja se obvezala financirati sve troškove.
Navodi kako mu se čini da sad lokalne vlasti "guraju" sve na to da cijeli proces krene ispočetka, da se opet ide na prezentiranje Vijeću, za što, veli, nema potrebe.
Naravno, postavlja se logično pitanje zašto načelnik općine Šolta prolongira "završni potez".
Objašnjenje se nalazi u dopisu koji mu je, u ime njemačkog investitora, sredinom veljače poslao odvjetnik Mirko Bogdanović, a u kojem stoji kako je načelnik kazao Kuretu, a ovaj prenio odvjetniku, da je razlog "oklijevanju i odugovlačenju Vaša bojazan da bi donošenje odluke kojom se omogućava tražena prenamjena moglo biti protumačeno i iskorišteno od zlonamjernih osoba kao pogodovanje društvu ‘H.L. Dvorac‘ što bi vama moglo uzrokovati neugodnosti i staviti mrlju na Vaš dosadašnji dugogodišnji predani i uspješni rad na dobrobiti Općine Šolta".
Problem je, dakle, što načelnik smatra da bi cijena zemljišta, da se ono prenamijeni, bila puno veća od one koju je njemački investitor platio prije 22 godine.
Nije pomoglo argumentirano odvjetničko obrazloženje da je cijenu tada bila odredila baš Općina, da je država poslije u nagodbi potvrdila tu cijenu te da je cijena zemljišta, po podacima "H.L. Dvorca" za zemljište namijenjeno turističko-hotelskoj djelatnosti na Šolti, oko 60 eura, a da su oni dosad imali trošak od oko 100 eura po kvadratu vezano uz sve predradnje koje su morali obaviti u vezi s izmjenom.
– Sve što je platio i uložio "H.L. Dvorac" za stjecanje i prenamjenu zemljišta, uključujući i trošak koji će morati platiti prilikom pribavljanja građevinske dozvole za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta za građevinsko, kao i vlastiti doprinos podizanja cijene zemljišta na predmetnoj lokaciji time što je podigao cijene nekretnina ulaganjem u hotel i marinu Martinis Marchi, ukazuje da ne postoji nikakva dvojba ili bojazan ili nezakonita radnja koja bi trebala ili mogla biti zapreka za stavljanje na dnevni red predmetne odluke... Zlonamjerne osobe se ne može spriječiti da iznose svoja viđenja koja su pogrešna i navjerojatnije zlonamjerna, ali se na ista temeljem pravnih argumenata može argumentirano odgovoriti i suprotstaviti s nespornim financijskim i pravnim činjenicama temeljem kojih se otklanja bilo kakva sumnja u pravilnost i zakonitost postupanja kako Općine i njenih predstavnika, tako i društva "H.L. Dvorac" i njegovih uglednih inozemnih vlasnika – navodi, među ostalim, odvjetnik Bogdanović u dopisu. Odgovor, po njegovim riječima, nikad nisu dobili.
‘Ne želim da me povlače...‘
– Odmah da kažem da će ta točka biti na dnevnom redu sjednice Vijeća krajem lipnja. Sve to ne ovisi o nama, to je godinama trajalo, a neki su prije mene potpisali taj ugovor. Ta je parcela u negrađevnom području, a oni traže da se prenamijeni u građevno. Pa kako da ja sad tih 10 tisuća kvadrata negrađevnog prebacim u građevno?
Ja nemam većinu u Općinskom vijeću i ne mogu i ne bih utjecao na Vijeće, a i Mjesni odbor Maslinica to ruši. To zemljište sad vrijedi 300-400 eura i kad se prenamijeni, on to sutra može prodati. I što onda? Ne želim ja da me se, kad odem u mirovinu, povlači po DORH-u ili nečemu radi nečega...
Osobno smatram da je on jedan od rijetkih koji je napravio nešto dobro za Šoltu, a da je tu sve bilo dobro, to bi davno završilo. Nisam protiv predloženog modela, ali neka se ispoštuje procedura – kazao nam je načelnik Šolte Nikola Cecić-Karuzić, koji je na mjestu načelnika od 2009. godine, a u mandatu prije bio je zamjenik Ruiću, koji je, pak, 2002. godine prodao dvorac i zemljište Nijemcu.
– Nisam ja problem, Mjesni odbor nisam ja ili nas pet, to je cilo misto, a on nije u misto uložija niti jedan euro! Ako ima sve papire po zakonu, ka šta vi govorite, šta se onda MO uopće išta pita. Taj čovjek koji je vlasnik je zaposlio pet, šest domaćih ljudi, a sad nam dolaze i "istočnjaci" pa mu i taj argument zapošljavanja više ne stoji. Većina u mistu je protiv toga, to mistu nije potribno, a osobno ne bih dopustio te izmjene – odlučan je bio Jadran Radman, predsjednik MO-a Maslinica.
Po podacima koje nam je Kuret prezentirao, pak, "H.L.Dvorac" trenutno ima zaposlene 43 osobe od čega samo njih troje nisu hrvatski državljani već su iz Makedonije, Srbije i Poljske. Od toga 25 zaposlenih je sa Šolte, a tu je još i desetak studenata koji rade u sezoni.
Nazvali smo i Tea Tomića, odvjetnika i predsjednika Općinskog vijeća, koji nam potvrđuje da cijeli proces ide, ali "divljački i pakleno sporo". Kaže kako je prijedlog izmjena PP-a bio i na prošloj sjednici, ali da tad nije mogao doći arhitekt iz "Urbosa" koji izrađuje Izmjene i dopune.
Zadnja sjednica na kojoj se govorilo o ovoj temi bila je 29. studenoga 2022. godine, a tada je Maja Madiraca iz "Urbosa" pokušala vijećnicima objasniti kako od 10 tisuća kvadrata, po projektu, samo tri tisuće smije biti izgrađeno.
Općina ne plaća...
– U ovoj složenoj proceduri u razdoblju od 2019. godine do danas jedino je gotov postupak oko Studije utjecaja na okoliš. Zemljište u okviru jednog hektara pretvara se u turističko-ugostiteljsku zonu i mora biti usklađeno kako s Konzervatorskim odjelom, tako i sa svim drugim javnopravnim tijelima koja su morala dati svoje mišljenje, i dala su svoju suglasnost.
Prema Županijskom planu, postoji ograničenje kapaciteta, ne može biti više od 140 postelja, objekti moraju biti niski P+1, ne mogu biti turistički apartmani, to nije dozvoljeno. Predviđeno je kao wellness zona, mora se voditi računa o očuvanju okoliša i zelenim površinama. Strateška procjena utjecaja na okoliš nije potrebna za ovu veličinu projekta jer se radi o malom obuhvatu i malim kapacitetima...
U pojasu od 70 metara od mora ne smije biti smještajnih kapaciteta, apartmana, već samo ugostiteljskih objekata. Konzervatorski elaborat je temelj koji kaže koliko zelenila mora biti. Što se tiče priključenja na kanalizaciju, ne zna se što će javnopravna tijela tražiti kada dođe do toga, kakve uređaje za pročišćavanje.
Proceduru treba nastaviti, Plan treba staviti na javnu raspravu, a prijedlog Plana za javnu raspravu treba biti poduprt većinom mještana Maslinice. Svakako treba zaključiti ide li se dalje u posao – navela je. Na toj je sjednici prije godinu i pol načelnik ustvrdio da "izradu Plana Općina ne plaća, pa treba dopustiti da se napravi prijedlog Plana pa onda o njemu raspravljati".
Neki su vijećnici tada istaknuli da "u Hrvatskoj treba konačno uvažavati mišljenje stanovništva, a ne stranih ulagača".
Iako su, dodat ćemo za kraj, tim stranim ulagačima prije 22 godine baš Šoltani prodali zemlju i obvezali se ugovorom da će učiniti ono što strani ulagač od tada traži, a to je proširenje postojeće turističke zone od dvorca prema zapadu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....