Kako je Biden preokrenuo rezultat i kakvu su ulogu u tome imali Pojas hrđe i Plavi zid?

Ako Joe Biden doista pobijedi, biti će to zahvaljujući velikom preokretu kojega je napravio na sjeveroistoku SAD-a. U tzv. Pojasu hrđe, nekada moćnoj industrijskoj regiji koja se ugnijezdila oko jezera Michigan. Koja je ozbiljno stradala u ekonomskoj krizi. I koja je prije četiri godine prevagu donijela Donaldu Trumpu.

U početku, izgledalo je da Pennsylvania, Ohio, Michigan i Wisconsin prednost i ovoga puta daju Republikanskom kandidatu. Njegovo vodstvo netom nakon što su se počeli brojati glasovi činilo se prilično uvjerljivo. Izgledalo je da Biden nema šanse.

No, kako je brojanje glasova odmicalo, Trumpova je prednost kopnila. A Biden je sve bolje stajao.

Obrat se prvo dogodio u Wisconsinu. Glasovi pristigli poštom iz Milwaukeea, najvećeg grada u državi, otišli su u korist Bidenu. Potom je uslijedio i Michigan. Izjednačila se - zahvaljujući dopisnim glasovima iz demokratske utvrde u Philadelphiji - utrka i u Pennsylvaniji. Razlika od 600 tisuća glasova u korist Trumpa u toj se državi u jednom trenutku smanjila na – dvadesetak tisuća.

U Ohiu se situacija nije mijenjala. Ta je država, obzirom na omjer glasova od 53:45, prilično brzo ubrojena u Trumpov score. Ostale dvije savezne države čiji dijelovi spadaju u Pojas hrđe – Illinois i Indiana – od početka nisu bile sporne. Illinois je glatko pripao Bidenu. Indiana Trumpu.

Što se zapravo dogodio u tom ruzinavom pojasu?

Prije četiri godine Trump je tu uspio pobijediti jer je radnike s tog prostora uvjerio da su Demokrati krivi za njihovu propast. Nekada srce industrijske Amerike, sa tvornicama, čeličanama i snažnom automobilskom industrijom, u to se vrijeme suočavalo sa surovim posljedicama ekonomske krize. Pogoni i strojevi su hrđali, radnici su ostajali bez posla, predgrađa propadala, a ljudi se masovno iseljavali iz tih krajeva.

Pošteno govoreći, propast regije počela je puno prije sloma burze 2008. I datira još s početka osamdesetih, kada je uvoz počeo postajati jeftini od proizvodnje. I kada je industrija u području koje se dotad nazivao Čelični pojas sve više i više postajala – nerentabilna. Ekonomska kriza tu je samo zabila posljednji čavao. A Trump je za to svu krivnju svalio na Obaminu administraciju. Hillary Clinton za to je tada platila visoku cijenu. Izgubivši tijesno upravo u tim saveznim državama. Nekada snažnim uporištima Demokrata koja ranije nisu glasala za Republikance.

U Pennsylvaniji, primjerice, Demokrati nisu izgubili punih 25 godina. U svojim memoarima priznala je da su porazi u tim tradicionalnim demokratskim utvrdama presudili pobjednika. Da je u Wisconsinu, Michiganu i Pennsylvaniji tada ukupno dobila samo 80 tisuća glasova više – što je za američka mjerila doista mizeran broj glasova - postala bi predsjednica.

Tu je lekciju dobro naučio Biden. Otkako je krenuo u kampanju, većinu vremena posvetio je pobjedi upravo u tim državama.

- Ako ću pobijediti Donalda Trumpa, to se dogoditi upravo ovdje – objavio je Pittsburgu u travnju 2019. još tijekom predizbora Biden.

Mjesecima je strpljivo gradio „demokratski plavi zid“, niz od triju država koje je na prošlim predsjedničkim izborima Trump uspio „zacrveniti“. Svjestan da ne vrijedi trošiti ni vrijeme ni novac drugdje. Kada se pobjednika odlučuje u ove tri sredine. Biden je za oglase u Texasu i Arizoni ukupno potrošio 57.8 milijuna dolara. A u Michiganu, Pennsylvaniji i Wisconsinu čak tri puta više: 169.2 milijuna dolara.

Svjestan da upravo tu ovog studenog leži ključ za vrata od Bijele kuće.