Pravorijek trojice arbitara pri Stalnom arbitražnom sudištu Hrvatske gospodarske komore donesen je krajem 2016. i po njemu je raskinut ugovor o javno privatnom partnerstvu (JPP) i obveze privatne tvrtke "Sportski grad TPN" u stečaju prema bankama prenesene su na Grad Split.
On predstavlja akt ekonomske veleizdaje prema građanima Splita i ostalim poreznim obveznicima u Hrvatskoj – kategoričan je prof. dr. Dejan Kružić, koji je od 2007. ovlašteni pregovarač u ime Grada Splita, nakon nedavne presude Visokog trgovačkog suda koji je odbio žalbe Erste group bank Austria i Unicredit bank Austria te tvrtke "Sportski grad" u stečaju, što znači da ugovor o JPP-u nije raskinut i da prava i obveze tvrtke "Sportski grad" u stečaju nisu preneseni na Grad Split. Konkretno to znači da Grad Split nije dužan bankama platiti oko 650 milijuna kuna kredita za gradnju Spaladium Arene u Lori.
Prof. Kružić je osmislio model izgradnje četiriju objekata i razradio ga u detalje, po njegovu inovativnom modelu u kojem javni partner, Grad Split, za realizaciju projekta ne ulaže niti jednu lipu javnog novca, već sva sredstva za izgradnju četiriju objekata ulaže samo i isključivo "TPN Sportski grad" d.o.o. Split bez ikakvog sudjelovanja i bez ikakvih jamstava i garancija Grada Splita, iznimno je rijedak, gotovo nepoznat, u svjetskoj praksi javno privatnog partnerstva.
– Ugovor o javno-privatnom partnerstvu ima više od 270 stranica. Uz osnovni tekst izrađen na 37 stranica, ugovor ima još i 16 priloga na više od 230 stranica koje čine njegov sastavni dio. Pravorijek privatnog suda je donesen iako sam uvjeren da u arbitražnom postupku nije pregledano više od 80 posto dokumentacije koja čini sastavni dio ugovora o JPP-u, a niti jedan od 16 priloga ugovora Arbitražno vijeće nije vidjelo! Grad Split nije dužan platiti jer nikad i nije bio dužan bilo što platiti privatnom partneru, budući da u ugovoru o JPP-u nema takve obveze i tako nema nikakve osnove da građani Splita budu ikome išta dužni – dodaje dr. Kružić.
Pravna forenzika na djelu
Prije četiri godine arbitri su odlučili drugačije i na leđa građana Splita navalili golemu obvezu, na što se Kružić, dugogodišnji profesor na splitskoj Ekonomiji, ali i ovlašteni pregovarač Grada Splita, uključio u pravnu bitku s tužbom za ništetnost naknadno potpisanih dodataka ugovora o javno-privatnom partnerstvu u sporu na Trgovačkom sudu i tako pridružio aktivnostima splitskog odvjetnika Kruna Peronje ml., kojega je 2016. angažirala Banovina da brani gradske interese u arbitražnom postupku. Odvjetnik Peronja je od početka tvrdio da arbitraža ne može ni početi jer Grad Split nije subjekt spora niti su strane banke ovlaštene za pokretanje arbitražnog postupka.
Kružić tvrdi da se bez uvida u oko 230 stranica teksta koji po njemu arbitri nisu vidjeli, nije mogla donijeti validna, činjenično i pravno zasnovana arbitražna odluka, tako da pravorijek predstavlja čisti voluntarizam i neozbiljno ponašanje arbitara.
– Pravorijek se protivi materijalnim činjenicama, elementarnoj logici i zdravom razumu i njime se nameće ekstremno, pogibeljno velika obveza koju Grad Split nema. Splitski odvjetnik srednje generacije Kruno Peronja maestralno je odradio svoj zadatak te je nakon borbe koja je trajala više od četiri godine ishodio pravomoćnu presudu kojom se pravorijek poništava – navodi.
Prof. Kružić više od pet godina se bori s dokazivanjem kako su dodaci ugovoru u JPP-u ništetni, a od prosinca 2016. do danas ustrajnim i kontinuiranim istraživačkim naporima i pravnom forenzikom uspio je pribaviti brojnu dokumentaciju, skrivanu od Grada Splita i javnosti, od koje posebno izdvaja da su hrvatske javnobilježničke isprave naknadno, bez znanja potpisnika, dopisivane na nepoznatom mjestu i da u ugovoru o kreditu na iznos od 46 milijuna eura, kojega Grad Split nije potpisnik, nema niti naznake gdje je sklopljen.
– Posebnost ugovora "TPN Sportski grad" d.o.o. i dviju banaka sa sjedištem u Beču, raritet koji je teško naći u svjetskoj praksi, jest: da niti jedna stranica teksta ugovora ni njegovih pet aneksa nije parafirana po potpisnicima, što je vjerojatno jedinstven slučaj u svjetskom bankarstvu. Drugo, prilikom potpisivanja u svjetskim razmjerima respektabilnog iznosa kredita od 46 milijuna eura vjerovnik (strane banke) i dužnik ("TPN Sportski grad" d.o.o.) nisu se sreli niti vidjeli – barem da se pogledaju u oči, čestitaju na obavljenom poslu i jedan drugom zažele poslovni uspjeh, i treće, da se u ugovoru koji su izradile strane banke na engleskom jeziku pojavljuju riječi na hrvatskom jeziku, uključivo i riječi s našom kvačicom.
Stoga je ovo jedinstven primjer u hrvatskoj sudskoj i bankarskoj praksi i držim kako je više no uočljiva zavjera stranih banaka i brojnih domaćih pomagača izdajnika prema građanima Splita kojima su arbitri nametnuli financijsku obvezu "turbo razmjera", koju obvezu Grad Split nema – smatra dr. prof. Kružić.
Falsificirani dokumenti
Građanima koji nemaju znanje prava i ekonomije teško je upratiti sva događanja oko ovog složenog procesa u kojem su u jednom trenutku iskakali i falsificirani dokumenti, ali su iznimno zanimljive okolnosti u kojima se čitav spor odvijao. Malo tko je vjerovao u tvrdnje Dejana Kružića, koji je pet godina kao papagaj u javnim istupima govorio kako je iz uvida u arbitražni pravorijek i studentu prve godine prava jasno da je riječ o najobičnijem pokušaju prijevare i prebacivanju golemog duga na gradski proračun, čime bi Split godinama bio financijski devastiran.
Danas se može s pravom zaključiti kako su Kružić i Peronja izborili epsku pravnu pobjedu i spasili proračun Splita i novce građana, za što bi u nekim vremenima s više empatije i brige za javno dobro bio primjereno slavljeni.
– Na projektu izgradnje Spaladium centra u Lori angažirao me je 2007. godine pokojni gradonačelnik Zvonimir Puljić, koji je imao neograničeno povjerenje u mene. Puljićev doprinos ovom megaprojektu je golem: da nije bilo Zvone, Split nikad ne bi dobio pravo građenja na zemljištu većem od 31 tisuću četvornih metara u Lori. Gradsko vijeće je, na moj prijedlog, jednoglasno 2007. godine prihvatilo prijedlog ugovora o javno-privatnom partnerstvu, što je bio jedinstven slučaj u gradskoj politici i dovoljno govori o tome da su ugovor i njegove odredbe bili sastavljeni s izvrsnom zaštitom grada – kaže Kružić i nastavlja:
– Riječ je o ovome: Grad Split je dao pravo gradnje kompaniji "Sportski grad TPN" za realizaciju izgradnje i eksploataciju četiri objekta u Lori na rok od 30 godina, nakon čega se izgrađene četiri nekretnine bez naknade prenose u vlasništvo Grada Splita. Radi se o dvorani, garaži na osam etaža s 1523 parkirna mjesta, hotelu s kongresnom dvoranom i ostalim sadržajima, te šoping-centru na 60 tisuća kvadrata. Dobili smo suglasnost i od projektanta stadiona Poljud, pok. profesora Magaša, što govori u prilog kvaliteti zamisli i projektnih rješenja.
Investitor – "Sportski grad TPN" je tražio i našao banke koje bi kreditirale ovaj projekt – Erste group bank Austria i Unicredit bank Austria daju mu kredit od 46 milijuna eura, dok im je ZABA dala dva puta po osam milijuna eura. U realizaciju ukupnog projekta izgradnje četiriju objekata trebalo je uložiti više od 140 milijuna eura. Dvorana je izgrađena, a "Sportski grad TPN" ide u stečaj jer ne može vraćati preuzete obveze. Ništa od ostala tri objekta nije izgrađeno, a potom se pokušava različitim smicalicama i nezakonitostima obvezu vraćanja kredita prebaciti na Grad Split, koji uopće nije potpisnik ugovora o kreditu, nego su to bili "Sportski grad" i banke – pojašnjava Kružić.
Kaznene prijave
No pravorijek iz 2016. godine Arbitražnog vijeća, koje su činili profesor Pravnog fakulteta u Splitu Dragan Bolanča, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Davor Babić i sudac Vrhovnog suda Igor Periša, utvrdio je kako je raskinut ugovor o javno-privatnom partnerstvu za gradnju kompleksa Lora, te da su prava i obveze privatne tvrtke "Sportski grad" preneseni na Grad Split. Grad Split uskoro zbog toga pokreće spor, koji je sada i pravomoćno riješen u korist Grada, a protiv arbitara su podnesene i kaznene prijave. Slučajem "Spaladium" i sporovima koji su iz njega izišli odnedavno se intenzivno bavi USKOK, što prof. Kružića iznimno veseli.
Oko "Spaladiuma" postoji još nekoliko sudskih procesa, među ostalim, traži se i poništenje dva aneksa ugovora koje je s građevinskim tvrtkama bez pristanka Gradskog vijeća potpisao nekadašnji gradonačelnik Ivan Kuret.
– Nitko iz ovih banaka nikada ni s kim iz Grada Splita nije službeno komunicirao u vrijeme sklapanja ugovora, a ni kasnije. U ugovorenoj alokaciji 155 mogućih rizika jasno je naznačeno da su svi financijski rizici isključivo na privatnom partneru, dakle na "Sportskom gradu TPN" d.o.o., a ne na Gradu. Svi naknadni manevri služili su isključivo tome kako bi se od Grada Splita, bez ikakve pravne osnove, naplatilo više od 650 milijuna kuna – tvrdi Kružić.
– Tijekom vođenja sporova izmijenilo se nekoliko gradonačelnika – neki su i u ovoj godini predlagali nagodbu s bankama. Jedini koji je aktivno pružio podršku je bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara, koji se riječju i djelom maksimalno angažirao. Mnogi su mi govorili da sam lud što ulazim u ovaj proces, a najviše moja obitelj kojoj je smetalo što se nauštrb obiteljskih obveza posvećujem ovom problemu, izlažem riziku i "tučem" sa svjetskim moćnicima i domaćim gelipterima. Odluka za uključivanje u ovu bitku na strani Grada Splita počiva na mojem poimanju društvene odgovornosti svakog pojedinca, koji prema svojim mogućnostima treba doprinositi zajedničkim koristima. Naravno, tu je riječ i o osobnoj stvari, jer se ova rugoba u Lori vezivala i još uvijek se veže uz moje ime – navodi dr. Kružić.
Zaključno, pitamo profesora tko će sada bankama nadoknaditi njihovo potraživanje?
– Nije na meni ni građanima Splita da time razbijamo glavu, to je stvar banaka i "Sportskog grada TPN" u stečaju. Banke su same izabrale svog partnera i zajedno s njim snose rizik svoje odluke i rizik ulaganja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....