U čitavoj buri koja se podigla oko rezolucije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju Predraga Matića Freda, SDP-ovog eurozastupnika i nekadašnjeg ministra branitelja, ima i jedna jako dobra vijest za Hrvatsku.
Naime, frka koja se podigla oko Matićeve rezolucije koja je izazvala medijsku buru, reakciju Crkve i saborsku raspravu, trebala bi pomoći Hrvatima, ako ništa, da se podsjete na samo postojanje Europskog parlamenta, čiji rad se u ovdašnjim medijima prati ili slabo ili nikako.
Otprilike kao da su zastupnici koje smo poslali u Bruxelles, odnosno Strasbourg otišli na kakvo stipendijsko putovanje, ili u najbolju ruku, u neki odbor koji se bavi nevažnim temama. A naravno da nije tako. Uostalom, i Matićev slučaj opovrgava takva razmišljanja. Iako se često čini da se Europski parlament u domaćoj javnosti spominje tek nešto češće nego, recimo, u Crnoj Gori ili Srbiji, koje i nisu članice EU-a niti će to, budimo realni, tako brzo i postati.
Istina, trebat će još vremena da se eurointegriramo do te mjere da mainstream i najutjecajniji hrvatski mediji uvedu i redovne rubrike ili platforme koje bi se bavile radom Europskog parlamenta, o kojem prosječni glasač i dalje zna jako malo ili ništa. To jest, vjerojatno je načuo "da je tamo jako dobra plaća", ali malobrojni znaju da se tamo itekako i radi, odnosno, da prosječni europarlamentarac ima daleko više aktivnosti od prosječnog zastupnika u Hrvatskom saboru, naravno, ako poslu pristupate profesionalno i savjesno i ako baš niste nepopravljivi zabušant.
Zato i ne čudi da se europski izbori kod nas još uvijek ubrajaju u "drugorazredne", pa strankama služe ili za eksperimentiranje na listama (kao u slučaju HDZ-ovog pomlađivanja na prošlim izborima, kada je listu na iznenađenje mnogih predvodio mlađahni Karlo Ressler), ili za "zbrinjavanje" i svojevrsno nagrađivanje zaslužnih članova i stranačkih veterana (neki upravo Matićevu kandidaturu gledaju u tom kontekstu; kao i recimo slučaj kandidiranja Ivana Jakovčića koji se, kažu oni koji su svjedočili njegovim prvim eurozastupničkim tjednima, poprilično neugodno "iznenadio" činjenicom da mandat eurozastupnika nije tek lagodna sinekura, ali se brzo i privikao na nove zahtjeve)...
Interes birača, treba i to naglastii, nije bitno veći niti u nekim većim i utjecajnijim europskim zemljama, ali podsjetimo, 2013. je, pred pristupanje RH u EU, na ovdašnjim izborima za Europski parlament u RH glasalo 20,83 glasača, godinu kasnije, na redovnim euroizborima 25,24 posto, dok je 2019. pravo glasa na euroizborima iskoristilo 29,85 posto birača.
Dakle, interes ovdašnjih birača za europske teme ipak raste, pa se za nadati da će eurointegriranje Hrvatske i na tom planu biti nastavljeno i do izbora 2024. godine.
A ne da pitanje "Tko su hrvatski zastupnici u Europarlamentu?" bude, ajde, ako već ne primjereno za milijun kuna, onda za barem 250 ili 500 tisuća kuna.
Doduše, za takvu su percepciju krivi i neki od naših zastupnika u EP-u, koji su europarlamentarske klupe očito shvatili kao dobro plaćenu zavjetrinu, zbog čega su imena poput Mislava Kolakušića ili Ivana Vilibora Sinčića (kao i njihovi zahtjevi za raspisivanjem referenduma o uvođenju eura, odnosno, izlasku iz EU-a!) gotovo nestala iz javnog diskursa...
Evo, ako niste znali, u klupama Europskog parlamenta sjedi i bivši istarski župan Viktor Flego. Ondje je, kao još jedan kandidat za rubriku "Kucamo na vrata zaboravljenih asova", svojevrsno izuzeće od unutarstranačkih ratova u SDP-u u još jednom mandatu našao i Tonino Picula...
HDZ-ovka Ivana Maletić je nakon eurozastupničke etape svog života u dva mandata karijeru nastavila kao hrvatska članica Revizorskog suda Europske unije u Luksemburgu...
Zato, ma što osobno mislili o njezinom sadržaju, inicijative poput Matićeve treba pozdraviti, kao recimo i ranija zalaganja za prava potrošača njegove stranačke kolegice Biljane Borzan.
Jer sve to, kao recimo i najnovije zajedničko protivljenje Željane Zovko, Ruže Tomašić, Tonina Picule i Sunčane Glavak prijedlogu teksta izvješća Europskog parlamenta o BiH u kojem se niti jednom ne spominju prava konstitutivnih naroda (doduše, odbijeni su!), doprinosi osvješćivanju činjenice da se i glas hrvatskih birača posredno može čuti u EP-u, odnosno, da se odluke EP-a tiču i nas, sutra i našeg zakonodavstva, dakle, i svakodnevice svakog građanina RH.
Evo, upravo danas, zastupnici Europskog parlamenta potvrdili su dogovor o klimatskoj neutralnosti do 2050. godine, nakon čega će EU nastojati prijeći na negativne emisije...
Jednostavno rečeno, EU je, u najmanju ruku, onoliko od koristi i hrvatskim građanima koliko smo sami zainteresirani za sudjelovanje u funkcioniranju njezinih mehanizama.
Istina, možda je nekome jednostavnije ignorirati rad Europskog parlementa, sve što se ondje događa olako strpati u ladicu birokratizirane i spore EU administracije i onda konstruirati kojekakve teorije urote na štetu Hrvatske, ali to teško može biti isplativ posao. Osim ako niste Sinčić ili Kolakušić osobno.
Ili ste od onih koji nogometnim rječnikom, "znaju" da nas sudac krade, a da nismo ni istrčali na teren.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....