Kako je general Hrvoje Zekanović odlučio da se gradi Pokrovnik Airport, odmah nakon što nikne Prpuša International

Aleksandar Vučić i vlada Andreja Plenkovića utrkuju se tko će prvi u zaleđu Dalmacije izgraditi velebni međunarodni aerodrom.

U mrtvoj trci Plenkovićeva ekipa trenutno vodi 2:1, barem na papiru. U prostorne planove ucrtala je zračne luke Pokrovnik i Prpuša. Na terenu, međutim, prednost ima Vučić koji je na 30 kilometara od Dubrovnika bagerima već pomeo žbunje za trebinjsku zračnu luku Taleža International. Ovaj bi aerodrom stanovnicima Ljubinja, Trebinja i Bileće trebao osigurati prozor u svijet. Vučić tvrdi da je za izgradnju već osigurao 200 milijuna eura, a Dubrovčani neka pate – Taleža će imati 200 metara dulju pistu od one u Čilipima, punih 3,5 kilometra. Bit će dulja od ijedne hrvatske.

U dječačkoj raspravi o tome čiji će biti veći valja spomenuti da će i Prpuša International imati 3,5 kilometra piste. Ucrtana je između Kreševa na zapadu i sela Opanci na istoku. Između Šestanovca i Ciste Provo, ako vam se tako lakše orijentirati. Problem je što još nije odmakla dalje od prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije.

Stvarni hrvatski adut je zato Zračna luka "Srce Dalmacije". Hrvatska vlada je nonšalantno izdvojila 200 tisuća kuna da netko nacrta idejno rješenje, pa je onda dala još pola milijuna eura nek‘ se nađe za projektnu dokumentaciju, a trenutno je u izradi studija utjecaja na okoliš koja će koštati 300 tisuća eura. Taj se novac mogao uštedjeti jer, ruku na srce, tamo oko Pokrovnika nema bogznakakvog okoliša, sve kamen i drača. Ako još ne znate gdje je Pokrovnik, to je između Konjevrata na jugu i Pakova Sela na sjeveru, ili između opjevane rijeke Čikole na zapadu i ničega na istoku.

Evo je, samo što nije - simulacija budućeg izgleda ZL Pokrovnik kod Šibenika

Ako vam nazivi Prpuša i Taleža International zvuče glupo, ili vam je "Srce Dalmacije" malo "cringe", sjetite se da u svijetu ima i glupljih – spomenimo samo austrijski Fucking Airport nedaleko od sela koje je nedavno svoje nesretno ime promijenilo u Fugging, turski Batman, tanzanijski Mafia Apt., ugandski Gorilla, "kokoš" iz Costa Rice (La Corona). "Srce Dalmacije" će jednog dana možda nositi IATA oznaku SDA, ali i to je bolje nego SEX u njemačkom Sembachu, da ne širimo sad priču i o tome...

Brod, avion, to ti je sve isto

Za razliku od Vučićeva Taleža Internationala, Plenkovićevo "Srce Dalmacije" već ima i direktora. Godine iskustva prikupljao je kao šef tehnike u Luci Šibenik, pa ako je mogao opsluživati brodove, što ne bi i avione, njih barem ne treba vezivati.

Osim ako ne zadere bura ili orkansko jugo, ali još nikome, pa ni resornome ministru Olegu Butkoviću nije palo na pamet izmjeriti vjetrove na toj lokaciji, izmjeriti vidljivost, donju bazu naoblake. Nikome nije palo na pamet napraviti ono što se u izrazito reguliranoj zrakoplovnoj struci zove Airport site selection and feasibility study, odnosno Studija odabira lokacije. Lokacija je odabrana – politički. Zadnji put kad je to ispalo dobro bilo je kad je general Danilo Trampuž, osobno sam ga poznavao, rekao da će se nova Zračna luka Dubrovnik graditi u Čilipima, a ne na Dužima pored Trebinja. Posljedica te odluke je da se po svakoj jačoj buri putnici za Dubrovnik voze autobusima. Ali ljeti, kad mu najviše treba, Dubrovnik ima svoj aerodrom i može se njime ponositi.

General koji je odlučio da će se šibenska zračna luka graditi pored Pokrovnika je Hrvoje Zekanović, osebujni politički desničar bez kojeg HDZ nema dovoljno ruku u Saboru.

Ruku na srce, pored Pokrovnika već postoji improvizirana pista na koju su mnogi sportski piloti odavno bacili oko. Njima bi pista okenuta u pravcu sjever-jug doista dobro došla – daleko je od bilo kakvog naselja, ne bi smetali komercijalnom zračnom prometu i bili bi svoji na svome. Čak bi se tu dalo izgraditi pristojno letilište za generalnu avijaciju, ali da bi tu bila baš međunarodna zračna luka, kako su to zamislili Plenković i Zekanović, s carinom, vatrogasnom službom, graničnom policijom, kontrolom leta, cisternama za gorivo...

Suludo, zar ne?

Iznenadit ćete se – srednja Dalmacija doista treba razmišljati o alternativi u zračnom prometu, iako se to, naravno, ne radi onako kako to rade Vučić i Plenković.

Split na stajanci ima 15 parking pozicija za short-houl zrakoplove, ali ako koristi one dvije za interkontinentalne, širokotrupne zrakoplove, onda ih nema ni toliko

Paun Paunović/Cropix

Činjenica je da će srednja Dalmacija vrlo brzo imat velike infrastrukturne probleme u zračnom prometu jer je zračna luka Split-Kaštela u ljetnim mjesecima prezauzeta i nema kapaciteta za ozbiljno dalje širenje – kaže Tonči Peović, bivši direktor zračnih luka u Dubrovniku, Zagrebu i na Braču, međunarodno priznati zrakoplovni stručnjak koji trenutno radi kao savjetnik u razvoju i izgradnji zračnih luka u Azerbajdžanu, te kao savjetnik uprave Aerodroma Crne Gore.

Zrakoplovni laik pomislit će da je problem u tome što Dubrovnik i Split imaju samo jednu pistu (Zadar ima dvije), no problem nije u tome. Londonski Gatwick godišnje ima više od 40 milijuna putnika, Dublin više od 30 milijuna, San Diego International 20 milijuna, Manchester i Lisabon imaju po dvije piste ali mogu koristiti samo jednu, pa opet imaju po 20-ak milijuna putnika godišnje, dok svi dalmatinski aerodromi zajedno imaju godišnje tek 8 milijuna putnika.

Problem je u kapacitetu stajanke – svi ranije navedeni aerodromi imaju po 50-ak parkirnih pozicija. Split na stajanci ima 15 parking pozicija za short-houl zrakoplove, ali ako koristi one dvije za interkontinentalne, širokotrupne zrakoplove, onda ih nema ni toliko. Dubrovnik ima 19 osnovnih pozicija, Zadar možda 10... raspoloživih osnovnih pozicija. Gatwick u jednom satu može podnijeti više od 50 zračnih operacija, Dubrovnik 14, Split 13...

Splitska zračna luka ima kapacitet za prihvat i otpremu 4000 putnika u jednom satu, a uobičajeni maksimumi trenutno su oko 2500 tisuće putnika na sat, u Dubrovniku 2400. I jedan i drugi u špici sezone imaju još mjesta u vremenskim slotovima (jedan slot na tim aerodromima ima po sedam polijetanja i isto toliko slijetanja), ali ne u vremenu kad bi to prijevoznicima odgovaralo.

Ovo je šansa za Zadar

Uz otkup zemljišta za proširenje stajanke i eventualno dogradnju putničkog terminala, Dubrovnik i Split imali bi još ponešto mjesta za širenje, ali daleko od mogućnosti da se približe brojkama kojima se hvale Gatwick, Dublin i slični "single-runway" aerodromi. To je šansa za Zadar koji ima više prostora i dvije piste. Normalno kad bi se promet u središnjoj Dalmaciji raspodijelio između Splita i Zadra, mirni smo još neko vrijeme, ali popunjenost sadašnjih kapaciteta kaže nam kako je vrijeme da se počne razmišljati o drugom aerodromu koji bi omogućio dovoljno kapaciteta za splitsko područje kojem gravitiraju svi srednjodalmatinski otoci koji su također turistički interesantni – kaže Peović.

Što se ideje o Pokrovniku ili Prpuši tiče, on stvari sagledava hladno i menadžerski.

Treba kazati da se dosad nije radila ozbiljna studija o oslobađanju novih kapaciteta za infrastrukturu zračnog prometa u srednjoj Dalmaciji. Ako se taj projekt i uzme raditi, onda treba angažirati ozbiljnu tvrtku s međunarodnim iskustvom koja bi ispitala najoptimalniju opciju za lokaciju aerodroma koji bi mogao prihvatiti onaj promet koji sad splitski aerodrom ne može prihvatiti. Izbor lokacije u pravilu se radi ponderiranjem nekoliko čimbenika, a to su orografski uvjeti, brda u okolini, zatim meteorološki uvjeti, mogućnost jakih vjetrova i loše vidljivosti, infrastruktura, cestovni pristup i udaljenost od naseljenog mjesta, utjecaj buke i zagađenja prirodne na mjestu gdje se radi i razni drugi učinci.

Tonči Peović: Moram napomenuti da u strategijama prometnog razvitka Republike Hrvatske zračna luka kod Šibenika nije unesena u strateške dokumente

Nikola Vilić/Cropix

Nakon provedenih studija izaberu se tri optimalne lokacije i onda se kroz javnu raspravu donese odluka koja je od tih lokacija najprihvatljivija s obzirom na sve pozitivne i negativne učinke koje jedna zračna luka stvara – kaže naš zrakoplovni stručnjak i pritom ukazuje na vremenski raspored cijelog procesa. Proces u pravilu od početka do realizacije traje najmanje pet, vrlo često i deset godina, nakon čega se onda kreće s otkupom terena i gradnjom infrastrukture koja uključuje i samu zračnu luku.

Koliko se u slučaju šibenske zračne luke "Srce Dalmacije" preskočio u svijetu normalan protokol može se iščitati iz Peovićeve sljedeće opservacije:

– Moram napomenuti da u strategijama prometnog razvitka Republike Hrvatske zračna luka kod Šibenika nije unesena u strateške dokumente i kao takva od strane izrađivača te studije prometnog razvitka nije uzeta kao ozbiljno mjesto za razvoj infrastrukture zračnog prometa. Što ne znači da ne bi moglo i biti, ali opet kažem nekakve ozbiljne studije nisu napravljene.

Prema tome, vrijeme jest da se razmišlja o infrastrukturi koja će uskoro postati nedostatna s obzirom na popunjenost kapaciteta splitske zračne luke, ali gradnja novog aerodroma "navrat-nanos", zbog određene političke opcije, nije najbolje rješenje. Trebalo bi napraviti ozbiljnu studiju razvoja infrastrukture zračnog prometa srednje Dalmacije za vremenski horizont od 30 do 50 godina kako bi se osigurao razvoj te nove lokacije, koja bi mogla prihvatiti i nove tehnologije i nove oblike zrakoplova kako bi se rezervirao prostor za širenje jedne takve zračne luke.