Zoran Milanović prije deset je dana izgledao kao raketa. Iznenada se pojavio u središnjici SDP-a. Objavio da je izborom Ivana Turudića HDZ prešao mjeru. Da se sprema okupiti vladu nacionalnog spasa. Te da rijeke pravde dolaze da počiste HDZ-ove "lopove, ugnjetače i njihove pomagače".
Predizborne ankete su "podivljale". U samo nekoliko dana po popularnosti je u utrci za premijera pretekao Andreja Plenkovića. Aktualni vladar Banskih dvora imao je 30, a njegov izazivač s Pantovčaka 32 posto. Veliki skok doživio je i SDP, koji je s 13,9 porastao gotovo na 23 posto. Izgledalo je da je preokret tu.
A onda je uslijedio hladan tuš. Najnoviji Crobarometar agencije IPSOS pokazao je da je potpora Milanoviću kao budućem premijeru rapidno pala. S 32 na 23,5 posto. Te da SDP nije nastavio rasti. Nego da zapravo stagnira. S 22,6 danas se nalaze na 19,4 posto.
Tri ključna razloga za drastičan pad
1. Ljudi ne vole kalkulante
Prvi je ujedno i najvažniji. Nakon što je objavio da se uključuje u parlamentarnu utrku, Milanović nije dao ostavku na mjesto predsjednika Republike. Da jest, danas bi Plenković bio u ozbiljnoj gabuli. Ljudi ne vole kalkulante, a Milanoviću je nedostajao taj potez da pokaže da je doista spreman ući "all in" i riskirati sve kako bi Hrvatskoj omogućio bolje sutra.
2. Prostačka retorika
Umjesto toga, upustio se u brutalne napade na Ustavni sud. U toj agresivnoj, huškačkoj, pomalo i prostačkoj retorici krije se drugi razlog Milanovićeva pada. U Hrvatskoj, naime, nema nijednog relevantnog stručnjaka ustavnog prava koji smatra da je njegovo uključenje u parlamentarne izbore u skladu s funkcijom predsjednika Republike.
A Milanović se, u nastojanju da prikrije tu činjencu, okrenuo verbalnoj agresiji neviđenoj u Hrvatskoj u zadnjih tridesetak godina. I očito propustio maksimalno iskoristiti svoj momentum. Prema hrvatskom Ustavu, predsjednik Republike je sudac na utakmici. Milanović se u jednom trenutku odlučio priključiti jednoj od momčadi na terenu. Ali istovremeno zadržati i dres suca. I, što je još problematičnije, i sudačku zviždaljku.
Uz napade na ustavne suce, Milanović je po istom receptu iz svih oružja udarao i po Plenkoviću. Što samo po sebi nije problem, jer premijera se ima zašto kritizirati, pogotovo nakon problematičnog izbora Turudića za šefa DORH-a. No problem je što je to činio puno više na osobnoj razini, a puno manje iznoseći što bi on to kao Plenkovićev nasljednik napravio bolje od njega. Dijelu birača koji su možda i skloni glasati za neku od lijevih opcija još uvijek je veliki upitnik nad glavom.
Jer osim Milanovićeve agresije ne znaju što s njim zapravo dobivaju.
Umjesto toga, u deset dana Milanoviću je pošlo za rukom nemoguće: uspio je - unatoč svim njihovim aferama i demokratskim zastranjivanjima - postići da HDZ izgleda kao pristojna stranka. Plenković je, očito uz veliki napor, uspio umiriti svoje istupe. I to je dalo rezultat. Pozitivni dojam o njemu među ispitanicima drastično je porastao. Čak za 12 posto. Da stvar bude gora, Milanović je "popeglao" i rejting u javnosti inače ne pretjerano popularnog predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića. O njemu danas pozitivan stav ima čak 13 posto više ispitanika nego prije mjesec dana.
3. Koketiranje s Domovinskim pokretom
Treći razlog je Milanovićevo doista dvojbeno koketiranje s Domovinskim pokretom i ksenofobnim vrijednostima krajnje desnice. Bolje i DP nego HDZ, tvrdi Milanović. Imigranti u Hrvatsku ulaze samo radi socijalne pomoći, dodaje predsjednik Republike. Prosječnog birača lijevog centra takve poruke plaše. A Milanovića publici ipak predstavljaju kao kandidata s greškom.
Nije ovo prvi put da Milanović gubi dobiveno. Na parlamentarnim izborima 2007. SDP je prije njegova dolaska na čelo najjače oporbene stranke vodio ispred Sanaderova HDZ-a gotovo pet posto. Niz Milanovićevih pogrešaka tada je dovelo do toga da je HDZ izbore na koncu završio sa čak deset mandata viška.
Još se može vratiti u igru
No ova utrka daleko je od gotove. Još je tri i pol tjedna do izlaska građana na birališta. Utakmica se i dalje igra.
Milanović još uvijek ima vremena povući poteze koji će ga vratiti u igru. Očito građani na njegovo kalkuliranje s (ne)davanjem ostavke ne gledaju blagonaklono. Milanović bi u idućih nekoliko dana trebao skupiti snage da suspregne osobni animozitet koji osjeća prema Jandrokoviću. S kojim je, uzgred, i rodbinski povezan. I ako se doista želi kandidirati za budućeg hrvatskog premijera, konačno podnese ostavku na mjesto predsjednika Republike. I tako izravno izađe na megdan Plenkoviću, pojavi se na glasačkom listiću SDP-a i u posljednjem trenutku pokuša spasiti što se spasiti da.
Uz to, trebao bi malo više pažnje posvetiti onome što misli napraviti kao premijer. I predstaviti svoj program biračima. Jer ako im ponovno misli prodavati svoj karakter, neće dobro proći.
Ako im pak planira nuditi sjećanje na svoj prethodni premijerski mandat, tu će proći još i gore. Milanović je vodio jednu od najneuspješnijih vlada u posljednjih 25 godina, a rezultati su mu, unatoč ogromnoj i stabilnoj većini koju je u parlamentu tada imao, realno govoreći bili mizerni. Hrvatska je u njegovu mandatu uvjerljivo najsporije izašla iz europske recesije.
Retrospektiva, dakle, ne pali.
Nužno je, ako se misli spasiti od poraza, izaći s konkretnom slikom kako vidi svoju "treću Republiku", koju posljednjih dana toliko često spominje.
Ako doista planira uspjeti, Milanović bi se trebao i unormaliti, ako već ne želi upristojiti svoju retoriku. Utemeljena kritika je jedno, a riganje vatre na sve strane samo zato što netko ne misli kao on nešto sasvim drugo. I očito ne donosi glasove. Brutalno vrijeđanje ga je u ovih tjedan dana itekako koštalo.
I jasno pokazalo jednu važnu činjenicu.
Hrvati za sada još uvijek ne žele birati svojeg Trumpa. Pa makar bio upakiran u lik i djelo aktualnog predsjednika Republike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....