Ako ste se možda pitali hoće li u maratonski neumornom prepucavanju s premijerom i Vladom posegnuti i za svojom krajnjom ovlasti, onom koja se u mirnodopskim uvjetima baš nešto i ne spominje, a vezana je uz činjenicu da je prema Ustavu i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH, ovih ste dana dobili odgovor.
Da, predsjednik Republike Zoran Milanović se ovih dana sjetio i te ovlasti iako, što cijeloj priči daje dimenziju apsurda, verbalni rat koji se odavno pretvorio u sapunicu, ima ishodište upravo i u činjenici da je predsjednik očito nezadovoljan malim ovlastima koje ima na raspolaganju. Nezadovoljan učinkom verbalnih rafala koje je dosad "ispalio", Milanović je, eto, "u pomoć" pozvao i argument zapovjedništva nad vojskom iako, vidjet ćemo do kraja teksta, ni tu stvari nisu crno-bijele.
Istina, nikakvo crveno dugme u svom uredu na Pantovčaku predsjednik nema, kao što ni Hrvatska (na svu sreću) nema bilo kakvo nuklearno naoružanje, ali je svoju ingerenciju nad Oružanim snagama na koncu odlučio iskoristiti u ovom slučaju, poručujući u utorak s vojne vježbe u Gašincima kako "ovakav način polaganja vijenaca u kojem vojnici moraju tamo stajati satima da bi se poštivale epidemiološke mjere i predstavnici vlasti dolazili na rate dovodi u neugodan položaj načelnika Glavnog stožera i načelnika Kopnene vojske koji mora tamo stajati kao na šanku" i onda dočekivati delegacije Vlade, Sabora, predsjednika RH...
"Razmišljam o tome da im kažemo da ostanu doma. To je način da se vojnike zaštiti od politizacije”, dodao je Milanović, očito još pod dojmom "košarice" koju mu je pred nedavnu komemoraciju žrtvama ustaškog logora Jasenovac uručio predsjednik Vlade Andrej Plenković (nota bene, odvojeno su polagali vijence i na Plitvicama), koji je u međuvremenu ponovio kako "glumatanje i fingiranje zajedništva" ne dolazi u obzir uz istodobno "bacanje hrpetine uvreda na druge”, što je "cijena nekulturnog komuniciranja", ali i očita aluzija na Milanovićeve Facebook statuse pod neslužbenim radnim (nad)naslovom "Moj obračun sa svima"...
Naravno da, osim pitanja ovlasti, predsjednika itekako žulja i spor s Banskim dvorima zbog zastoja oko imenovanja novih veleposlanika i konzula, pri čemu se on predstavlja kao borac protiv utjecaja stranačke politike na diplomaciju, ali i poručuje da će upravo on "u budućnosti, ne samo odlučivati o imenovanju veleposlanika, nego i odgovarati za svakog zaposlenog u sustavu". Drugim riječima: “Ja pokušavam spriječiti da HDZ zgrabi i odere sve".
Dakle, evo nas opet na pitanju ovlasti i političke moći, staroj temi podjele utjecaja između dva najmoćnija politička brda u Hrvata, koja se intenzivira svakom novom kohabitacijom koja uključuje prevlast jedne političke opcije u Banskim dvorima, a druge na Pantočaku.
A to bi trebalo rješavati dijalogom i opet, ako baš ne ide – dijalogom. Dakle, bez teških riječi, uvreda i elemenata sapunice koja javnost može samo iziritirati, a apolitične, apatične i prosvjedne birače učvrstiti u njihovoj ogorčenosti ili nezainteresiranosti za političko-demokratske procese.
Štoviše, moglo bi se reći da je prava sreća što u Hrvatskoj trenutno nema niti jedne perspektivne populističke opcije u uzlaznoj putanji, koja bi mogla lako profitirati na zaključku kako se "elite svađaju i bave same sobom", unatoč svim životnim problemima i izazovima koji u u eri pandemije, kao što vidimo, posebno dramatični u zdravstvenom i gospodarskom sektoru.
Istina, premijer je odlučio svojim odbijanjem sudjelovanja u "novim sezonama" te političke sapunice u znaku retorike vrijeđanja pokazati da ima i važnijeg posla, no vidjet ćemo hoće li tako i ostati.
Unatoč višekratnim prethodnim porukama u stilu da ne misli prepucavanjem sudjelovati u takvom cirkusu, Plenković je danas ipak popustio, odnosno nije izdržao da ne primijeti: "Milanovića kao diplomata se nitko ne sjeća, on nije ostavio nikakav trag. Mene u Europskom vijeću nitko nije pitao za njega... U Bruxellesu ga se sjećaju po kupovini rabljenih vozila".
Vidjet ćemo tek hoće li iz Vlade eventualno koristiti taktiku po kojoj premijer šuti jer želi javnosti poručiti kako uistinu ima važnijih briga, pa da u daljnjoj prepirci i gađanju blatom sudjeluju njegovi prvi suradnici iz stranke ili Vlade, iako bi i oni, logično, trebali imati ozbiljnijeg posla.
Predsjednik, ruku na srce, izuzmemo li primanja delegacija folklornih društava, raznoraznih udruga i predstavnika Hrvata iz svijeta, takvog posla nema. Kad su ambicije veće od ovlasti, to zna biti nezgodno... Poticajno tek možda za rječite statuse na društvenim mrežama, pri čemu valja primijetiti da se davno prešlo crtu samokritičnosti na temu – radim(o) li možda nešto što ljude uopće ne zanima?! A već neko vrijeme – nakon što se apsolviralo prvotno oduševljenje dijela javnosti zbog "predsjednika koji svima sve skreše u brk" – nikoga više niti ne zabavlja. Uostalom, u međuvremenu su na ovdašnjim komercijalnim TV kanalima počele i neke druge zabavne emisije s elementima reality showa. I zato, kad predsjednik konstatira da je "ovo neka vrsta kubanske krize, ali puno blaža, za djecu. Nema opasnosti od nuklearnog rata. On je Hruščov, ja sam Kennedy", to samo govori da je čitava priča ušla u zamornu fazu, odnosno, da svađa postaje sama sebi svrhom.
Milanović je nedavno sve prezačinio i nastupom pred novinarima u svadljivom tonu čak i za govora nakon komemoriranja u Jasenovcu, što su mnogi ocijenili neprimjerenim s obzirom na datum i mjesto "radnje".
Njegovi kritičari podsjećaju i kako je lani napustio obilježavanje obljetnice Bljeska u Okučanima; da je bojkotirao i obilježavanje Dana državnosti; kao i to da se nije pojavio niti prigodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje...
Nakon svega, ne bi nas iznenadio niti eventualni poziv predsjedniku Vlade ili predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću na "konačni obračun", tko zna, možda kroz okršaj u paintballu...
Zasad je sigurno samo jedno – u subotu slijedi novi nastavak, pogotovo ako imamo na umu da se i danas, iz Knina, Milanović u svom osebujnom i podrugljivom stilu "očešao" o Plenkovića ("Nered, to je Plenkošenkova zasluga. Postoji nered koji on izaziva cijelo vrijeme").
Naime, 1. svibnja u Okučanima se tradicionalno obilježava i godišnjica početka vojno-redarstvene operacije Bljesak. Gotovo da se možemo okladiti u novi monolog, na društvenoj mreži ili pred kamerama, svejedno. Uostalom, predsjednik je već najavio: "Pripremite se na cirkus u Okučanima"...
Možda se, među ostalim, predsjednik prisjeti i kako je u sličnoj situaciji 2015. godine, tada kao premijer, zanijekao pravo tadašnjoj predsjednici RH da može zapovjediti pripadnicima HV-a da ne sudjeluju u mimohodu povodom obilježavanja 20. godišnjice Oluje, pri čemu su joj Milanovićevi suradnici poručili kako je po članku 58. Zakona o obrani, "jasno definirana i razdvojena uporaba OS RH u ratu i miru", odnosno, da je nakon izmjene Ustava 2010. i Ustavnog zakona o provedbi Ustava jasno određeno da Oružanim snagama u ratu upravlja predsjednik Republike, a u miru - Vlada i ministar obrane.
Reklo bi se, "nastavit će se"; "to be continued"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....