"Vidite i sami – ako može ovdje, u Grudama, u srcu Hercegovine, može svugdje. Zašto onda ne bi moglo i u Dalmaciji?"
Kakva je vizija, poslovna filozofija i model koji donosi impresivne rezultate, došli smo vidjeti u to malo hercegovačko mjesto, nekoć najnerazvijenije u državi, kod Petra Ćorluke, jednog od najuspješnijih poduzetnika Bosne i Hercegovine, vlasnika Violete, tvrtke koja se razvila u proizvodnji higijenskih papirnatih potrepština širokog asortimana, kao i cijelog niza tekućih proizvoda za čišćenje, no njegov portfelj ima adute i u drugim djelatnostima.
Što govore osnovne brojke, tek da ljudi steknu prvi dojam?
– Danas Violeta ima oko 1650 zaposlenih u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji. Više od 300 je visokoobrazovanih, a preko 30 su inženjeri, tehnolozi i stručnjaci raznih profila. Prosjek godina jedva prelazi 35, a omjer muškaraca i žena gotovo je idealno uravnotežen. Izvozimo u 15 zemalja – najviše u susjedstvo: Italiju, Austriju, Mađarsku i zemlje bivše države. No brojke su samo okvir, bitnije je ono što stoji iza njih.
Kakva se pokazala akvizicija prethodno umrle čapljinske Laste?
– Kao pun pogodak! Kupili smo Lastu u stečaju – ugašenu i propalu. Doslovno smo je podigli iz pepela: od poda do krova, s potpuno novim proizvodnim linijama, procesima i ljudima.
Otvaranje susjednih vrata
Zašto tako nije moglo i prije?
– Zato što se ranije nije ulagalo u ljude, u sirovine, u kontrolu troškova i kvalitetu. Nekad je 1100 radnika proizvodilo 10.000 tona keksa godišnje, a danas 50 ljudi proizvodi 15.000 tona. Razlika je jasna – imamo najsuvremenije strojeve i najbolje ljude. Upravo smo lansirali potpuno novu liniju proizvoda, punjene kekse Rondini, i tržište ih je odlično prihvatilo. Inovativni su u okusu, obliku i dizajnu. Uvijek je bolje imati manji broj motiviranih, kvalitetnih i dobro plaćenih radnika nego veliku vojsku apatičnih i otuđenih.
Kupili ste i firmu u Austriji…
– Da, firmu staru sto godina, poznatu po medenjacima. Povezali smo je s Lastom, tako da pod tim poznatim austrijskim brendom prodajemo naš asortiman u Italiji i Austriji. Tradicija brenda tamo otvara vrata.
Gdje nalazite stručni kadar i druge radnike?
– Zapošljavamo isključivo pripravnike. Mi ih oblikujemo, školujemo, dajemo im mentore i mogućnost da uče na greškama. To je duži i skuplji put, ali daje najbolje rezultate. Ne želimo vojsku poslušnika, nego kreativne, motivirane ljude koji rade posao koji vole. Kad im stvoriš pravo okruženje, oni daju najbolje od sebe. Želimo im razvijati kreativnost i zadovoljstvo i stvoriti uvjete i pravi, motivirajući ambijent, tada su rezultati najbolji. Kažu, ako radiš ono što voliš, cijeli život ništa ne radiš.
‘Ljudima treba dati priliku‘
Kako ljudi reagiraju?
– Odlično! Treba ljudima dati priliku da se iskažu. Mi pratimo mladost još od srednje škole i kroz studij, nudimo stipendije, praksu, čekamo ih, šaljemo u inozemstvo na edukacije, rade s najboljim konzultantima. Ljudi kod nas, neovisno o stupnju formalnog obrazovanja, mogu razviti sve svoje potencijale, mi ih na to i potičemo.
Koliko ulažete u posao?
– Prošle godine investirali smo više od 50 milijuna eura u proizvodnju. Mi sve što zaradimo – reinvestiramo. Kao privatna osoba, meni ne treba novac kompanije, ja imam sve što mi treba. Nikad nismo bili nelikvidni, nikad nismo trošili više nego što smo zaradili. Za nas su ključni ljudi, dobre sirovine, najmodernija tehnologija i stalno učenje.
Odakle takvi pogledi, nisu samo poslovni?
– To je više od posla. Čitava firma podignuta je iz temelja. Trebalo je izgraditi zajednicu. Važno nam je društveno odgovorno djelovanje: kako se odnosiš prema djeci, starijima i nemoćnima, tako i posluješ. Kod nas nema parazita koji žive na osnovi tuđeg rada i znanja, svi su sposobni svojim poštenim radom doprinijeti i živjeti dobro od svog rada.
Vrtić i dom za starije
Jeste li zato otvorili i vrtić?
– Naravno, radi već 13 godina i to po programu Marije Montessori, talijanske pedagoginje i liječnice, gdje se njeguje poseban odnos prema svakom djetetu. Pokazuje se da su ta djeca sutra u školi kreativnija, slobodnija i prilagodljivija.
Je li to korporacijski vrtić?
– Da, isključivo za djecu naših radnika. Nije profitabilan, Violeta ga subvencionira, ali nam je važan. I moja unučad ga pohađa. Roditelj se može lakše posvetiti poslu kad zna da mu je dijete na sigurnom. I da vrtić radi dok mama ili tata ne završe s poslom. Uvijek imamo više od 50 žena na trudničkom bolovanju, što mi podržavamo: besplatnim pelenama i vlažnim maramicama, subvencijom njihovih primanja... Neka djece, djeca su budućnosti Ja ih imam četvero, i devetero unučadi.
Zašto ste otvorili starački dom?
– Zato što postoji velika potreba, ljudi stare i obolijevaju, djeca im rade, imaju svoje obitelji, djecu, obaveze. Dom radi već 13 godina i vodi ga moja supruga. Pokazali smo da i to može biti održivo, da pruža zadovoljstvo korisnicima i zaposlenicima. Imali smo dosad više od 30 korisnika samo iz Splita. Tu radi i 17 medicinskih sestara, liječnik je stalno na raspolaganju, sanitetsko vozilo također. Naš termalni izvor služi nam za podno grijanje doma, ljeti za hlađenje, a onda kao potočić u zelenom dvorskom dvorištu i parku.
‘Skandinavci su nam uzor‘
Čini se da volite zaokruživati?
– Takvi smo ljudi. Naše vrijednosti su jasno postavljene – želimo biti što samostalniji i održivi, ne ovisiti o drugima. Zato razmišljamo i o otvaranju osnovne škole po programu Marije Montessori, barem za prva četiri razreda, namijenjene djeci naših radnika. Danas se djeca prebrzo utope u klasični školski sustav, koji često nije prilagođen potrebama vremena. Nama su uzor Danska i druge skandinavske zemlje. Klasično školstvo jednostavno više ne prati razvoj društva, a mi želimo ponuditi nešto drugačije, suvremenije.
Zaokružujete i u proizvodnji?
– Tako je! Želimo biti samodostatni i imati što više vlastitih, zaokruženih procesa. Primjerice, planiramo zasaditi nasade lijeske jer nam lješnjaci trebaju za kremu u novim keksima. Proizvodimo svoje deterdžente, pa je logično da razmišljamo i o vlastitoj plastičnoj ambalaži, uključujući i čepove. Naše izvore vode koristimo za hlađenje proizvodnih procesa, a onda se ta zagrijana voda upotrebljava za miješanje deterdženata. Na svim krovovima i nadstrešnicama parkirališta imamo solarne panele, pa tako proizvodimo i vlastitu električnu energiju.
Ipak, ne idu sva jaja u istu košaru...
– Ne bi to bilo mudro! Diversificirani smo. U Makarskoj i Baškoj Vodi, primjerice, imamo hotele. Proizvodimo i hranu, kekse u Lasti. Radimo toaletni papir, dječje pelene, deterdžente, vlažne maramice, papirnate ručnike, omekšivače, evo, izgradili smo i tvornicu kartonske ambalaže, dio će trebati nama, a velik dio je za tržište.
Hercegovina i Dalmacija
Kakva je danas gospodarska slika Hercegovine?
– Evo primjera: Grude su prije ovog rata imale 2000 zaposlenih, a danas ih je 5500. Nema nezaposlenih! Općinski prihodi od gospodarstva bili su 60 milijuna maraka prije rata, danas iznose 1,2 milijarde maraka.
Je li Hercegovina danas industrijski razvijenija od Dalmacije?
– Ne bih se uspoređivao, ali Hercegovina je jako napredovala, naša županija, s gradovima Posušjem, Širokim Brijegom, Grudama i Ljubuškim danas ima čitav niz ozbiljnih proizvodnih tvrtki koje izvoze širom Europe i svijeta. Gruđanski Grafotisak, Feal iz Širokog, posuški Weltplast, TT kabeli… Vinari i maslinari već čuda rade, drinovački Lumen proizvodi svijeće, ima jakih građevinskih tvrtki, logističkih, nije samo trgovina…
Tko će sve u njima sutra raditi?
– Znate kako se u nas kaže, Hercegovina je puno naselila, al se nije raselila. U nas je i danas natalitet dobar. Novi naraštaji mogu ostati ovdje, nema više potrebe odlaziti u svijet, danas se više razmišlja o povratku kući. Mi smo danas konkurentni i kući i u inozemstvu, cijenom i kvalitetom. Dolaze nam radnici i iz Hrvatske, Imotskog, Vrgorca, Makarske i drugih dalmatinskih mjesta. Drugi iz Hercegovine idu u Dalmaciju, gdje mi također radimo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....