Smiješi nam se – bolje rečeno, prijeti nam – novi toplinski udar.
No, nema tog udara koji će Splićanke i Splićane baciti na koljena, prestrašiti, u većini slučajeva čak niti natjerati da po ovoj preskupoj struji - klimu upale!
Šok od visokih računa drže opasnijim od onog temperaturnog, dakle “strujni udar” veća je prijetnja od tridesetak-četrdesetak stupnjeva Celzijusa.
Uostalom, evo rezultata našeg malog terenskog istraživanja na nasumičnom uzorku ispitanika s vrućeg splitskog asfalta...
Vedran Radić (63), umirovljeni referent s blagom primjesom ponosa informira nas da klima-uređaj jednostavno – ne posjeduje. No zato ima...
- Ventilator! Troši oko 50 vati na sat, to se da priživit. Relativno san zadovoljan mirovinom, imam vojni minimalac plus tuđu njegu; to je za mene, prigrmija san tumor.
Sa strujon mogu izać na kraj, kako sam jedini član kućanstva rata mi iznosi oko 270 kuna, da iman klimu vjerojatno bi bila veća. Ma znate šta?
Najbolja riceta za vrućinu je otić šta češće na more! Ja bi isto iša, ali me bole noge. Zato, kad puno upeče, izađen u parkić isprid kuće i sidnem ispod najdebljega lada – odaje svoju recepturu preživljavanja po vrućini mladi umirovljenik, vedar u skladu s osobnim imenom.
Umirovljeni pomorac Dražen Karninčić iste je dobi kao i prethodni nam sugovornik, i sličnoga stava prema vrućini: zalijmo je Jadranskim morem!
- Po ovoj vrućini ni mojoj Belli (kujica u pratnji, nap.a.) nije lako, a kamoli čoviku; rješenje je nadohvat ruke, i jeftinije od klima-uređaja: plaža!
Ja imam stare roditelje o kojima brinem pa ne mogu bit na moru po cili dan, ali odem ujutro. I nakon tog osvježenja u spizu, pa doma; lakše se diše odma. Moja preporuka je: bižat vanka, vrebat bavu ili malo propuha.
Klimu ne trošim...
Privatnom poduzetniku i jednom od upečatljivijih sudionika showa Večera za pet, Tomislavu Ercegu (45), struja ne predstavlja problem, ali ga zdravstveni postulati odbijaju od prekomjerne konzumacije klima-uređaja. Štoviše, čak ga i – nema!
- Protiv toplinskog vala borit ću se tako da ću ga najprije zajahati, a onda surfati po njemu! - zafrkantski će Tomo.
Drži da je “razmjena temperature” nešto najgore što čovjek sam sebi može priuštiti.
- To ti je ono kad s dvadeset stupnjeva izađeš na četrdeset, pa te strefi infarkt! Klimu iz auta triba iščupat, doma je niti ne stavljat; ja doduše živim u Kotlenicama, tamo je noću ugodno za spavanje i bez klime.
Pravilo zdravstva u svijetu je: bez naglih oscilacija! Oni šta rade u hladnjači u New Mexicu neće odmah iz debelog minusa u debeli plus, nego prvo u neku komoru temperiranu na “između”. Slično ka i kod ronioca: neće odmah izronit, nego će na svakih deset metara malo stat, pričekat. Dekompresija, princip postupnosti, razumiš? - ilustrira Erceg.
Kao prokušani kuhar-amater ima i prehrambeni savjet.
- Triba jist laganu spizu: grčku salatu, mrvicu tune, palamidicu lešo sa balancanom, poškropljenu maslinovim uljem... Od slatkoga? Najbolje ništa. Malo sladoleda možda – popustljivo će Splićanin s adresom u Kotlenicama, dok se krijepi asortimanom iz pekare u ulici Domovinskog rata.
Za kraj poručuje:
- Triba jist šta manje, tako duže živiš!
- Lako je zvonit o postu kad se nabubaš spize iz pekare – bockamo ga.
- Nisan se nabuba, izija san samo picetu. Moran jist kad ogladnim – pojašnjava deklarirani protivnik klima i prekomjernih kalorija.
Ana Deković (53) već dugi niz godina živi u Milanu, tamo ima i sina i (bivšeg) muža. Radi u samoposluzi, a ljeti dođe k roditeljima u Split. No, gdje god da je vrućina zatekne – pali klima-uređaj!
- To mi je, uz kvalitetnu prehranu, jedini luksuz! Ne pušim, ne pijem, rijetko idem i na kavu; pa neću još i vrućinu patit! Ušparam i na robi, ne triba mi puno. I ne pretjerujem s rashlađivanjem, ne valja se šokirat. Pet-šest stupnjeva manje, i bude u redu...
Inače, u Italiji nije puno bolji standard nego ovdje; zato i nije popularna za iseljavanje. Ja sam već odavno tamo, mene je odvela ljubav, a zadržao život – povjerava zgodna Ana.
Konobarica Iva Pelaić (64), međutim, klimu izbjegava kao vrag tamjan.
- Ma kakvi, da mi nema muža, ne bi me vidila! Em je skupa, em mi osuši grlo, oči, em šumi i živcira me. Bolje organizirat malo propuha, pojist komad ladne dinje, cate, sladoleda, vode; uteć vanka, na zrak.
Ka dite pamtin da bi liti, na mom rodnom selu u sinjskom Zelovu, bižali vanka kad bi bilo najgore. Lipo bi pridvečer sili ispod krošanja, stariji bi donili karte i kolače, mi dica bi se igrali, prizalogajili...
U gradu se vrućina više osjeti jer je puno betona, ali paljenje klime je najgora varijanta za osvježenje. Diši duboko, izađi na prozor, otuširaj se... I tako nekako prokuburi noć. Ujutro smo svi ka zombiji, ali da se – razložno će gospođa Iva, danas s adresom u Muslimanci.
Kad je o vrućinama riječ, mjesto visokog rizika je – pekara. Točnije, prodavaonica bureka kao srodan sektor, u jednoj uglednoj buregdžinici radi i Sendi Kodžoman (55), a po pitanju vrućine je – čelična lady.
- O, očvrsla san ja na žegu, bez brige, godine u pekari su to! Zimi je pekara misto iz snova, liti iz pakla, haha! Klimu ne smimo palit jer suši tijesto, ali čovik odrveni, ojača. Mudro je pojist kvalitetan burek – na primjer, naš ljetni hit “sir plus pečena paprika” - uz ladni jogurt obavezno; odma bude lakše!
Izađen malo i tu, na prozor, uvik ima mrvu bave. Doma zato iman “full-artiljeriju”: klimu, ventilator, i još dvi prijenosne klimice! Računi za struju? Pa, štajaznan. Nisu previsoki, oko 570 kuna misečno; ipak nas je četvero u stanu. Straj je mene, novinarko, zime i računa... Tu bi moga zec tražit mater.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....