Tesa Litvan, mlada hrvatska glumica u usponu (“Dnevnik Diane Budisavljević”, “Nosila je rubac črleni”), zakoračila je početkom rujna na crveni tepih Venecijanskog festivala kao dio glumačke ekipe talijanskog filma “Diva Futura” redateljice Giulije Louise Steigerwalt. Dva mjeseca kasnije, Tesa će zakoračiti na crveni tepih ZFF-a na hrvatskoj premijeri filma posvećenog razvoju talijanske pornoindustrije osamdesetih. Tesa glumi mađarsko-talijansku pornozvijezdu Evu Hengar, “nasljednicu Moane Pozzi” koja je bila udana za Riccarda Schicchija, osnivača agencije za modele i studija “Diva Futura”. Zanimljivo, intervju s Tesom za “Slobodnu Dalmaciju” pokrenut je baš na Evin 52. rođendan.
Pravo na slobodu
Jesi li uspjela upoznati Evu ili se barem čuti s njom u vezi uloge? Koliko ti je bila od pomoći?
– Jesam. Jako mi je drago da je Eva tako intenzivno sudjelovala u radu na ovom projektu. Odgovorila je na sva moja pitanja potpuno iskreno i neposredno. Cijelo smo vrijeme bile u kontaktu. Pomagala mi je s naglascima na talijanskom i mađarskom i čak nekoliko puta došla na set. Bila je jako ganuta i sretna što će njena priča i priča Riccarda i “Dive Future” konačno ugledati svjetlo dana.
Kako je došlo do tvog angažmana za ulogu u filmu? Jesi li možda imala neke dvojbe s obzirom na temu ili ti je baš to bio glumački izazov?
– S Giulijom sam radila na njenom prvom filmu i već tada mi je ispričala svoju ideju za “Divu Futuru”. Naravno, prošla sam casting kao i sve druge glumice, ali nedavno mi je Debora kazala da je čim je pogledala “Settembre” rekla Giuliji “Ovo je Eva” i par godina kasnije drago mi je da se to obistinilo i da sam dobila ovu priliku. Igrati živu osobu bio je veliki zadatak. Naučiti način na koji ona govori, gestikulira, diše… Ponosna sam da sam dio ovog filma koji prvenstveno govori o ljudima. Ljudima kao što su i svi drugi. Koji su voljeli, gubili i sanjali. Koji su htjeli postići revoluciju ljubavi i slobode i čije se gledište s vremenom iskrivilo u nešto potpuno drugačije.
Jesi li prije snimanja čula za Evu, Moanu i Ilonu Staller, slavnu Cicciolinu?
– Iskreno, nisam.
Kako si se pripremala za ulogu? Možda gledanjem “Kralja pornića” P.T. Andersona ili filma “Lovelace: Život porno kraljice” s Amandom Seyfried?
– Pripreme su uključivale ekstenzivne razgovore s Giulijom. Počevši kao glumica nastavila je svoj rad pišući i režirajući svoje tekstove. Njezine su upute za glumca tako jasne i sažete i neizmjerno joj vjerujem, kako njenim uputama tako i njenoj viziji. Mislim da je to najbitnije u procesu. Kako bi ona rekla jako malo toga je izmijenjeno ili izmišljeno. Oni su doista živjeli svoju viziju. Pričala sam puno s Evom, Deborom i Massimilijanom koji su mi svi dali svoje viđenje događaja. Znam da ovo novinarima nije dovoljno senzacionalno, ali oni su ljudi kao i svi drugi. Imali su velike ideje i ciljeve i, da, snimanje pornofilmova je bio jedan dio tih ideja, ali ni približno najvažniji tako da nisam imala potrebu posebno se za to pripremati.
U jednoj sceni čujemo kako je “za drevne Grke golotinja autonomija i sloboda”, u drugoj da je “Diva Futura branitelj seksualne slobode”, što je ono o čemu film i govori. Kako ti gledaš na to i kako se u tu filozofiju uklapala Eva koja ispočetka nije htjela snimati “porniće” i po plahosti se razlikovala od Moane i Ciccioline?
– Mislim da svatko ima pravo na svoj izraz i na svoju slobodu. Mislim da se ona ideja od koje je Riccardo krenuo s vremenom toliko izvitoperila da se sad to uopće istim riječima ne može zvati. Kao i kod svake druge ideje, novac se upleo u igru i postao bitniji od same ideje. Eva je zapravo htjela snimati pornofilmove, ali joj je Riccardo savjetovao da to nije za nju i u konačnici bio je u pravu. U svojoj želji da bude poput ostalih kolegica u agenciji naivno se upustila u rad s ljudima koji su je prevarili. Dandanas žali zbog te odluke.
Jeste li sukladno tematici na snimanju filma imali koordinatore intimnosti koji još nisu uvedeni u hrvatskoj kinematografiji?
– Jesmo. To je jedna profesionalna osoba koja se nalazi na setu kako bi ti objasnila pravila, pitala te slažeš li se s njima i onda se brinula da ta pravila budu provedena. Sve je jako profesionalno kao i na cijelom ostatku seta. Svi znaju koja je njihova uloga i njihov zadatak.
Glumiš Evu u različitim fazama njezina života, od starlete do majke dvoje djece. Kako ti je bilo istovremeno glumiti ženu mlađu i stariju od sebe same?
– Za mladolikost i stariji izgled brinuo se nevjerojatan tim šminke, frizure i kostima koji su obavili lavlji dio posla. Na meni je bilo prikazati “look” lika, tj. neku promjenu u ulozi kroz godine. Nisam na to gledala kroz prizmu starenja ili čak razmišljala koliko u kojem trenutku imam godina kao što ljudi ni inače o tome ne razmišljaju na taj način. Fokusirala sam se na promjenu u životnim ciljevima, htjenjima i raznim načinima na koje bih to mogla ostvariti. Ciljevi se, naravno, kroz godine mijenjaju, a mijenjaju se i metode na koje do njih pokušavamo doći. Pazila sam također i na razinu znanja talijanskog koja se kod Eve s godinama povećala, na njene geste i držanje koji su također nešto drugačiji.
Uzbuđenje na ‘red carpetu’
Koliko ti je teže glumiti i izraziti osjećaje lika na talijanskom jeziku, tu priliku nisu dobile mnoge hrvatske glumice (na pamet pada Tihana Lazović)?
– Ponekad teže, a ponekad lakše. Mi svi nismo ni svjesni koliko nam naša svakodnevna melodija uđe u uho i koliko je lako neku rečenicu na našem jeziku reći bez ikakve misli u glavi. Na stranom jeziku to nije moguće pa se svaka rečenica na neki način čini smislenija. S druge strane, to je strani jezik i potrebno je puno više rada na tekstu kako o njemu ne bih tijekom scene razmišljala i kako bi se, na neki način, oprirodio. Srećom, relativno dobro znam talijanski jer sam ga dosta naučila dok sam tijekom COVID-a snimala film “Settembre”.
Kako uspoređuješ snimanje u talijanskoj i hrvatskoj produkciji?
– Osim eventualnih razlika u budžetu, nisam primijetila neke velike razlike.
Kakav je osjećaj bio naći se na venecijanskom “red carpetu”?
– Jako uzbudljivo i nesvakidašnje iskustvo. Drago mi je da sam imala priliku sudjelovati, ali moram priznati da su mi kamere najdraže pri snimanju filmova.
Jesi li vidjela koju poznatu glumačku/redateljsku facu u Veneciji? Je li pala koja nova filmska ponuda? Imaš li neku anegdotu s festivala?
– Žao mi je što ću vas razočarati, ali Venecija je za mene bila “fairy tale” iskustvo isprepleteno s puno posla, priprema i nešto druženja s dragim ljudima koje nisam vidjela od snimanja filma. Nikog poznatog, osim naravno onih iz mog filma, nisam uspjela vidjeti.
Ovo ti je već drugi talijanski film nakon “Settembre”. Vidiš li se kao glumica izvan granica Hrvatske u budućnosti? Sanjaš li o Hollywoodu?
– Dakako. Volim raditi u Italiji i ako se pruži prilika i negdje drugdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....