Kako sada stoje stvari, ruske okupacijske trupe na jugu Ukrajine neće se tako brzo slomiti. Istovremeno službeni Kijev i većina Ukrajinaca spremni su prihvatiti novu mobilizaciju i nove velike žrtve za oslobođenje svoje zemlje.
Ovako je komentator globalno utjecajnog dnevnika Washington Post nekidan opisao budućnost ruske invazije na Ukrajinu pri čemu je ključno što se Amerika i Europa još uvijek boje ruskoga predsjednika Vladimira Putina iako je ovaj suočen s opasnom unutarnjom nestabilnošću i mogućim kolapsom njegovih okupacijskih snaga na jugu Ukrajine.
U ovakvoj situaciji veliku bi ulogu mogla igrati ruka mrtvog čovjeka koja jako uznemiruje službeni Kremlj.
Naime, sprovod nedavno ubijenoga vođe ruske privatne vojne skupine Wagner Jevgenija Prigožina bio je toliko tajnovit da je u Sankt Petersburgu počela kružiti crnohumorna šala kako je službeni Kremlj za Prigožina pripremio "specijalnu ukopnu operaciju". U pozadini ove šala je realna mogućnost građanskoga rata u Rusiji jer je vrlo malo izgledno da će se bijesne Prigožinove pristalice olako pomiriti s Putinovim režimom.
Usprkos tome, Amerika i Europa se još uvijek boje eskalacijskih prijetnji ruskoga predsjednika pa oklijevaju Ukrajini dostaviti ključno naoružanje koje može "pogurati" ukrajinsku protuofenzivu. Tu nije samo riječ o američkim zrakoplovima F-16, nego i njemačkim i američkim dalekometnim projektilima Taurus i ATACMS koji mogu ugroziti rusku vojnu okupaciju Krima i okončati nezakonitu rusku dominaciju u međunarodnim vodama Crnoga mora.
Uz ovo, kako piše Financial Times, Europljani imaju dvojbe oko 50 do 70 milijardi eura financijske i vojne pomoći Ukrajini oko koje se tek trebaju tek dogovoriti. Slično je i sa prijemom Ukrajine u EU što dužnosnici u Bruxellesu planiraju za razdoblje iza 2030. kada se računa da će za prijem biti spremne i zemlje tzv. zapadnog Balkana.
Zakulisne rasprave
U pozadini svega ovoga traju prilično oštre zakulisne rasprave Amerike i Ukrajine.
Prema neslužbenim izjavama dužnosnika američkog Ministarstva odbrane koje donosi The New York Times, ukrajinska ofenziva ide vrlo sporo jer se vojni vrh u Kijevu nije fokusirao isključivo na proboj do Azovskoga mora i prekidanje ruskoga prometnoga koridora kojim je okupirani Krim povezan s Rusijom. Američki dužnosnici smatraju da je Ukrajina trebala slijediti primjer anglo-američke invazije Normadije 1944. i pomiriti se sa ogromnim gubitcima u ljudstvu i tehnici.
Na ove prigovore je, kako izvješćuje The Economist, ukrajinski vojni vrh odgovorio tvrdnjom da je Ukrajina dobila vrlo maleni dio obećane zapadne pomoći zbog čega nema dovoljno vojne snage za ponavljanje frontalnih udara na ruske obrambene linije koje su u lipnju 2023. odnijele vrlo velike ljudske žrtve. Umjesto toga, ukrajinski vrh nastoji degradirati ruske okupacijske snage koje bi se u odlučnom trenutku trebale slomiti pod udarima elitnih ukrajinskih brigada koje u ovom trenutku čekaju u pričuvi, a broje 40 do 50 tisuća vojnika.
U ovoj raspravi na ukrajinsku stranu je stao poznati američki general Ben Hoodges koji smatra kako američki strah ohrabruje ruskoga predsjednika Vladimira Putina i kako će Ukrajinci, usprkos vrlo nedostatnoj vojnoj pomoći Zapada, tijekom rujna i listopada probiti ruske obrambene linije na jugu Ukrajine.
S njime se manje-više slaže vojni analitičar poznatoga njemačkoga dnevnika Frankfurter Allgemaine Zeitung koji kritike ukrajinske protuofenzive smatra glupošću jer je vojni vrh u Kijevu već pokazao da zna pobijediti Ruse čak i u puno gorim okolnostima kakve su bile u proljeće 2022. S time se slaže i vojni analitičar francuskoga dnevnika Le Figaro prema kojemu je Ukrajina trenutno suočena s reprizom I. Svjetskog rata, što znači da će ukrajinska protuofenziva i dalje biti krvava i vrlo spora.
Zato ne treba čuditi što je službeni Kijev pripravan za novi hladni rat Zapada i Rusije i privremenu podjelu Ukrajine.
Hladni rat i podijeljena Ukrajina
Prema njemačkom dnevniku Die Welte, ukrajinski politički i vojni vrh pažljivo osluškuju javno mnijenje u Americi i Europi te je spreman prihvatiti zapadnu računicu miroljubivog rješavanja sukoba, ako će to značiti da će Ukrajina ostati za zapadne strane nove željezne zavjese između Europe i Rusije. U ovakvoj računici ključan je nastavak zapadne diplomatsko-ekonomske izolacije Rusije, ali i otvoreniji ulazak NATO-a u Crno more koje bi s vremenom trebalo dobiti sve veći značaj.
Zato ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski računa kako će uspjeti održati unutarnje jedinstvo Ukrajine i sačuvati i ojačati potporu Amerike i Europe. U pozadini do sada vrlo nesumnjivo uspješne vanjske i unutarnje politike predsjednika Zelenskoga kriju se neugodne dvojbe jer prestižni magazin The Economist piše kako velike ljudske žrtve i golema ruska razaranja stvaraju mračno raspoloženje među Ukrajincima koji postaju sve umorniji od rata.
Zato se iza kulisa službenog Kijeva spominju prijevremeni parlamentarni izbori na kojima bi predsjednik Volodimir Zelenski politički kapitalizirao svoj ugled nacionalnog junaka i državotvorca koji će imati legitimitet za moguće teritorijalne ustupke na koje bi za mogle natjerati vojne, diplomatske ili političke okolnosti.
Rusija, usprkos mogućem kolapsu rublja, rastućoj cijeni rata i zapadnim sankcijama nije na koljenima kako su to predviđali mnogi zapadni analitičari. Također nije vjerojatno da će Kina i Indija okrenuti leđa ruskomu predsjedniku Vladimiru Putinu jer su obje zemlje jako strateški povezane a Rusijom.
Zato, kada se sve zbroji i oduzme, potpisnik ovih redova vjeruje da ukrajinska ofenziva ima prilično velike izglede za uspjeh iza kojega bi moglo uslijediti primirje i vrlo dugi diplomatski pregovori o sudbini okupiranih dijelova Ukrajine.
Pobjeda i pregovori
Zaboravlja se da su Ukrajinci topničkim udarima na ruske linije snabdijevanja u studenome 2022. istjerali Putinovu vojsku iz velikih područja oblasti Herson i samog grada Hersona. U trenutnoj situaciji Ukrajina na južnom bojištu ima topničku nadmoć kojom ugrožava ruske linije snabdijevanja, čak i na Krimu koji više nije nedodirljiv. Zato valja očekivati da će se ruska vojska na jugu Ukrajine u određenom trenutku jednostavno povući na Krim da ne bi doživjela strahovito rasulo slično onome u okolici Harkiva kada se u runju 2022. ruska bojišnica raspala.
Naravno, Vladimir Putin i vrh u Kremlju uvijek mogu računati da će jesenske kiše, a zatim i snijeg zaustaviti ili barem još više otežati ukrajinsku ofenzivu. Može računati na strah Amerike i Europe koje pod svaku cijenu žele izbjeći eskalaciju rata s Rusijom.
No, ruski predsjednik više nije neupitni vladar svoje zemlje jer ekonomski pad, vrlo izgledni kolaps rublja, otvoreni otpor nacionalista bijesnih zbog ubojstva Jevgenija Prigožina, ali i otpor kremaljske elite stvaraju okolnosti u kojima se može ponoviti građanski rat na koji je Putin upozoravao krajem lipnja 2023. godine.
U ovakvim okolnostima nije izgledno da će ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pristati na prepuštanje Krima i juga Ukrajine u zamjeru za mir s Rusijom. Jedino na što će Kijev pristati jest primirje nakon kojega će Krim i okolna područja biti pod privremenom međunarodnom upravom koja bi, u skladu a demokratskim kriterijima, trebala rekonstruirati nacionalni suverenitet Ukrajine.
Realističnost ovakvoga scenarija još je početkom ove godine predvidio poznati američki historiografski i vanjsko-politički ekspert Stephen Kotkin, koji smatra da je za Ukrajinu nabolje pragmatično pro-Europsko rješenje koje bi uključivalo članstvo u Europskoj uniji koje će joj donijeti prosperitet sličan prosperitetu Južne Koreje, dok je pitanje teritorijalne cjelovitosti zemlje sekundarno i može biti riješeno na duge staze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....