Nakon razgovora s Matom Frankovićem, gradonačelnikom Dubrovnika, zanimao nas je glas naroda. Naš je cilj bio stari dio grada čije ulice i trgovi su tradicionalno centar svih društvenih, a time i noćnih zbivanja.
Kako je poznato da nitko ne poznaje bolje trendove na zabavama, kako legalne, tako i ilegalne, od taksista i konobara, prvo smo njih potražili. Obišli smo stajališta privatnih prijevoznika i ugostiteljske objekte.
Saznali smo imaju li problema s drogiranim mušterijama i što je popularno među ljubiteljima izlazaka. Većina brani svoj grad od negativne etikete narkoproblema, ali saznali smo i aktualni trač o tajanstvenom partyju s kojeg su gosti završili na Hitnoj.
Prvo smo Božo Radić, kolega fotoreporter "Cropixa", i ja došli na taksi-stajalište na Pilama gdje smo od prva tri-četiri vozača, čim su čuli da smo novinarska ekipa, dobili odbijenicu. Kako smo bili uporni, prebacili su lopticu na kolege.
– Pitajte one što rade noć, njih pitajte – pokazali su nam prema dijelu gdje čekaju vozači koji rade noć, kako su se izrazili.
U taksiju do kojeg smo došli, dočekao nas je Zoran (60) i zamolio bez prezimena zbog tematike.
– Radim noć petnaestak godina i ne mogu kazat da sam imao problema vezano za narkomane. Doduše, nekad, nikad domaći, strani gosti dođu pitat ima li gdje opijata.
Naravno, mi smo ovdje lokalni taksisti i mi se time ne bavimo i ne znamo gdje toga ima. Nisam primijetio konkretno da se "šmrče na svakom kantunu", kako je rekao gradonačelnik, ali, čujte, ima toga, pogotovo u sedmom i osmom mjesecu.
Bilo je i ove sezone, kao i svake, pogotovo mladih ljudi koji svi iziđu veseli iz tih klubova. Ja u životu nisam probao nikada nikakav opijat, sad ne znam je li to od droga, alkohola ili veselje jer su to te godine.
Uglavnom budu veseli, rijetko nasilni, je l‘ što konzumiraju, po meni je to vrlo teško kao neiskusnom u tim vodama reći. Ja nisam imao neugodnosti. Kada vidim da je gost jako pijan i da povraća, normalno, ne ukrcam ga u auto – kazao nam je veteran taksi-vožnje.
Idemo dalje prema Stradunu, prolazimo kraj ulaza u poznati klub "Revelin" za koji je još prerano doba noći. Vidimo grupice djevojaka u prolazu, koje se, osim po stranim jezicima, raspoznaju prema načinu odijevanja.
Strankinje su, naime, u pravilu već odjevene za zatvoreni prostor kluba, unatoč tome što će prvi dio večeri provesti na otvorenom. Domaće cure su ipak u kombinacijama prikladnijim za nešto hladnije listopadske večeri.
Na Stradunu prvo nailazimo na mladog konobara s pregačom u razgovoru s muškarcem srednjih godina, naslonjeni na ugao jedne od kamenih građevina. Nakon početnog povuci-potegni pomalo uđemo u razgovor.
– Nema šanse da vam išta kažem, padam s nogu – kaže nam konobar nasmijano, ali odlučno.
Njegov sugovornik Oliver (46) ipak je nešto rječitiji.
– Mi nismo vidjeli da se to "šmrče na svakom kantunu" kako je kazao gradonačelnik Franković, ako to nešto znači. Ako je on kazao da se to pogoršalo, možda je zato što je on gradonačelnik, pa se to loše rješava.
Sigurno i u nas ima kokaina, vjerojatno kao i u svim drugim gradovima. Evo, vi ste iz Splita, ima droge i u Splitu, kao što se zna. To je sigurno svugdje isto, ali mislim da je po kokainu Zagreb još najgori – veli nam Dubrovčanin i uz širok osmijeh dodaje kako "i njih dva pričaju naslonjeni na kantun pa su možda sumnjivi".
Ubacuje se tada i konobar, u kasnijim 20-im godinama, koji i dalje ne želi kazati ime, ali spremniji je na izjavu.
– Gdje ima luka, mora toga bit, to je jasno. A nije ni meni jasno odakle to gradonačelniku kad za njega kažu kako nikad u životu nije bio u noćnom provodu. Ja to ne mogu znat jer sam mlađi od njega, ali to sam čuo sada nakon te njegove izjave o problemu s drogom kod nas – ističe momak.
Nakon trojice sugovornika nailazimo na skupinu lokalnih djevojaka, od kojih samo Marita (22) želi dati izjavu.
– Ma kakvi kamioni kokaina, mi mladi smo ovdje zdravi đir. Mi studiramo i naša droga je kava s Coca-Colom da ostanemo budni za učenje.
Ako ima kokaina, to vam koriste stranci i oni malo stariji od nas koji imaju novaca, ali više nemaju toliko snage za izlaske. Zato idu na zabave koje nisu javne, već za odabranu elitu – kazala nam je studentica marketinga.
Dolazimo do taksi-stajališta na Pločama gdje se od nas, kao i na Pilama, odmiču kao opareni kad čuju da tražimo izjave za medije.
– Jeste li vi policija ili novinari – pita taksist naslonjen na kameni zid zgrade u razgovoru s kolegom.
Na našu sreću, drugi je bio pričljiviji.
– Ne znam za kamione kokaina, ali sam čuo prije mjesec dana za neki party na kojem je bilo kokaina i s kojeg su neki sudionici završili na Hitnoj pomoći. Koliko sam ja čuo, nisu morali u bolnicu zbog droge, nego seksualnih igrica koje su pošle ukrivo.
Tako se bar pričalo, a poslije sam čuo da su među gostima na toj tajnoj orgiji bili i doktori – povjerio nam je plavooki vozač, koji iz razumljivih razloga nakon takve pričice nije želio kazati ime.
U nastavku večeri s nama je razgovarala gospođa u najboljim godinama Marija (55), koja je šetala psića i koju smo odmah pitali za razuzdani party.
– Nisam čula za taj slučaj, ali vjerujem da je moguće. S druge strane tko zna što je istina, mogli su oni završiti u bolnici ne zbog kokaina ili šivanja, već zbog Viagre koju gutaju muškarci koji traže mlađe partnerice ili partnere.
Po samom gradu nisam vidjela nit sam čula za probleme s narkomanima i kokainskim ovisnicima. Primijetila sam jedino da je prije bilo više onih velikih zapljena droge, ono kada bi u luci našli na stotine kilograma kokaina.
Sada toga nema toliko, ili je meni promaklo – nasmijano nam je izjavila njegovana dama.
Divnu dubrovačku noć ispratili smo s pogledom na brojne turiste koji uživaju u listopadskom ugođaju nesvjesni opasnosti za mlade od "onih koji imaju novca i šmrču do besvijesti", kako je ukazao gradonačelnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....