Bolest srca i krvnih žila najčešći su uzrok smrti. O ovim bolestima suvremenog čovjeka razgovarali smo s prof. dr. sc. Stojanom Polićem, umirovljenim profesorom Interne medicine s Medicinskog fakulteta u Splitu.
Naš sugovornik je svoj radni vijek proveo u KBC-u Split, ali i danas je više nego aktivan u svojoj struci. Dapače, doktor Polić smatra da je i dalje u odličnom intelektualnom i kreativnom stanju, i u struci vrlo aktivan. U razgovoru s dr. Polićem u njegovoj ordinaciji u to smo se i sami uvjerili. Opisao nam je kako je sve počelo.
Prirodne znanosti su ga uvijek zanimale, a liječničko zvanje u tim mladenačkim godinama bilo je ružičasto obojeno, pomalo i bajkovito. Kaže da u praksi, ipak, nije bilo ni blizu tako. Tu je i svijetli primjer njegova strica, uspješnog doktora Vladimira Polića (kasnijeg utemeljitelja hemodijalize u Spitu), što je ukupno odredilo njegov izbor zvanja. Nakon studija medicine u Zagrebu, zov Splita bio je prevelik, kao i sama specijalizacija interne medicine, započeta ranih sedamdesetih godina.
Nekad se bolesniku posvećivalo više vremena
Kardiologijom se počeo baviti kasnih 70-ih. Krajem 80-ih boravio je dvije godine u SAD-u, baveći se elektrofiziologijom srca i mehanizmom nastanka poremećaja ritma srca. S odmakom vremena, sa žaljenjem konstatira kako se donedavno više vremena posvećivalo bolesniku, razgovorom i pregledom, a sada brojne pretrage i administrativni zahtjevi, vrijeme provedeno s bolesnikom bitno skraćuje. Ukratko, mišljenja i stavovi doktora Polića sasvim sigurno će biti zanimljivi i poučni podjednako ljudima iz struke kao i laicima.
U čemu je važnost kardiovaskularnih bolesti?
- Radi se o jednima od najčešćih bolesti suvremenog čovjeka tzv. zapadne civilizacije, s najvećom stopom smrtnosti. Naime, ono što su zarazne bolesti u nerazvijenim zemljama Afrike i Azije poput kuge i kolere, u zemljama zapadne civilizacije su srčano-žilne bolesti koje odnose milijune života.
U svijetu od ovih bolesti godišnje umire 20 milijuna ljudi, u Europi oko četiri milijuna ljudi, a u Hrvatskoj oko 20 tisuća! Donedavna pedesetpostotna smrtnost u nas smanjila se posljednja dva desetljeća na 38 posto zahvaljujući boljoj prevenciji, dijagnostici i liječenju.
O kojim bolestima srca i krvnih žila se radi?
- Najčešće je to koronarna ili ishemijska bolest srca koja podrazumijeva anginu pektoris, srčani infarkt, zatim moždani udar, zatajivanje srca, različiti poremećaji ritma srca i periferna arteriopatija donjih udova. U osnovi radi se o aterosklerotskim promjenama odnosno zakrčenju arterija, a najčešće u arterije srca, mozga i donjih udova. Te takozvane aterosklerotske pločice više ili manje kompromitiraju dotok krvi u navedene organe.
Koronarna bolest srca
Tako nastaje ishemijska ili koronarna bolest srca kao najčešći uzrok pobolijevanja i smrtnosti od ovih bolesti. Čimbenici rizika nastanka ateroskleroze su obiteljsko, genetsko naslijeđe, pušenje, neliječeni visoki krvni tlak, povećane vrijednosti masnoća, alkoholizam, šećerna bolest, debljina i opstrukcijska apneja u snu. Opasnost razvoja ateroskleroze srčanog i moždanog udara strmoglavo raste ako se u pojedinih bolesnika nađe više navedenih neliječenih čimbenika rizika ateroskleroze.
Koji su najčešći simptomi bolesti srca i krvnih žila?
- Nedostatna opskrba krvlju pojedinih organa mozga, srca ili donjih udova, praćeni su slabom opskrbom kisikom tih organa što se očituje pojavom stezanja ili boli u predjelu prsne kosti, ponekad u donjoj čeljusti ili u leđima u trajanju od pola minute do minute, dvije. Ono što je najvažnije, bol se najčešće javlja pri tjelesnom ili emocijskom stresu, spontano prestaje kad se bolesnik umiri.
Takva bol se naziva anginom pektoris i može biti predznak budućeg ili već započetog srčanog udara. Slabo podnošenje tjelesnih napora u bolesnika s više navedenih čimbenika rizika može biti znak popuštanja srca. Bol u listovima potkoljenica pri hodu od nekoliko stotina metara, opet u bolesnika s čimbenicima ateroskleroze upućuje na suženja arterija potkoljenica i neliječena može uzrokovati gangrenu stopala s prijetećom amputacijom.
Osjećaj lupanja srca može biti simptom napadaja lupanja srca od onih normalnih, bržih ritmova do napadaja pravog poremećaja rada srca. Ipak prema nekim statistikama, bol u prsima kao znak bolesti srca, javlja se tek u deset posto bolesnika, a u ostalih 90 posto ta se bol odnosi na neku drugu nesrčanu bol kao što su bolovi mišića ili živaca između rebara, npr. vraćanje želučanog sadržaja u jednjak.
Možete li nam navesti neki primjer iz vaše prakse?
- Vrlo rado, reklo bi se, to se danomice susreće u kardiološkoj ambulanti. Tako je npr. jedan mladi sportaš od 25 godina upućen na pregled zbog oštre boli s lijeve strane prsnog koša koja se javljala u mirovanju, ne u naporu, a nastala je nekoliko sati prije pregleda. Pregled bolesnika i EKG bili su potpuno uredni. Ali, sami pritisak između rebara, u predjelu srca, izazivao je bol, što je upućivalo na bol uzrokovanu istegnućem međurebrenih mišića.
Neprepoznata bolest
Među čimbenicima rizika srčano-žilnih bolesti naveli ste i opstrukcijsku apneju u snu. Možete li nam reći o čemu se tu radi?
- Riječ je o razmjerno čestoj bolesti koja pogađa pet posto pučanstva. Prema nekim procjenama, u svijetu od ove bolesti pati možda i milijarda ljudi! Nažalost, u 90 posto bolesnika bolest se ne prepozna. Javlja se u snu, u osoba koje hrču, kada u nekom trenutku ležanja na leđima, nauznak, baza jezika zatvori dišni put. Tada bolesnik prestaje disati, u trajanju od najmanje osam sekundi, do ponekad i par minuta.
Sumnju na ovu bolest postavlja liječnik na temelju anamneze, smetnji bolesnika tijekom sna, nakon buđenja i tijekom dana. Konačna dijagnoza postavlja se tek pretragom koja snima san bolesnika. Prekidi disanja imaju za posljedicu pad kisika u krvi, pojavu hipoksije, koja pogađa manje-više sve organe, ali i endotel, unutarnji sloj arterija, što sve vodi brzom procesu ateroskleroze s naknadnim posljedičnim srčanim ili moždanim udarom, pojavom visokog krvnog tlaka koji se ne može liječiti uobičajenim lijekovima.
Bolesnici se bude umorni, neraspoloženi, tijekom dana su pospani, ponekad zaspu za volanom. Neliječena, ova bolest koja se zbog slabe naše osviještenosti otkriva vrlo rijetko, može biti zlokobna s nastankom srčanog ili moždanog udara, iznenadne smrti u snu.
Kako se prepoznaju i liječe ovi bolesnici?
- Sve počinje razgovorom liječnika s bolesnikom o njegovim smetnjama, zatim slijedi temeljit fizikalni pregled liječnika, potom snimanje elektrokardiograma (EKG). U daljnjoj obradi, ako dijagnoza još nije jasna, slijedi ultrazvučna pretraga srca ili krvnih žila. Tu su nam, naravno, na raspolaganju i brojne druge pretrage, od onih laboratorijskih pa do rendgenskih ili invazivnih kao što je koronografija s izravnim prikazom suženja koronarnih arterija srca. Sve se ove pretrage određuju ciljano, prema tegobama bolesnika, odnosno na temelju podataka iz anamneze.
Imamo vješte invazivne kirurge
Kakva je dostupnost navedenih pretraga u nas?
- Mogu sa zadovoljstvom konstatirati da u našem bolničkom i polikliničkom sustavu u rutinskom svakodnevnom rješavanju kardioloških bolesnika, imamo gotovo sve potrebne pretrage i uređaje, pa i one visokosofisticirane pretrage. Imamo i vješte invazivne kardiologe koji dilatiraju aterosklerozom sužene žile postavljanjem umetaka odnosno stentova.
Nažalost, potrebe bolesnika su često veće od mogućnosti izvođenja pretraga ili zahvata, pa je potrebno čekanje, uostalom kao kao i svugdje u svijetu. Na koncu, kao kruna čitavog procesa dijagnostike i liječenja, posljednja tri desetljeća imamo izvrsne vaskularne i kardiokirurge koji onda operiraju one najsloženije bolesnike s bolestima poput aneurizma aorte, zamjena zalistaka i ugradnje aortokoronarnih premoštenja.
Kakav je bio razvoj kardiologije u nas?
- Počeo je kasnih sedamdesetih godina. Tada smo dijagnozu temeljili na anamnezi, pregledu bolesnika, EKG-u i rendgenskoj snimci prsnog koša. Bio je to dug i trnovit put, išao je postupno i polagano, često diktiran ograničenim financijskim sredstvima. Ipak, omogućio nam je, koliko-toliko, da ukorak s vremenom adekvatno liječimo naše kardiološke bolesnike.
Uz svu tehnologiju u medicini i uz sve pretrage, ostaje nam kao temelj dobre kardiologije temeljita anamneza, odnosno razgovor s bolesnikom s razumijevanjem i empatijom, zatim dobar klinički pregled što nam daje smjernice za ciljanu primjenu drugih pretraga do konačne dijagnoze.
Pogrešan je pristup da će se samo pretragama ili snimanjem doći do dijagnoze, kako bolesnici ponekad misle, a liječnici ponekad nasijedaju. Same pretrage bez valjane anamneze i liječničkog pregleda, nisu dostatne već samo dobar sluga, a loš gospodar, što onda liječenje vodi u krivom smjeru.
Što preporučujem
Kakav bi po vašem mišljenju trebao biti dobar liječnik?
- Zamišljam visokoeduciranog liječnika, koji s ljubavlju i empatijom pristupa bolesniku, koji kontinuirano prati nova dostignuća u struci, a svoje znanje nesebično primjenjuje na svog bolesnika.
Na kraju, što je vaša preporuka bolesnicima?
- Preporučio bih prestanak pušenja, umjerenu konzumaciju alkohola, smanjenje tjelesne težine, pravilnu prehranu s favoriziranjem žitarica, povrća s dosta vlakana, ribe s konzumacijom maslinova ulja, izbjegavanjem sedentarnog načina života, tjelesnom aktivnošću odnosno zdravim načinom života, adekvatno liječenje tlaka, masnoća u krvi i šećerne bolesti.
Time neke srčano-žilne bolesti možemo izbjeći, a neke odgoditi, kao rijetko koje druge. Sve navedeno vodi kvalitetnom životu i vjerojatno izbjegavanju potencijalno rizičnih srčano-žilnih bolesti, zdravstvene pošasti zapadne civilizacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....