- Moždani udar može se spriječiti, vodite brigu o svojem zdravlju! - poručuju nam žene koje su preboljele moždani udar.
Karla Miklečić (25) iz Zagreba po struci je sociologinja, Ana-Maria Belčić (26) iz Velike Gorice agentica je u korisničkoj podršci na njemačkom jeziku. Ove hrabre žene svojim iskustvom ukazuju na strašnu činjenicu da se moždani udar može dogoditi svakome, bez obzira na životnu dob. Njima se, nažalost, dogodio u dvadesetim godinama. Svaka od njih na svoj se način nosila s teškom bolešću i njenim posljedicama. Sudjelovanjem u akciji Dan crvenih haljina Karla i Anamarija ponajprije žele poručiti svim ženama da brigom o sebi mogu utjecati na veliki dio čimbenika koji predstavljaju rizik za moždani udar.
U kojoj ste godini i gdje doživjeli moždani udar? Kako je izgledao taj trenutak?
Karla: Moždani udar doživjela sam s 23 godine. Dogodio mi se za vrijeme treninga u teretani. Odjednom mi je pozlilo, mislila sam da se to događa jer nisam doručkovala to jutro, nisam niti pomišljala da je nešto drugo, nešto tako strašno kao što je moždani udar. Srećom, na treningu sam bila s tatom i on je odmah reagirao i pozvao Hitnu te bio uz mene kada su me odveli u bolnicu.
Ana-Maria: Doživjela sam dva moždana udara. Prvi se dogodio 13.8.2019. s moje tek navršene 23 godine. Došao je iznenada, nisam ga očekivala s obzirom da nisam imala nikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema. Tjedan ili dva prije imala sam problema s mjehurom što mi nije strano i ne povezuje se sa simptomima moždanog udara.
Jeste li do tog trenutka bili potpuno zdravi? Je li vas iznenadio moždani udar ili ste osjećali da bi vam se tako nešto moglo dogoditi?
Karla: Do tog trenutka bila sam u potpunosti zdrava. Završavala sam studij, fizički sam bila vrlo aktivna sportašica, bavila sam se tajlandskim boksom i moglo bi se reći da sam bila fit i na vrhuncu životne snage. Nisam imala nikakve simptome koji bi ukazivali na zdravstvene probleme pa dugo vremena nisam ni bila svjesna što mi se to dogodilo. Nisam se preplašila prije svega zato što sam bila uz svog oca, a drugi razlog je što nisam ni slutila da mi se nešto strašno događa.
Ana-Maria: Večer prije društvo i ja smo se okupili na mojoj terasi i uživali u ljetnoj večeri, nije bilo nikakvih naznaka da bi moglo doći do moždanog udara. Ne sjećam se tijeka događaja tog jutra, osim da sam povraćala i tokom povraćanja izgubila osjet desne strane tijela. Srećom, zbog organiziranog druženja, društvo je ostalo prespavati kod mene jer smo imali planove za idući dan, pa nisam bila sama kada se moždani udar dogodio. Osim povraćanja i gubitka osjeta desne strane tijela sjećam se da sam bila svjesna da se nešto događa sa mnom, ali nisam bila u mogućnosti pozvati pomoć i objasniti što osjećam. U tom trenutku me moja mlađa sestra pronašla na podu i pozvala društvo. Cura iz našeg društva je medicinska sestra i znala je da treba pozvati Hitnu pomoć. Iduće čega se sjećam je da sam se probudila u bolnici i bila iznimno umorna i ošamućena. Brzom reakcijom liječnika život mi je spašen ugradnjom stenta. U bolnici sam boravila oko tri tjedna zbog raznih kontrola, da bi otkrili da je razlog moždanog udara bio ugrušak krvnih žila kojeg je izazvala urođena srčana mana (rupica na srcu). Nakon otkrivene srčane mane ugrađen mi je stent i na srcu.
Kako je tekao oporavak? Koliko ste se dugo oporavljali? Je li moždani udar ostavio na vašem tijelu posljedice?
Karla: Nakon moždanog udara provela sam četiri mjeseca u bolnici i taj period je za mene potpuna nepoznanica. Ne sjećam se niti jednog trenutka tijekom ta četiri mjeseca. Nakon toga sam bila dva mjeseca u toplicama i tog perioda se slabo sjećam. Popuno svjesna sam postala tek šest mjeseci nakon moždanog udara kada sam se vratila kući. Moj oporavak još traje i trajat će još neko vrijeme. Bila sam u kolicima, potpuno ovisna o drugima, a sada već mnogo toga mogu raditi samostalno. Svakodnevno vježbam i radim s logopedom. Imam neke ožiljke po tijelu kada sam micala sondu za dotok hrane te ožiljak od spajanja pumpice iz glave. Sve ostalo, a to je oporavak motorike i govora – sve to ovisi samo o mojoj volji i ja znam da ću sve to uspjeti popraviti.
Ana-Maria: Nakon boravka u bolnici, prebačena sam u toplice gdje sam boravila nekoliko tjedana. U tom trenutku nisam mogla ni znala hodati, desnom rukom nisam mogla apsolutno ništa i tada sam tek počela shvaćati šta se dogodilo i koliko će težak biti oporavak. Prve korake sam napravila tjedan dana nakon boravka u toplicama uz pomoć roditelja, zaručnika, obitelji i prijatelja. Prvi pomak u oporavku ruke bio je četiri mjeseca nakon moždanog udara. U psihičkom i fizičkom oporavku, uz obitelj, zaručnika i prijatelje, pomogao mi je privatni fizioterapeut koji je postao i obiteljski prijatelj.
Oporavak je sam po sebi bio dug i težak, ali se vidio napredak, no onda sam 28.11.2019. doživjela drugi moždani udar. E tada sam osjetila simptome: trnci u desnoj ruci, slabost, dezorijentiranost, gubitak motoričkih sposobnosti, čitanje i pisanje, jaka glavobolja. Naravno, bio je prisutan strah zbog prijašnjeg moždanog udara te smo odmah odlučili otići na Hitnu. Tamo mi je rečeno da sam doživjela drugi moždani udar. Srećom nije bilo većih fizičkih posljedica, međutim oporavak je usporen, najviše zbog utjecaja na moje psihičko zdravlje. Zbog nedostatka motivacije, bilo mi je otežano obavljanje svakodnevnih poslova, odlazak na terapije i izbjegavala sam svaki oblik socijaliziranja.
Kakvo je vaše zdravstveno stanje danas? Na koje se sve načine čuvate?
Karla: Danas je moje zdravstveno stanje doista izvrsno. Redovito vježbam i pazim što jedem. Najvažnije je biti psihički snažan jer onda možeš postići nevjerojatne stvari. Onda ustati iz kolica, pobijediti sve loše prognoze i živjeti normalan život kakav zaslužuješ.
Ana-Maria: Što se tiče oporavka, danas je puno bolje, samostalno radim svakodnevne poslove, vozim auto, dobro funkcioniram u poslovnom okruženju. I dalje mi je otežano korištenje ruke, ali ne dopuštam da me to sputava.
Bojite li se da vam se opet isto ne dogodi?
Karla: Ne bojim se. Redovito idem na kontrole i magnet glave je uredan.
Ana-Maria: Strah od ponovnog preživljavanja moždanog udara postoji, ali je svakim danom sve lakše.
Kako ste nakon svega zadržali osmijeh na licu, vjeru u bolje sutra, optimizam…?
Karla: Po naravi sam vrckava i pozitivna osoba pa sam i u ovoj teškoj situaciji ostala takva. Optimizam je ključna osobina, a ja pokušavam svaku svoju emociju pretvoriti u ‘gorivo‘ koje me pokreće na putu prema potpunom oporavku.
Ana-Maria: Imala sam prave ljude oko sebe, obitelj i prijatelje, pozitivna energija u svakom pogledu. Jedan je život i treba ga iskoristiti što bolje.
Tko vam je davao najveću snagu tijekom oporavka?
Karla: Moj predivni dečko i moji dragi roditelji. Oni su mi maksimalno posvećeni i svaki put kada se natjeram da odem korak dalje u svom opravku osjećam to kao veliku pobjedu, ali i kao čin zahvalnosti prema njima.
Ana-Maria: Netom prije moždanog udara upoznala sam sadašnjeg zaručnika koji mi je velika podrška i oslonac i trenutno čekamo prvo dijete.
Što biste poručili onima koji se bore s posljedicama moždanog udara?
Karla: Poručila bih im da su ‘odabrani‘ jer samo oni mogu podnijeti da im se život iz temelja promijeni te nastaviti s borbom. Život je dragocjen, treba ga živjeti s ljubavlju i bez nepotrebnog uzrujavanja jer ništa nije vrijedno kao naš život.
Ana-Maria: Osmijeh na lice i imajte vjere i optimizma u svoje ozdravljenje!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....