Adio šjor Ivo. Doktore Ivo. Tako smo ga jednom nazvali, a nadimak se raširio. Ivo Karlović, čovjek koji je nepravedno etiketiran kao ‘samo server‘ plivao je kontra struje i uspio. Ostvario karijeru o kakvoj mnogi sanjaju i otišao visoko dignutog čela, ne samo zbog činjenice da se to čelo nalazi na dva metra i kusur.
Oni koji znaju tenis svjesni su da je Karlović znao i puno više, makar servis jest bili njegovo glavno oružje. Ovo neće biti još jedna kronika karijere Ive Karlovića, ovdje je on samo povod da ispričamo ono što bi moglo pomoći nekim novim karlovićima. Otvoriti im oči i - zatvoriti novčanike.
Poznato je da je Karlović odrastao u skromnijoj obitelji od većine ostalih čija su djeca u ‘bijelom sportu‘. Često se pisalo kako je bio iz siromašnije obitelji, njegov otac Vlado, meteorolog po struci, okušao se u privatnom biznisu i nažalost propao. Morao je Ivo tijekom turnira spavati i po klupama, igrati s istrošenim lopticama...
Mnogi će u tim rečenicama možda vidjeti puno pretjerivanja, ne shvaćajući koliko je zapravo razoran učinak tenisa na vaš kućni budžet, a potencijalno i na obitelj. Nisu rijetki slučajevi da su se obitelji raspadale zbog tenisa. Moguće je da bi se većina tih raspadnutih obitelji odvojila ionako, a tenis je ispao samo kao povod, no činjenica je da je ovaj sport često katalizator tog raspada.
Meni treba lova
A u pozadini svega leži novac. Porasli su apetiti i financijski zahtjevi i u mnogim drugim sportovima. Svakako je skupo i skijanje jedrenje, no tenis je ipak specifičan. Pa ćemo u ovom tekstu, a iz prve ruke, donijeti razradu troškova već u ranoj juniorskoj dobi. Za sve one koji kreću Karlovićevim stopama, budite oprezni. I realni. Tenis je s jedne strane prekrasan sport, sport za cijeli život. No, često može postati i zatvor.
Početni koraci u ovom sportu i nisu toliko skupi. Članarine po klubovima su više - manje slične kao u nogometu, košarci, rukometu... Možda desetak - dvadeset eura više. Za nekadašnjih tristotinjak kuna ili danas 40 - 50 eura trenirate mjesec dana s nekim ‘običnim‘ reketom i odjećom koja je jednako skupa kao u ostalim sportovima. I tu vam dijete nauči igrati tenis, prebacivati lopticu preko mreže.
No, već tada, čim pomislite da biste mogli zapaliti s njim ili njom na neki turnir, polako kreću razlike. Ako vaše dijete igra nogomet u Jadranu iz Kaštel Sućurca, na turnir ide s klubom. OK, ponekad danas i u kolektivnim sportovima roditelji sufinanciraju putovanja, ali dijeli se to na puno roditelja. U tenisu ste - sam svoj majstor. Razloga su dva, jedan je što klubove uglavnom ‘boli neka stvar‘ i tek rijetki i rijetko vode organiziran djecu na turnire. Postanete u tom momentu sa svojim klincem ‘sam svoj klub‘. Put, smještaj, kotizacija. Da, i kotizacija. Da biste zaigralo na Prvenstvu Hrvatske svako dijete mora platiti 40 eura. Ako je bolje pa prođe par kola, tu su i dva - tri - četiri noćenja. Sve plaćate sami, nema kluba.
U kategoriji do 10 godina igra se uglavnom regionalno pa slijedi državni Masters. No već od 12 godina idete na europske turnire, a s 14 - 15 mnogi polako krenu i na ITF juniorski Tour.
E da biste tu bili konkurentni, potrošit ćete sve što imate i nemate. Evo okvirnog izračuna za program koji i nije najintenzivniji:
- Privatni trener - 25 eura sat - dva sata dnevno - 50 eura; Puta 25 dana iznosi 1250 eura.
- Kondicijski trener - 25 eura sat - 6 sati tjedno - 150 eura; Mjesečno 600 eura.
- Najam terena - oko 8 eura sat puta 50 sati - 400 eura.
- Žice - pucaju barem jednom po treningu - 10 eura (ruke i materijal) - 250 eura.
- Loptice - jedan karton (72 loptice) oko 100 eura.
- Gripovi (ono što se mota na dršku reketa) - 50 eura mjesečno.
- Tenisice traju mjesec - dva - 100 eura.
UKUPNO: 2750 Eura mjesečno.
I to nije sve
E sad, pazite, ovo je bez često potrebnih masaža, fizioterapeuta, troška reketa koji su otprilike 200 - 300 eura po komadu, a treba vam ih barem tri. I to je bez troška odlaska na turnire koji su papreni. Pogotovo ako vam dijete prati trener, a u ozbiljnoj bi priči trebalo biti tako. Pa mu plaćate i dnevnice, trošak jednog turnira danas je u tom slučaju rijetko ispod tisuću eura.
Roditelji se često pokušavaju snaći, pa negdje štede, zavrću špinu, ali kada naiđete na svjetskim turnirima na one koji su široke ruke, koliko god vam dijete bilo talentirano, udarite u zid. U današnje vrijeme ovo je zapravo i minimum potrebnoga da biste uopće bili u igri. Za redovni rad 2750 eura mjesečno, pa barem 15 turnira godišnje, ako ste i štedljivi nije to ispod deset tisuća eura. To je godišnje 40 - 50 tisuća eura.
Da ne bude zabune, nije ovo tekst koji bi trebao roditelje i djecu odgovoriti od tenisa. Već samo još jedan od pokušaja da se promijeni sustav. Ono što se emitira iz vrha svjetskog, pa tako i hrvatskog tenisa, jest maksima ‘tko ima love, nek‘ igra‘. Ivo Karlović jedan je od onih koji su na koncu uspjeli, ali teško je i zamisliti i pobrojati sve one sudbine igračica i igrača te roditelja čije su priče otišle u drugom smjeru. Ove su brojke realne i ponavljam, na dnu, na početku onoga što vam slijedi. Ozbiljniji treneri kasnije uzimaju pet - šest - osam tisuća eura mjesečno, ali ajde, tada se već računa da ćete nešto početi i zaraditi. Tko preživi, pričat će.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....