Slučaj mladenačkog nasilja u Kaštel Štafiliću koji je potresao cijelu državu po tko tko za koji put potaknuo je pitanje je li riječ o učestaloj pojavi u sedam naselja ili su pred očima javnosti iskočili odvratni prizori nad kojima se zgražamo samo zato što su nasilnici – snimali?
Naime, ovakvi obračuni, pa i mladenačko "reketarenje" po svjedočenjima mještana Kaštela nisu rijetka pojava – kao i sitno dilanje droga – no svi znamo kako je to put kojim mladi ulaze u svijet kriminala. Prokušan je to sustav kojim mafijaši na Siciliji integriraju nove članove, a neiscrpni izvor "regruta" su srednjoškolci koji su za sitne pare spremni na bilo što.
K tome, oni pravi reketaši "ugledni" su članovi ulične zajednice, voze skupe automobile, puni su para, na njih se lijepe i zamamne cure, a rade "samo šakama", pa sve to stvara svijet kojeg "obični" građani nisu ni svjesni, a itekako postoji. Ne samo u Kaštelima nego u cijelom svijetu, posebno siromašnim i zapuštenim društvima poput našeg.
Pa opet svi padnu na guzicu kad to vide na snimkama, nesvjesni kako je to dio naše svakodnevice.
Specifična sredina
Kaštela su, s kulturološke i socijalne strane, specifična sredina. Premda imaju status grada, dio su splitskog suburbija, metropolitanskog područja koje se proteže od Marine do Omiša, ali kao administrativno područje ispresijecano je s četiri grada i bezbroj općina.
Neki smatraju kako se nasilje iz Splita seli u ove općine ili gradove, splitska predgrađa. Krivo. Ovakve pojave nisu "ekskluziva" Kaštela, Solina ili drugih općina, one su jednostavno slika života na ulici, svakidašnjeg.
"Naselja nasilja" se čak i izmiču. Svi Splićani reći će kako je nekoć Get (odnosno Dioklecijanova palača) bio najmračnije, najopasnije područje u Dalmaciji, ali to je bilo davno, pedesetih ili šezdesetih godina prošlog stoljeća. Kasnije su primat preuzela naselja doseljenika na Brdima, pa kad bi se ujedinili s Kmanom, imali su Getani gadnog papra u uličnim obračunima.
Ova dva kvarta danas su mjesta ugodnog življenja za većinu stanovnika, ali cijena kvadrata pomiče stanovanje manje imućnih dalje, izvan s poluotoka, čitave kolonije mladih splitskih obitelji preselile su se u Kaštela, Solin, Žrnovnicu, Korešnicu...
U cijeloj to mišanciji, u koju su se doselile i tisuće ljudi iz BiH, prirodno je da je područje najvećega grada i najbolje kontrolirano s policijske strane, a ostala mjesta ostaju u drugom, trećem redu.
Tamo su danas za Splićane "novi Get, Brda i Kman", gusto izgrađena naselja velikim dijelom bespravna, tamo gdje je urbanizam rekao "laku noć", većini građana dalmatinske metropole potpuna terra incognita, nepoznata zemlja u koju ulaze sa strahom i gube se po uličicama.
'Na nama je odluka'
O ovoj tragičnoj temi razgovarali smo s Joškom Berketom, nekadašnjim kaštelanskim gradonačelnikom, osnivačem sportskih klubova i aktivnim podržavateljem niza kulturnih, sportskih i socijalnih organizacija i projekata u Kaštelima.
– Naravno da sam žalostan zbog ovog događaja i sjene koja pada na nastojanja ljudi, institucija i sportskih klubova u Kaštelima da se ne prikazujemo kroz prizore uličnog nasilja. Još me više rastužuje što su neki od sudionika incidenta upravo u sportu, koji se pokazao kao jedan od najboljih način za iskorjenjivanje loših navika i pojava među mladima.
Sport je sekundaran, a zapravo je odgoj primaran i stoga je jedan paralelni proces i rad s roditeljima kojima treba pomoći da svoju djecu usmjere na pravi put, koji svakako nije ulica – navodi Berket, koji ipak ne pokušava skinuti odgovornost s kaštelanske zajednice.
– Ni na kome nije nego na nama odluka hoće li Kaštela postati Opatija Splita ili Zemun Splita! Kako Kaštela tako i svi drugi manji gradovi, općine i naselja nužno su vezani za Split, ali ne bih se složio s tezom da su predgrađa sudbinski predodređena da budu legla kriminala.
Ponekad je manjoj zajednici lakše postići kontrolu nad djecom i mladima. Ne bih solio nikome pamet, svi znamo da mladima danas nije lako,od najranije dobi izloženi su virtualnom svijetu u kojem često satima preko ekrana promatraju nasilje....
Možda se mnogi neće složiti, ali ću reći: i vjeronauk je među vrlo važnim predmetima. Ali ne ovaj školski vjeronauk, s kojim je taj predmet izgubio svaki smisao i postao jedna vrsta predmeta "Općenarodna obrana", koji djeca shvaćaju vrlo neozbiljno, nego pravi, župni vjeronauk koji smo svi nekoć pohađali i donosio je stvarne i dobre plodove, stvarao je generacije ljudi vezanih uz kršćanske vrijednosti – smatra Berket.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....