‘Kende‘, naivne pogreške i gomila upitnika. Leko je sve rekao - Hajduk ne može gore od ovoga

Hajduk je, nakon debakla u Puli prošle nedjelje, svojim navijačima ponovno priuštio tužan kraj vikenda. Doduše, poraz od Rijeke 2:1 lako se mogao pretvoriti u remi 2:2, jer je Marko Livaja u sudačkoj nadoknadi dobio drugu priliku s bijele točke u samo nekoliko minuta - koju mu je ovoga puta Nediljko Labrović obranio - ali čak i da su Bijeli uspjeli doći do tog boda, ništa se u suštini ne bi promijenilo.

Na Poljudu smo imali prilike vidjeti još jednu lošu predstavu momčadi Ivana Leke i puno više stvari koje nisu funkcionirale nego onih koje jesu, a najbolji opis svega dao je sam strateg Bijelih koji je na presici nakon utakmice rekao:

- Nemoguće sam razočaran. I tužan i ljut na sebe... Drugo poluvrijeme bilo je teško gledati. Izgledali smo kao ekipa koja nema trenera ni dušu. Meni je najbolnije to što nismo igrali nogomet, nego samo „tukli kende”. Trebamo dignuti glavu, dobra stvar je to što ne može biti gore od ovoga što smo gledali u drugom dijelu.

Bolji opis utakmice vam zaista ne treba, jer je cijelo drugo poluvrijeme Hajduka bilo primjer kako ekipa ne bi trebala izgledati i igrati. Bijeli do posljednjih desetak minuta praktički nisu stvorili šansu i za razliku od prvog poluvremena, u kojem su Bijeli imali laganu premoć na terenu, Rijeka je u drugom dijelu bila bolja, iako je igrala "uz vjetar". Olujna bura od početka je otežavala igru objema momčadima, ali dok se Hajduk u prvom dijelu nije uspio izboriti s vjetrom i Rijekinim visokim presingom, Bijeli su pomogli gostima da im bude poprilično ugodno igrati protiv vjetra.

Jedan od razloga definitivno je bio to što Bijeli skoro nisu ni izlazili u organizirani visoki presing, a Leko je na pitanje zašto je to bilo tako, odgovorio da bi i sam htio znati razlog.

Treba naglasiti da je strateg Bijelih imao puno problema pri slaganju momčadi za ovu utakmicu, jer su mu u posljednji tren otpali Toni Borevković, zbog udarca koji je dobio na treningu, te virozni Anthony Kalik i Dominik Prpić. Zbog toga je bio prisiljen vratiti Darija Melnjaka na poziciju lijevog stopera, Emira Sahitija poslao je na lijevi bok, dok je na desnom Gergő Lovrencsics dobio prednost ispred Dina Mikanovića. Odsutnog Kalika na poziciji ‘osmice‘ zamijenio je Rokas Pukštas.

Doduše, to da je "bio prisiljen" treba uzeti s rezervom, jer naravno da je trener Bijelih mogao promijeniti sustav, ali na konferenciji za medije u petak jasno je dao do znanja da ne namjerava odustati od svoje ideje.

S druge strane, Sergej Jakirović je izveo svoju momčad u sličnom sustavu 3-4-2-1 i plan u fazi obrane mu je bio visokim presingom onemogućiti protivnika da razvija igru, dok se u fazi napada oslanjao na tranziciju i direktan pristup s loptom u nogama. To im se i isplatilo, jer iako nisu nadigrali Hajduk u punom smislu riječi, u drugom dijelu su bili puno opasnija ekipa te su na kraju i pobijedili.

Doduše, tu im je uvelike pomoglo i pozicioniranje Hajdukovih stopera u kombinaciji s ogromnim prostorom ispred njih koji je bio prazan, a posebnu pomoć dao im je Chidozie Awaziem koji je u 65. minuti pokušao izbiti jednu loptu reakcijom koja je prigodnija za sunčani dan na pješčanoj plaži, nego za vjetroviti derbi u kojem njegova momčad lovi tri boda.

Leko se u fazi napada također oslanjao na direktan pristup. Često su stoperi dodavanjem kroz sredinu preskakali vezni red, a Livaja ili Mlakar bi onda dodavanjem isprve tražili igrača na boku. Tako je u 9. minuti stigla i najveća šansa za Hajduk u prvom dijelu. Lovrencsics je ubacio s desne strane, a lopta je došla do Filipa Krovinovića koji je ušao iz drugog plana, no njegov udarac je Labrović obranio.

Na sličan način stigla je i najbolja prilika za Hajduk u drugom dijelu. Nakon Sahitijeva izlaska, Lovrencsics je preselio na lijevu stranu, a u 56. minuti Dino Mikanović je upravo njega pronašao ubačajem s desne strane, da bi Mađar iz velike blizine promašio cijeli gol.

Ante Čizmić/Cropix

Kada bi uspjeli ući s loptom u protivničku trećinu, Bijeli bi pokušavali pronalaziti Pukštasa na jednoj i Krovinovića na drugoj strani u halfspaceu iza leđa protivničke obrane, što je čak i funkcioniralo. Leko je stoga u pravu kada kaže da njegova momčadi nije bila loša u prvom dijelu, iako nijedna od tih situacija nije urodila izglednom prilikom.

U ovom porazu ne smije proći ispod radara još jedna odlična utakmica Filipa Krovinovića, koji je imao 7/11 dobivenih duela, dvije oduzete lopte i najviše dodira na utakmici ne računajući stopere te četiri pretrpljena prekršaja, uz još nekoliko onih koji su mogli biti dosuđeni.

Hajduk, dakle, nije uspio iskoristiti novi kiks Dinama, nego se još i više udaljio od Modrih na prvenstvenoj ljestvici pa sada za njima zaostaje osam bodova uz utakmicu više. Ali lošim vijestima ni tu nije kraj, jer se Emir Sahiti teško ozlijedio i morao je biti iznesen na nosilima, što znači da ga sigurno neće biti neko vrijeme.

S obzirom na to, pojačanja nisu samo potrebna u kontekstu podizanja kvalitete momčadi, već se sve više čine nužna i da bi Leko uopće mogao sastaviti ekipu. Do kraja prijelaznog roka je nešto manje od dva tjedna, tri utakmice su već odigrane, a na Poljud je dosad stigao samo Yassine Benrahou, kojeg još nismo uspjeli pošteno ni procijeniti.

Situacija je miljama daleko od dobre, a iako je Leko u pravu kada kaže da igra ne može biti gora od ove koju smo gledali u drugom dijelu, to znači jako malo u kontekstu Hajdukovih ambicija.