Zdravko Škender legenda je domaće estrade. Ipak, u posljednje vrijeme sve manje nastupa u Hrvatskoj. U Sloveniji pak ima nebrojene nastupe, a nerijetko ide i na turneje po Australiji.
– Ovog ljeta nešto sam nastupao po Lijepoj našoj, ali jako rijetko. Nisam zastupljen koliko uistinu zaslužujem. Točnije, zapostavljen sam. A ljudi me traže. Pjevaju jedni te isti pjevači koje se stalno forsira. Nije čudno da nam dolaze cajke. Čudni ljudi pune Arene. Imam najviše hitova poslije Miše Kovača u zabavnoj glazbi. Publika me voli. Rasturam na nastupima, vlada takva euforija. Sada imam strašnu pjesmu "Hej, živote, varalico", za koju snimam i spot – govori nam Škender.
U posljednje vrijeme u javnosti se govorilo o njegovim financijskim problemima – točnije neplaćanju režija za stan u Zagrebu, zbog čega su mu stizale razne ovrhe na oglasne ploče suda. Škender nam sasvim otvoreno, bez imalo zadrške, govori o svemu. Nema što kriti, ističe.
– Nikad nikome nisam ostao dužan, pa sam tako podmirio i te ovrhe. A bilo se skupilo dvadesetak tisuća eura duga u posljednjih desetak godina. Službeno sam se rastao prije dvije godine, iako se bivša supruga odselila prije deset godina. Bivša supruga vodila je brigu o plaćanju režija, no nije bila redovita u njihovu podmirivanju. Nakon razvoda prodao sam stan u rodnom Šibeniku, djedovinu, kako bih je isplatio. No ništa joj ne zamjeram, naravno. Bili smo u braku u kojem smo dobili dvoje prekrasne djece. Dugo sam živio sam, bio sam jako ogorčen.
Rastava nije bila moja namjera. No dogodile su se neke okolnosti, razni nesporazumi. Brak mi je svetinja, tako sam odgojen. Dogodile su se neke stvari koje se nisu trebale dogoditi. Treće osobe su nas rastavile. Ne u smislu da je bilo trećih osoba, nego su ljudi jako zavidni. Pokojni Boris Novković jednom mi je rekao: "Ti si jedan od rijetkih pjevača koji je još u braku." Za mene je brak svetinja. Treće osobe zatrovale su nam odnos – govori nam Škender.
Posljednjih nekoliko godina živi sam u stanu u Zagrebu, no kaže da je spreman za novu ljubav.
– Kad se čovjek opari, boji se i dima. Ali sam sebi se divim. Snaga volje i inat prema svemu tjerali su me naprijed. Nema smisla živjeti sam. Na putu sam da nađem osobu svog života. Vjerojatno ću je naći. Tražim unutarnju ljepotu, nije mi bitno da je izvana lijepa ako nema unutarnju ljubav. Emotivan sam čovjek. Tražim dušu koja bi me voljela ne zato što sam pjevač, nego iz čiste ljubavi – kaže.
Bi li se mogao zamisliti u drugom braku, pitamo ga.
– Godinama živim sam, no odlično se snalazim s obzirom na situaciju. Hrabar sam čovjek, zdravlje me dobro služi. Dosta sam mobilan i aktivan. Nisam bio sklon alkoholu ni opijatima. Nemam ni tetovaže ni rećine, tradicionalno sam odgojen. Živio sam dosta zdravo. Jedini su mi fetiš jurilice, odnosno auti. Nekoliko automobila slupali su mi prijatelji kojima sam dao da naprave đir. Trenutačno vozim BMW. Ne znam jesu li to kompleksi, ali smatram da su to moje noge. Prešao sam na tisuće kilometara autom – veli Škender.
U posljednjih nekoliko godina izgubio je majku, brata i sina. Sinova smrt posebno ga je dotukla. Tomislav je preminuo u siječnju prije tri godine, u 39. godini života. Tomislav je poput oca bio glazbeno nadaren, odlično je svirao gitaru, no nikad se nije profesionalno bavio glazbom. Sinova smrt posebno je dotukla pjevača.
– Teško je bilo oporaviti se. Treba imati snagu volje, pjesma mi daje dodatnu energiju. Pobijedio sam sudbinu koja me non-stop triska. Ne tražim sažaljenje. Nisam nikad prebolio niti ću, ali pjesma je moj život – kaže Škender.
Ogorčen je što u Hrvatskoj rijetko nastupa.
– Jako sam ogorčen što me nisu pozvali na koncert "Domu mom", koji najavljuju za siječanj iduće godine u zagrebačkoj Areni. Među prvima sam snimio domoljubnu pjesmu "Sve to moja Hrvatska ima", kad se nije smjelo i kad je trebalo muda za takvo što. Nije pošteno.
– Svaku moju pjesmu sâm sam financirao, nisam imao sponzora. Sramotno je i žalosno kakve neznalice organiziraju taj koncert u Areni. Ima pjevača bez ijedne domoljubne pjesme, koji su tada bili djeca. Ima i profitera. Snimio sam pjesmu "Sve to moja Hrvatska ima" iz nacionalnog osjećaja i dužnosti jer nisam mogao na ratište.
Vrlo rijetko nastupam u mojoj domovini. Ovog ljeta nastupao sam i na Splitskom festivalu, nakon 30 godina, s pjesmom "Kako te, dušo, jubin". Prava dalmatinska pjesma. I bio sam drugi. Imam takvu emociju i energiju. Imam dar od Boga, glas. Nisam se obogatio od glazbe, pjevao sam iz ljubavi, to je moj život.
Zbog moje tragedije i braka koji mi se raspao našao sam se u pjesmi. Pjesma je moj život i cilj. U glazbi sam postigao sam vrh, ali to ne znači da moram u mirovinu. I stariji od mene pune Arene. Srbija se ponosi Sašom Matićem, a mene vjerojatno kriju kao zmija noge zbog hendikepa.
Brojni poznati pjevači u svijetu su slijepi, poput Raya Charlesa i Andree Bocellija. A ja pak, usprkos hendikepu, dajem ljudima nadu i smisao da žive – zaključio je Škender.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....