Tuga i dalje "stanuje" na Zavodu za neonatologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split. Liječnici, medicinske sestre i članovi pomoćnog osoblja ne mire se s činjenicom da je njihova omiljena kolegica prim. dr. sc. Vesna Pavlov preminula, izgubila životnu bitku u nedjelju 12. svibnja, nakon što je teško nastradala u prometnoj nesreći koja se dogodila četiri dana ranije na dionici državne ceste Babindub - Zemunik.
- Na Svetog Duju 7. svibnja bila je s nama ovdje na Zavodu. Imali smo čašćenje od roditelja djeteta iz Zadra, koje je bilo Vesnin pacijent. Bilo je veselo, smijali smo se i družili. Rekla mi je Vesna da će sutra uzeti slobodan dan i otići prema Zadru. Sutradan, dakle 8. svibnja, navečer smo dobili informaciju da je Vesna nastradala. Nismo mogli vjerovati, mislili smo da su pogriješili. Jednostavno, nismo mogli prihvatiti, a i još uvijek ne možemo da je to stvarna, istinita informacija - kazala nam je dr. Maja Budimir, pedijatrica neonatolog, dugogodišnja kolegica, suradnica i prijateljica dr. Vesne Pavlov, s kojom je dijelila i liječničku sobu.
Bila je odlična u razgovoru s roditeljima
Doktorica Budimir radi već 34 godine u Zavodu za neonatologiju, pa čak i sada, kada je u mirovini, "daje ruke" kako bi olakšala posao svojim kolegama.
- Doktorica Pavlov je došla u našu kliniku prije nekih 16-17 godina i od tada smo dijelile zajedničke prostorije. To je bila jedna divna, krasna mlada kolegica, od mene mlađa nekih 15 godina i o njoj mogu sve najbolje reći, malo je takvih ljudi. Vesna je bila topla, dobra osoba, odlična doktorica, pomalo djetinjasta u nekim svojim razmišljanjima, ali ja sam joj tu bila kao neki korektiv i znala mi je puno puta reći "vi ste mi kao mama". Ponekad bi se i naljutila na mene kada bih je na neke stvari upozoravala, ali nikada mi to nije uzela za zlo - kazala nam je dr. Budimir.
Prema malim pacijentima i njihovim roditeljima je imala poseban odnos.
- Bila je puna emocija. Roditelji su voljeli s njom razgovarati. Imala je toplinu u komunikaciji s roditeljima, tako da mislim da je radila baš na pravom mjestu, s malim pacijentima, tzv. palčićima. U Vesni nikada nije bilo nimalo zloće, bila je poštena, nikada nije gledala vlastiti interes. Žrtvovala se za svoje pacijente u svakom pogledu - istaknula je dr. Budimir.
Ni teške situacije u Vesninu poslu, koji sam od sebe donosi svakodnevno stresne situacije, za nju nisu bili nikakva prepreka.
- Čovjek se navikne živjeti s teškim situacijama, ali sve nas pogodi, pa je tako pogađalo i dr. Pavlov kada bi nam neko dijete umrlo ili kada smo znali da to dijete dugoročno neće biti dobro, da će imati poteškoće - rekla je dr. Budimir.
Druga naša sugovornica je viša medicinska sestra Jelena Jović, koja na Zavodu radi 35 godina i glavna je sestra Zavoda.
- Od kada je Vesna došla, radile smo zajedno. O njoj mogu reći samo lijepe riječi. Ona je i u teškim trenucima, kada su bile velike tenzije, uvijek bila mirna, nikada ni na jednu medicinsku sestru nije podigla glas. Bila je čovjek i kao liječnik vrlo profesionalna u svome radu. S dr. Pavlov je uvijek bilo veselo, interesantno raditi. U najtežim trenucima uvijek je bila smirena, sve nas je voljela, sve sestre bez razlike i nikada nije bilo iznimke. Ona se radovala životu i puno će nam faliti - rekla je Jelena Jović.
Da se dogodila tragedija, djelatnici Zavoda doznali su preko telefona.
Kad bi je nazvali u 2 ujutro...
- Policija iz Zadra zvala je na Odjel, javila se naša specijalizantica i pitali su poznajemo li dr. Pavlov. Rekli smo da ona tu radi, da je ona liječnik i rekli su da ne mogu stupiti u kontakt s rodbinom pa su pitali imamo li broj mobitela. Zvali smo našu kolegicu dr. Bucat i ona je kasnije kontaktirala s njezinim roditeljima - rekla je Jović.
S obzirom na to da je dan ranije dr. Pavlov radila na Zavodu, teško je bilo prihvatiti riječi koje su im rečene preko telefona.
- Ma nitko nije mogao vjerovati, ja ni danas ne vjerujem da se tako nešto moglo dogoditi i da nje nema - drhtavim glasom nam je rekla Jelena Jović.
Najgore je našim sugovornicima doći raditi, ući na Zavod na kojemu su dijelili sve dobro i loše sa svojom Vesnom i biti svjesni da Vesne više nema među njima.
- Stalno mislimo da je ona tu negdje, da će se svakog trenutka pojaviti. U noćnim smjenama u 2 ili 3 sata, kada bismo je nazvali na mobitel i zatražili od nje da hitno dođe na odjel, ona bi dolazila nasmijana, nikada joj ništa nije bilo teško - kazuje Jović.
Potvrđuje to i dr. Luka Brajković, pedijatar neonatolog koji na Zavodu radi 10 godina.
- Ja još uvijek vidim Vesnu i pomislim, sad će ona. Imala je specifičan humor i bio je užitak raditi s njome. Bila je vesela, ugodna u društvu.
Mi bi se znali "svađati", naravno kroz šalu i kada bi imala doći na primopredaju posla znao sam da će doći nasmiješena, s nekom oslikanom majicom, u bijelom mantilu. Osobno se ne sjećam da je Vesna ikada bila loše volje. Imala je puno teških, nekih svojih životnih situacija, ali ona je to sve s nekom posebnom vedrinom podnosila - kazao nam je dr. Brajković.
Doktorica Pavlov je bila izuzetno spretna u svom poslu.
- Bila je izuzetno spretna s rukama. Kad bi nastao problem, kada nismo mogli intubirati nekog pacijenta, uvijek bismo rekli "zovi Vesnu". I Vesna bi to uspješno obavila. U našem poslu ima jako puno tih procedura gdje moraš biti precizan. Falit će. Ja imam osjećaj da je ona sada na godišnjem i da će se vratiti s novim trepavicama, s novom šminkom. Vesnić. Strašno. Mene je Marija obavijestila. Marija je plakala pa sam mislio da se nešto njoj dogodilo. Kaže: "Vesna stradala", odmah smo se svi počeli nazivati preko mobitela. Strava, kazao je dr. Brajković.
Dr. Anet Papazovska Cherepnalkovski pročelnica je Zavoda za neonatologiju.
- Osim što mi je bila kolegica, bila mi je i vrlo bliska prijateljica. Čovjeka jednostavno svladaju emocije kada se radi o Vesni. Kada sam došla ovdje raditi prije 10-ak godina, Vesna me je prihvatila "otvorenih ruku" i "otvorena srca", bila je jako prijazna sa mnom, pokazivala sve što trebam znati za rad u intenzivnoj jedinici. Upućivala me u protokole rada, davala mi upute kako ću postupati prilikom liječenja pacijenata. Jako je bitno da ti netko prenese svoje znanje i protokole rada kada se premještaš u novu radnu sredinu, tako da je ona meni to sve govorila, rekla nam je dr. Papazovska Cherepnalkovski.
Njih dvije su bile u svakodnevnom kontaktu.
Niti jedne negativne emocije
- Bile smo najbliže suradnice u intenzivnoj jedinici i svaki dan smo se dogovarale oko pacijenata, terapija, dijelile smo informacije. Tako smo se i zbližile, jednostavno smo "kliknule" na prvu. Ne znam kako se to dogodi da netko bude tako kompatibilan, da možeš s njime u svakom segmentu komunicirati.
Družile smo se i izvan bolnice, privatno smo imale mnoga zajednička druženja, i obiteljska i pojedinačna. Ona je bila osoba s velikom tolerancijom i poštovanjem spram kolega i prijatelja, zato je imala veliki krug prijatelja koji su je jako cijenili. I ja sam imala veliku sreću da budem jedan od tih prijatelja.
Uzajamno smo se pomagale, kad god je bila potreba i nastojale smo zajedno savladati sve poteškoće kroz koje smo prolazile. Samo riječi hvale i dobrote imam za nju. Nemam ni jednu negativnu emociju, niti je ona imala negativnih emocija. Imala je veliko srce i mogla je svakoga prihvatiti, zaključila je dr. Anet Papazovska Cherepnalkovski.
Odlazeći s Zavoda za neonatologiju nismo se mogli oteti dojmu da je vrijeme tog 8. svibnja stalo za sve zaposlenike i da više ništa neće biti kao prije. Vijest o tragediji u kojoj je nastradala dr. Vesna Pavlov "zaledila" je vrijeme i poslovica da "vrijeme liječi rane" u ovom slučaju se neće pokazati istinitom. "Rane" kolega, suradnika, prijatelja dr. Vesne Pavlov s kojima je godinama radila još su uvijek svježe i teško zarastaju, a praznina koja je ostala njezinim preranim odlaskom iz dana u dan sve je veća.
No, vjerujemo da "njihov anđeo" negdje s neba gleda na njih, čuva ih i ponosi se svojim kolegama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....