Mnogi nisu još svjesni da uništavaju planet ni kad stare gume bace u more, vjerojatno bi se zaprepastili da ih u šoping centru, dok kupuju jeftine krpice, pitate znaju li da tom kupovinom ugrožavaju život na Zemlji.
Milijuni u svijetu, prateći modne trendove, kupuju na kile jeftine odjeće i obuće samo da bi taj mjesec ili sezonu bili u trendu.
Ovih dana na lokalnim radio postajama nam se servira reklama "trendi čizme za samo sto i nešto kuna". I još kažu "kožne".
Sve je puno "kože" i "pamuka" ili često se kao dobra stvar servira pojam "mješavina". A ta "koža" i ta "mješavina" nastale su od gole "kemije", umjetnih, sintetičkih sastojaka. Ni pamuk više nije ono što je bio, jer je u svijetu najisplativiji genetski modificirani, od sjemena koje sutra izraste u biljku kakvu ne žele ni nametnici, a gdje nema nametnika nema ni ptica, a gdje nema ptica... i tako u nedogled.
Ako se stvari brzo ne promijene, samo modna industrija bi mogla potrošiti četvrtinu preostalog svjetskog proračuna za ugljik kako bi se zadržalo zagrijavanje ispod 2 stupnja Celzijeva do 2050., piše BBC.
Čini se nevjerojatnim da je modna industrija toliki ekološki krivac, ali nije to ništa novo. Stara je stvar da se odbačena odjeća iz cijelog svijeta u nepreglednim količinama odlaže u Brazilu, a zašto baš tamo? Valjda zato što tamo privremeno imaju financijski interes, a poslije tko zna.
U zadnjih 15 godina proizvodnja odjeće se udvostručila, dok je vrijeme u kojem stvarno nosimo tu odjeću palo za gotovo 40 posto. BBC tvrdi kako u Europskoj uniji padaju cijene odjeće, ljudi kupuju kao nikad prije, a sve to za manje novca.
Situacija je zapanjujuća i nimalo održiva. Jasno je da bi se mnogo toga trebalo promijeniti, o čemu i EU ozbiljno razmišlja pa se sada već priča o "wellbeing wardrobe", a Europski ured za okoliš je naručio izvješće o problemu koje su izradile Samantha Sharpe, Monique Retamal i Taylor Brydges "Wellbeing Wardrobe: Ekonomija dobrobiti za modni i tekstilni sektor" objavljeno u ožujku 2022.
A prema izvješću, prvo što bismo trebali učiniti svi na svijetu jest da svatko osobno smanji kupovinu odjeće za čak 75 posto. U onih preostalih 25 posto nabave odjeće bi svakako trebalo uključiti kupovinu komada koji traju, ili pak stariju odjeću obnoviti i vratiti u život.
Nama u Hrvatskoj, s niskim prosječnim plaćama, sa standardom na europskom repu, odricanje od odjeće je zapravo najmanji problem. Ali, ipak dio domaće, mlađe populacije, kupuje više nego što bi trebalo.
A moda je sve veći izazov, postaje sve brža, rokovi proizvodnje i plasmana na tržište sve su kraći, pa uz "fast fastion", sada imamo i "ultra fast fashion" lance.
Brži su od brzih industrijskih proizvođača, a na tržište izbacuju neviđene količine nove odjeće.
Prema BBC-ju, divovi brze mode H&M i Zara su samo od početka ove godine lansirali 11.000 novih stilova. Šokantno, zar ne? A tek lanac Shein, ultrabrzi modni brend je u isto vrijeme "izbacio" je nevjerojatnih 314.877 stilova. Shein je trenutno najpopularnija aplikacija za kupovinu u Australiji, ali proguglajte, ako već ne znate da s te platforne mogu kupovati i hrvatski kupci.
Kako uopće predočiti koliko brzo i kolike količine odjeće se gomilaju, najprije po našim ormarima, a onda poslije na nekim hrpama, brdima, od Hrvatske do Brazila.
Modna industrija je prozvana u cijelom svijetu, pa se neki čak pokušavaju popraviti, reklamiraju se kako koriste organski pamuk ili recikliraju staru odjeću, kao što se može u H&M-u. No, mnoge inicijative za održivost još uvijek stavljaju ekonomske prilike i rast ispred brige za okoliš. Napori poput prelaska na održivija vlakna i tekstil i nuđenje etički osviještenih opcija su pohvalni. Nažalost, čine vrlo malo za sprječavanje brzo rastuće potrošnje resursa i stvaranje otpada u ovom sektoru.
Sva moguća rješenja izgledaju kao kamilica na otvorenu ranu. Na primjer, priča se o tome da bi trebalo voditi ozbiljne razgovore između industrije, potrošača i vlada o ograničavanju korištenja resursa u modnoj industriji.
Kaže se kako kao društvo moramo razgovarati o tome koliko je odjeće dovoljno da bismo dobro živjeli. Na individualnoj razini to znači kupovati manje nove odjeće, kako smo već ranije naveli, a osviješteni zagovarači za "manje robe" pozivaju se na svijest i savjest kupaca da provjere gdje je i tko je tu odjeću šivao.
Drugi prijedlog jest da se svaki od nas okrene kvalitetnoj odjeći, našim starim šalturicama, ako ih još ima, a važno je i u osobnom stilu okrenuti se klasici koja nema rok trajanja.
Ako se nešto pokida, treba popraviti, ako se zaprlja, treba očistiti... Šivanje i krpanje su vještine kojima bismo se trebali vratiti ako još znamo, te njima podućiti naše kćeri koje možda nikad ni iglu nisu držale u ruci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....