Nakon što mu je oduzeta koncesija na pomorskom dobru u uvali Vruja i nakon što mu je u aranžmanu Državnog inspektorata srušen bespravni turistički kompleks s jednako ilegalnom spojnom cestom do Jadranske magistrale, izgrađenom na državnom zemljištu, kontroverzni dalmatinski poduzetnik Stipe Latković izgubio je još jedan, njemu vrlo važan, segment u poslovnom carstvu.
Da je pravda spora, ali dostižna, eklatantan primjer je Općina Šestanovac koja je prije tri godine, a nakon 27 godina dugog sudskog procesa s tvrtkom "Splićanka-Obuća", napokon dobila spor vezan uz dokazivanje vlasništva nad nešto više 1000 četvornih metara prostranom nekretninom bivše postolarske zadruge, odnosno kasnijeg Društvenog poduzeća "Obuća Šestanovac" u središtu tog mjesta.
Iako je vlasništvo nad objektom dokazano, od presude u korist Općine prošle su još tri godine. Odmah nakon izricanja za Latkovića nepovoljne odluke, uslijedila je njegova žalba Vrhovnom sudu koji je, tvrdili su tada u lokalnoj vlasti, uopće nije uzeo u razmatranje.
Općinare je dodatno zabrinjavao sudski postupak vezano uz iseljavanje Latkovićeve tvrtke iz spomenute zgrade. Potaknuti negativnim iskustvom, očekivali su novi dugotrajan proces, unatoč dokazanom vlasništvu nad nekretninom.
Upravo na tridesetu godišnjicu pokretanja prvog spora, Županijski sud u Bjelovaru, kamo je "delegiran" postupak, odbio je žalbu ovršenika odnosno "Splićanke-Obuće" i potvrdio prvostupanjsko rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, s tim da se objekt u roku osam dana isprazni i preda u posjed Općini Šestanovac, što je sada i učinjeno.
Pravnu trakavicu obilježile su tri sudske presude i jednako toliko žalbi koje je viši sud u pravilu redovito vraćao na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Splitu. Tako je bilo sve donedavno kada je viša pravosudna razina potvrdila prvostupanjsku presudu i napokon stvorila uvjete da se nekretnina procijenjene vrijednosti 1,3 milijuna eura preda vlasniku, odnosno Općini.
Slijedom toga, šestanovački čelnici proveli su uknjižbu vlasništva Općine nad dvjema zgradama i dvorištem što je bio preduvjet za okončavanje spora:
- Napokon je i ta priča privedena kraju. Dobili smo reprezentativan prostor u središtu mjesta o čijoj namjeni ćemo dobro razmisliti. Već smo krenuli s uređenjem okoliša i slijedi etažiranje objekta.
U svakom slučaju, objekt će imati poslovno-društvenu namjenu na korist svim našim stanovnicima. Da je ovakvo što ranije bilo u našem vlasništvu, bio bi to značajan dobitak za Općinu kao i za naše sugrađane - tvrdi Martin Merčep (HDZ), šestanovački načelnik, uvodeći nas u objekt iz kojeg je dosadašnji posjednik "počupao" sve što se je dalo odnijeti, pa čak i zahodske školjke.
Radi se o jednokatnici u čijem se prizemlju, površine nešto malo manjoj od 600 kvadrata, nalazi prostrana radionica s hodnikom, stubište s dizalom, veliko skladište, garderoba, zatvorena ostakljena nadstrešnica, potirnica i kotlovnica. Na stotinjak kvadrata manjoj površini na katu također je prostran prostor nekadašnje radionice, uredski prostori, arhiv, sanitarni čvorovi i niz drugih manjih prostorija.
Zbog dugotrajnog sporovanja, Šestanovcu i njegovim stanovnicima je učinjena kako materijalna, tako i razvojna šteta. Potrošio se značajan novac za izgradnju novog vrtića koji, srećom, zbog povećanja broja djece danas ne udovoljava traženim kapacitetima, a pred nosom i općinarima i roditeljima mališana je stajalo velebno zdanje koje se nije moglo iskoristiti u cilju jačega gospodarskog rasta i podizanja životnog standarda.
Da bi to osigurali i prije presude, tadašnja lokalna vlast pokušala je na sve načine, pa i dogovorom s tuženom tvrtkom, pronaći zajednički jezik, nudeći im konkretne prijedloge. Međutim, sve što su stavili na stol, druga strana je glatko odbila. Vjerovalo se u sustav, ali sve je predugo trajalo.
Osim nuđenja nagodbe, Općina je u vrijeme kada joj je na čelu bio Pave Čikeš (HSP) zatražila pomoć i USKOK-a, sumnjajući u nečasne radnje s vrijednom nekretninom. Ulje na vatru dolio je i odgovor spomenute institucije koja navodno ne vidjela nikakve elemente za kazneno gonjenje.
U Općini su tvrdili da su s prijavom upoznali i tadašnjeg predsjednika Republike Ivu Josipovića i Ministarstvo pravosuđa od kojih nikada nisu dobili nikakav odgovor. Slijedom toga predlagala se i prijava spora na međunarodne sudove, ponajprije zbog nepovjerenja u domaće pravosuđe.
Ono što u lokalnoj vlasti smatraju važnim je tijek i način na koji je Latković stekao sporna vlasnička prava nad zgradom u Šestanovcu. Stvar se zakuhala nedugo nakon što je njegova tvrtka "Splićanka" u stečajnoj masi, još sredinom 1992. godine neposrednom pogodbom kupila opremu i strojeve poduzeća "Obuća" od tadašnje Općine Omiš kojoj je pripadao i taj dio zaleđa, ali ne i nekretnine koje navodno nisu bila dijelom stečajne mase.
Evo što je onda uslijedilo...
Latkovićeva tvrtka se obvezala plaćati najamninu za prostore, što je i učinila u nekoliko navrata, te je na taj način priznala vlasnička prava Općine Šestanovac, utemeljene 1993. godine "cijepanjem" dotadašnje Općine Omiš.
Pravna svađa počela je dvije godine kasnije kada je ista tvrtka podnijela tužbu protiv Općine Šestanovac radi pojedinih prostora bivše "Obuće" koje je, smatrali su tada lokalni čelnici, pod vrlo čudnim okolnostima kod Okružnog privrednog suda u Splitu (današnjeg Trgovačkog suda, op.a.) tijekom stečajnog postupka kupila "Splićanka" koja je smatrala da više nije dužna plaćati zakup poslovne nekretnine.
I tako sve do danas. Nekada je ta šestanovačka gospodarska perjanica koja je do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, te vremena pretvorbe i privatizacije, zapošljavala više od 200 radnika, a od sinonima respektabilnosti svedena je na podsmjehivanje onih koji su je planski doveli do stanja u kakvom se sada nalazi.
Međutim, tvrde danas u Općini, takva slika će se ubrzo promijeniti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....