Jedan od najbogatijih splitskih poduzetnika, hotelijer i građevinar te USKOK-ov optuženik, 68-godišnji Zvonko Kotarac, uspio je na splitskom Trgovačkom sudu "odnijeti" nepravomoćnu pobjedu nad bivšom partnericom Dianom Garifullinom, koja mu je tužbom željela uzeti pola vlasništva njegovih dviju tvrtki "Safir" d.o.o. i "Plavi safir" d.o.o., tvrdeći da je bila njegova izvanbračna supruga i da joj pripada to pravo.
No, umjesto toga, ako presuda sutkinje Rajane Buljan postane pravomoćna, Kotarac će, na ime troškova postupka, od Garifulline dobiti nešto manje od 125 tisuća eura.
Garifullina je u tužbi koju je podnijela u srpnju prošle godine tražila da se utvrdi da su ona i Kotarac ovlaštenici – imatelji svaki u ½ dijela dokapitaliziranih dijelova poslovnih udjela u trgovačkim društvima "Safir" d.o.o. (poslije "Plavi safir" d.o.o.) i njemu pripojenog društva "Safir hoteli" d.o.o. (prije "Atrium-hotel grupa" d.o.o.). Tražila je i da se ti poslovni udjeli podijele tako da se formiraju novi poslovni udjeli od polovine dokapitaliziranog dijela svakog pojedinog udjela (uključujući i poslovne udjele po osnovi pripojenog društva) te da Kotarac nakon toga prenese na nju ukupno 48,32 posto temeljnog kapitala firme "Plavi safir" u nominalnom iznosu od ukupno preko tri milijuna i 362 tisuće eura, kao i tri posto temeljnog kapitala firme "Safir hoteli", ukupne nominalne vrijednosti veće od 200 tisuća eura.
Kako stoji u presudi, Garifullina je u svom iskazu navela kako je ona ljubavnu vezu sa splitskim poduzetnikom započela oko Uskrsa 2010. godine, da se u rujnu ili listopadu 2011. godine preselila u njegov splitski stan, te da je od tada njihov odnos "bio kao odnos prave obitelji" i da je 2011. godine rođen i njihov zajednički sin.
Potaknuta člankom o najskupljem razvodu u Hrvatskoj
Njihova je izvanbračna zajednica, kako je navela na sudu, trajala od 2010. do lipnja 2022. godine, a vrlo je zanimljivo kako je opisala da je u vrijeme kad je upoznala Kotarca "u dnevnom tisku izašao članak o tome da je razvod tuženika najskuplji razvod u Hrvatskoj, a što je nju zaintrigiralo da upozna tuženika". No na samom početku njihove veze on joj je rekao da je zapravo u braku.
Podsjetimo da su mediji svojedobno, baš početkom 2010. godine, pisali kako se Kotarac razvodi od svoje dotadašnje supruge i da će ona dobiti polovicu od njegove imovine, koja se tada procjenjivala na oko 400 milijuna kuna.
O Ruskinji Diani još je 2008. godine, dakle dvije godine prije negoli je "poželjela upoznati" Kotarca, pisao tjednik Nacional u tekstu naslova "Žene iz bivšeg SSSR-a: Novi život Ruskinja u Hrvatskoj", a u kojem je stajala njezina izjava kako je "jednog dana donijela odluku, prodala auto, stan i namještaj, uzela svog psa i doselila se u Hrvatsku".
Ispričala je da je u Hrvatsku došla 2005. godine na nagovor svoje starije sestre Olge, koja je u Split došla još 1990. godine, nakon udaje za Hrvata. Diana se tada, pisalo se, udala za "Dalmatinca slavonske krvi" te je otvorila pedikerski salon, turističku agenciju i draguljarnicu. Po podacima s interneta, Diana danas radi kao agentica za nekretnine.
U svojoj tužbi ona je dalje navela da je, iako je Kotarac još formalno bio u braku s prijašnjom suprugom, njihova veza "imala sva obilježja izvanbračne zajednice u kojoj je rođeno zajedničko dijete, da je trajala jedanaest godina i da je bila ljubavna, ekonomska i skladna, da su se zajednički brinuli o djetetu, zajedničkom kućanstvu, nabavi hrane, plaćanju režija i sl.". Po stavu Ruskinje, iako taj njegov brak nije bio sudski razveden, njihova faktična zajednica života je prestala i prije nego što je ona s njim počela živjeti zajedno te je njegov brak bio samo formalne prirode.
Dakle, da bi došla do polovice vlasništva njegovih tvrtki, Ruskinja je pokušavala dokazati da je s Kotarcem bila u izvanbračnoj zajednici pa je čak navela i dvije odluke Vrhovnog suda po kojima "karakter izvanbračne zajednice ne oduzima činjenica da je jedan od partnera bio u braku ukoliko je taj brak samo formalne prirode, odnosno da formalni bračni status jednog od partnera nije zapreka da se zajednica života smatra izvanbračnom zajednicom".
Pridonijela ‘znanjem i stručnošću‘
Po njoj, dok su bili u izvanbračnoj zajednici, Kotarac je osnovao nekoliko tvrtki u kojima je on bio nositelj poslovnih udjela, a ona direktorica, te da je vodila poslovanje gore navedenih dviju tvrtki i "da je svojim znanjem i stručnošću doprinijela da oba društva postignu respektabilan status na hrvatskom građevnom i turističkom tržištu, osobito gradnjom hotela visoke kategorije, kao i da je nekoliko puta povećavan temelji kapital iz sredstava ostvarenih radom tužiteljice i tuženika u navedenim društvima".
Kotarac je, pak, nastojao dokazati sudu da je, prije bilo kakvog stupanja u odnos s Ruskinjom, stekao sve poslovne udjele u tvrtki "Safir" te da je njegova bivša supruga imala pravo na polovicu "na temelju učinaka bračne zajednice". Tvrdio je da njih dvoje nisu bili u izvanbračnoj zajednici u vrijeme kada je izvršena dokapitalizacija poslovnih udjela dviju tvrtki te da se tek nakon njegova razvoda početkom siječnja 2018. godine može smatrati da su bili u izvanbračnoj zajednici.
Splitska sutkinja nije prihvatila argumentaciju bivše Kotarčeve partnerice navodeći da je, po Obiteljskom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme dokapitalizacije poslovnih udjela za koje Ruskinja tvrdi da predstavljaju (izvan)bračnu stečevinu, bilo izričito propisano što je izvanbračna zajednica.
– Kako je tuženik u vrijeme dokapitalizacije tih poslovnih udjela bio u braku, zajednica koja je postojala između tužiteljice i tuženika u to vrijeme ne može se smatrati izvanbračnom zajednicom jer ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke pa samim time tužiteljica ne može osnovano tvrditi da poslovni udjeli koji su dokapitalizirani u to vrijeme predstavljaju izvanbračnu stečevinu. Naime, da bi se neka životna zajednica smatrala izvanbračnom zajednicom, potrebno je da se radi o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje zakonom određeno vrijeme ili je u njoj rođeno zajedničko dijete.
Prema tome, kako je okolnost da osobe nisu u braku relevantna i za sklapanje valjanog braka, zakonodavac je izričito propisao da izvanbračna zajednica predstavlja životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca smatrajući kako se ne može istodobno biti u dvije životne zajednice, makar se radilo i o zajednici koja je formalna. Naime, ako brak traje samo formalno, dostupna je mogućnost razvoda braka te nije od utjecaja to zna li jedan izvanbračni drug kakav je status njegova izvanbračnog odabranika ili se netko izlaže riziku da u tom pogledu bude u zabludi (ili prevaren) – među ostalim je u svojoj presudi, kojom je odbila tužbu Ruskinje Garifulline, obrazložila sutkinja Buljan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....