Posljednja dva dana domaći mediji i društvene mreže ne prestaju brujati o navodnoj odbijenici Jeffu Bezosu u maloj konobi na otoku Mrčari, tik do Lastova. Nakon što je Petar Vloga objavio simpatičan YouTube video o otočnoj konobi koju vodi Krešo Glavica, profesor kineziologije i viši trener rukometa iz Dugog Rata, koji se ljeti s obitelji preseli na ovaj divlji, pusti otok - internet je eksplodirao.
Portali su redom preuzimali priču uz bombastične naslove: “Bezosove milijarde na Lastovu ništa ne znače”, “Nema kruha, Jeff! Bezosa odbili u konobi pored Lastova", “Kako je ugostitelj s Lastova odbio Bezosa i ekipu”... No nitko od njih zapravo nije razgovarao s glavnim akterom.
Sve do sada. Ekskluzivno za Slobodnu Dalmaciju, Krešo Glavica prvi put progovara o svom otočnom životu, poslu na Mrčari i kako je zapravo izgledao susret s “poznatima”. Njegova želja? Prekinuti val senzacionalizma, zaštititi svoju privatnost i staviti točku na brojne netočne interpretacije koje su se ovih dana nezaustavljivo širile.
- Nisam nikoga odbio, pogotovo ne na način kako se to piše. Istina je drukčija, i zato sam odlučio progovoriti upravo za "Slobodnu", da se sve stavi na svoje mjesto. Želim mir, poštovanje prema mjestu na kojem živim i radim, i da me se prestane razvlačiti po medijima, a da me itko išta pitao -za početak nam je rekao Glavica.
Hit u domaćim i regionalnim medijima
Pa ipak, vratimo se na početak. Prije nego je Mrčara postala hit u domaćim i regionalnim medijima, prije no što su se društvene mreže zapalile viralnim videom o konobi na “pustom otoku” i prije no što je Jeff Bezos, barem u naslovima, navodno ostao bez ručka - mi smo vidjeli nešto drugo. Vidjeli smo priču. I odlučili pronaći čovjeka iza nje.
Nakon što je YouTube video privukao našu pažnju i kad su se samo dan kasnije portali raspisali, svaki na svoj način interpretirajući tko je došao, tko nije poslužen i tko je “odbijen”, odlučili smo nazvati Krešu. I Krešo je pristao.
Bez velike pompe, bez potrebe za opravdavanjem, samo s jednom jednostavnom željom - da ispriča svoju priču točno onako kako se dogodila. Bez filtera, bez naslova koji mu stavljaju riječi u usta, bez mitologije o Bezosima i milijardama koje navodno ništa ne znače.
- Ja nisam ni znao da će video tako eksplodirati. Petar je bio ovdje, snimao, sve je to bilo simpatično, prirodno... ali onda su krenuli naslovi. I odjednom me ljudi zovu i pitaju je li stvarno Jeff Bezos bio ovdje i je li stvarno otišao gladan. A mene to sve već pomalo umara. Zato sam pristao dati intervju samo za "Slobodnu" - da kažem kako stvari stoje, kazao nam je Glavica na početku razgovora.
I tu počinje prava priča. O jednom čovjeku koji je ljeti odlučio zamijeniti kopno otokom. O jednom drugačijem načinu života, bez struje i luksuza, ali s puno srca. O mjestu koje nema ni vodu ni asfalt, ali ima dušu. O Mrčari.
Bez struje, vode i luksuza
Krešo Glavica sa suprugom vodi malu konobu na otoku Mrčari, gdje sve funkcionira jednostavno - obiteljski, pošteno i bez “hvatanja krivina”. I ono najvažnije: bez struje i luksuza, ali s puno reda.
- Prvo da razjasnimo - konobu nisam ja otvorio, kako neki pišu. Moj pokojni punac i punica su prvi počeli ovu priču. Supruga i ja smo nastavili njihov put i tradiciju i podigli na novu razinu. Pretvorili smo je u naš stil života. Mi smo mala konoba, možemo ugostiti do 15 ljudi, i to je to. Radimo obiteljski, žena, ja, kći koja dođe ljeti i pomaže nam moja teta Ojdana.
Otok nema struje, ali mi smo stavili solarne panele, a prije toga, na samom početku punac je imao agregate. Frižideri su kućni, imamo dva, škrinje ni komore ne možemo imati, pa ni veću količinu hrane ne držimo. Kod nas sve ide po dogovoru - kad ljudi rezerviraju, kažu koliko ih je i za toliko i pripremimo. Nema više od toga, objašnjava Krešo.
Mrčara je mali, nenaseljen otočić smješten odmah do Lastova, najudaljenijeg naseljenog hrvatskog otoka. Nekadašnja vojna baza, koju je bivša vojska koristila kao obrambenu točku za cijeli akvatorij, danas je mjesto tišine i izolacije. Vojsku je zamijenio obiteljski biznis. Nakon rata 90-ih, Krešin pokojni punac uzeo je otok u zakup s idejom da drži ovce, koze i proizvodi sir, no ubrzo je prepoznao turistički potencijal. Infrastruktura je ostala spartanska: bez struje i vode, ovisni su o kišnici koju skupljaju u vojnim gustirnama. Ta se voda danas koristi za pranje i higijenu, dok pitku vodu kupuju i dovoze s Lastova, udaljenog tri milje. Sve, od soli do vina, dolazi s kopna.
Tamo ne možete samo tako doći. Prvo morate doći do Lastova katamaranom, pa vas Krešo gliserom preveze do svoje konobe. Kad dođete, dočeka vas pravi domaćin - samojed John Snow ili Jozo. Ponekad vas odvedu do vidikovca s kojeg se pruža pogled na cijeli akvatorij.
Prvi put na otoku
Na Mrčaru je Krešo prvi put došao 2006. godine, kad se oženio, a od 2017. sa suprugom provodi maksimalno vremena na otoku - ljeti i po nekoliko mjeseci. Njihova konoba ne prima puno ljudi, ali sve funkcionira po najjednostavnijem i najiskrenijem mogućem principu: "Zovu nas, rezerviraju, mi nabavimo točno onoliko koliko treba i to je to."
Konoba je slow food utočište - riba je 90 posto jelovnika, nema klasičnog menija, nema naručivanja.
- Ono što je ulovljeno taj dan, to se jede. I to svi znaju, skiperi obavijeste goste na vrijeme. Atmosfera je lagana, opuštena. U jednom trenutku si u moru, a već u sljedećem sjediš i večeraš. Uz lastovsku ribu tu je i maslinovo ulje, povrće s otoka, vino Grk, sve domaće, eko i bio. Tu čak i hobotnice ne završavaju na tanjuru:
- Preinteligentna su to bića. Kad čistimo ribu, dođe do nas, traži da je nahranimo, hvata nas za noge. Kako da onda takvo stvorenje serviraš gostu? Ni mi je ne jedemo. Ona nam je kućni ljubimac, zove se Ruža. Kada nemaju goste, to ne znači da ništa ne rade. Naprotiv - čiste plaže, skupljaju smeće koje je more donijelo iz dalekih krajeva, popravljaju, održavaju.
Nije za svakoga
- Ljudi vide samo završni rezultat, a ne znaju da već u drugom, trećem mjesecu počinju pripreme. Život ovdje nije za svakoga. Nema prijevoza, nema udobnosti, izolirani smo od civilizacije. Ali kad jednom uđeš u ritam - sve ima svoj smisao. Radnu snagu je teško pronaći - tko želi nekoliko mjeseci provesti na pustom otoku bez signala?
Konoba ima i svoj umjetnički kutak - svake godine tu boravi mala likovna kolonija. Slikari dobiju svoj mir i inspiraciju, a radovi ostaju kao svojevrsna zahvalnica prirodi. Sve je autentično - od ribarskog stola do boje zalaska sunca.
Gosti znaju što ih čeka - mir, more, priroda, domaće i jednostavno. A među njima su kroz godine bili i Ivica Kostelić, legendarni golman Manchester Uniteda i Nizozemske reprezentacije, Van der Sar i još mnogi koji ne traže posebni tretman.
- Ljudi misle da zvijezde žele luksuz. A zapravo najviše vole kad ih nitko ne ometa i kad im ne viriš kroz objektiv. To je prava vrijednost Mrčare.
‘Nismo odbili Bezosa - samo smo bili fer‘
Njihov model rada nije sezonska trka za profitom, nego promišljena svakodnevica - s poštovanjem prema gostima i resursima.
- Kad mi netko rezervira, ja za njega kupujem spizu, i to je to. Ne mogu uzimati nove narudžbe i "natrpavati" dan. To nije fer. Radimo planski, s poštovanjem - prema onima koji su se javili prvi, i prema sebi, jer drukčije ovdje ne ide - kaže Glavica i dodaje da hranu nabavljaju doslovno svaki drugi dan, pa je sve friško, domaće i točno onoliko koliko treba.
Zato ga je, kaže, posebno zatekla “pompa” oko slučaja Jeff Bezos - jer priča, naravno, nije ni blizu onakva kakvom je mnogi prikazuju.
- Nismo odbili Bezosa, samo smo bili fer prema onima koji su se javili prije njega. Naime, njegova agentica me zvala u 11 i po navečer za sutra. A ja sam već imao rezervaciju. Ljudima je već bilo potvrđeno da dolaze u pet popodne i meni jednostavno nije bilo u redu da sad njih otkažem samo zato što dolazi Bezos. Isto tako sam već ranije morao neke druge goste odbiti za taj dan. Što ću sad - da zovem po Lastovu ne bi li mi netko prodao još dvi kile ribe jer dolazi Bezos? Ne ide to tako - govori Krešo, mirno i jasno. Objašnjava da se sve goste tretira jednako - bilo da dolaze u japankama ili na superjahti.
- Agentici sam rekao - doći možete, poslužit ćemo vas pićem, imate mir, privatnost i možete guštati uru vrimena. I tako je i bilo. Došli su, bili su super, zezali smo se... Nisu došli gladni, nego su došli svjesno uživati u ambijentu, a ja sam ih dočekao kako najbolje znam - prisjeća se Krešo. I nije propustio priliku za malo otočnog humora:
- Kad su pristali, ja mu kažem: "Rezervacija ti je otkazana, dama može ostati, ali vi ne." On me zbunjeno pitao zašto, a ja mu kažem: "Paket s Amazona mi kasni, još nije doša - aj, vozi ća." Onda je skužio da je šala, pa se nasmijao i rekao: "Nešto ćemo riješiti drugi put."
Na rastanku su se izgrlili, izljubili, a Bezos je, uz osmijeh, na brod ponio i bocu Antiqua.
- Pitao me može li je ponijeti, na što sam mu odgovorio: "A nosi, sinko, kad je ti već nemaš na brodu, nosi" - smije se Krešo.
Pirati, jastuci i pravila kuće
A dok su neki portali dramili oko “odbijenice”, Bezosova ekipa, uključujući i Orlanda Blooma, doživjela je ono što na Mrčari svi dožive: ljudsku, iskrenu dobrodošlicu.
- Bloom je plivao s broda, cili mokar dolazi i kreće prema klupi s jastucima. Ja trčim, vadim jastuk i govorim mu: "Nećeš mi sidit mokar po kušinu, ti si pirat s Kariba, sidni na drvo" - prepričava kroz smijeh Krešo.
Sat vremena privatnosti, tišine, dobrog pića i osjećaja da su tu gdje jesu - kao svi ostali. To je, kaže, ono što se računa.
- Kasnije me agentica zvala da kaže kako im je bilo "ludilo", da su napokon imali mir, privatnost, bez potezanja za rukav. Jeff joj je priznao da mu je to bio "highlight of the holiday" te godine. Samo su bili tretirani kao svi drugi. Nema povlastica. I to je po meni najpoštenije - zaključuje Krešo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....