SLUČAJ KOJI I DANAS PEČE

Krvavi Badnjak: vehabija je upao u kuću hrvatske obitelji Anđelić i ubio oca i dvije kćeri. ‘Štujem samo šerijat!‘

Piše:

T.j.

Objavljeno: 26. prosinca 2025. 11:06

Muamer Topalović je svojedobno svoju stranu priče dao i Federalnoj televiziji

U selu Kostajnica pokraj Konjica, mala katolička zajednica svake godine skromno, ali s dubokom vjerom, dočekuje blagdan Kristova rođenja. Ovo mjesto, podsjetimo, nosi težinu sjećanja — na Badnjak 2002. godine obitelj Anđelić izgubila je troje svojih članova u strašnom zločinu koji ni danas nije izblijedio iz kolektivnog pamćenja, piše Večernji list.

Tada je, iz mržnje i vjerske netrpeljivosti, pripadnik vehabijskog pokreta Muamer Topalović upao u kuću obitelji Anđelić te ubio Anđelka (1935.), njegove kćeri Maru (1955.) i Zorku (1973.), dok je teško ranio sina Marinka (1972.). Božićna radost pretvorila se u tragediju, ali vjera ove obitelji, kao i mještana Kostajnice, ostala je nepokolebljiva.

Vehabija je osuđen na 35 godina zatvora, a 2010. je pokušao pobjeći iz Zenice. No, policajci su bili brži.

Danas, 23 godine poslije, Marinko Anđelić živi u obnovljenoj obiteljskoj kući i redovito ga posjećuje župnik don Marin Marić, koji već pet godina pastoralno skrbi o župi Obri i mjestu Kostajnica. Divi se, kaže, Marinkovoj snazi, vjeri i privrženosti Crkvi koja mu je ostala oslonac kroz sve godine patnje i samoće.

Nije se pokajao, nudio je novac

Topalović je obitelji Anđelić svojedobno poslao pismo u kojem im nudi plaćanje "krvarine" (odštete) za pričinjena ubojstva njihovih članova obitelji i nudeći nagodbu: novac koji će skupiti "njegova braća" za njegovu slobodu. Ova riječ krvarina tada je sablaznila javnost, no govorila je puno toga o stajalištima i nazorima ekstremnih članova vehabijskog pokreta u BiH, piše Dnevni.ba, a prenosi Republika.

Ubojica Muamer Topalović, član vehabijske zajednice, upao u je u njihovu kuću i iz vjerske i nacionalne mržnje i iz automatske puške, tek tako, oduzeo život članovima obitelji koji mu ništa nisu skrivili.

"Ja vam nudim dogovor: ja sam musliman i poštujem samo šerijat. Po šerijatu ja vama jesam dužan isplatiti krvarinu (to što vi nazivate materijalnom štetom), ali tada ja moram biti slobodan čovjek. Da pojasnim: vi preko svoga odvjetnika da pogurate moju slobodu, a ja vama isplatim krvarinu. Možda se pitate odakle mi toliki iznos ako sam već ranije naveo da ga nemam. Spomenuo sam imovinu koja se ne vodi na moje ime, ali imam brojnu obitelj, a što je najvažnije, imam na slobodi svoju braću i prijatelje, svoje istomišljenike koji su spremni skupiti taj novac. Većina te moje braće povezani su u razne organizacije i raspolažu velikim financijskim sredstvima. Ako odbijete, puno gubite…", svojedobno je pisao ubojica Topalović obitelji Anđelić.

Topalović, iako nezaposlen, i Sudu je pisao da novac nije problem jer će "njegova braća sve platiti tek ako on bude na slobodi", dok je na suđenju kazao da je država dužna snositi troškove odštete obitelji Anđelić.

"Još za suđenja sam naveo razloge zašto sam počinio ovo djelo. Da muslimanski povratnici nisu bili napadani, a država ih nije kao potpisnica Daytonskog sporazuma zaštitila, ja to ne bih ni učinio. Zato smatram da je država dužna snositi troškove obitelji Anđelić i sudske troškove", svojedobno je izjavio Topalović u svojoj završnoj riječi u Općinskom sudu Konjic, piše Dnevni list.

Suci Hamo Kebo i Nada Dalipagić te još tri suca porotnika Topalovića su u ožujku 2003. godine za trostruko ubojstvo osudili na 35 godina zatvora, što je tada bila najviša dosuđena kazna zatvora uopće u BiH. On je 2020. godine zatražio pomilovanje no tadašnji predsjednik FBiH Marinko Čavara je odbio njegov zahtjev.

Motiv ubojstva

Kako je stajalo u optužnici, svoj krvavi pir Topalović je počeo na Badnjak 24. 12. 2002. godine oko 21.50 kada je, naoružan automatskom puškom marke ‘CZ’, kalibra 7,62 mm, u maskirnoj bluzi i s potkapom i kapom zbog neprepoznavanja na glavi, znajući da je kuća građana hrvatske nacionalnosti, ušao u kuću Anđelka Anđelića, koja nije bila zaključana, te iz nacionalnih i vjerskih pobuda išao lišiti života ukućane Anđelka Anđelića, njegova sina Marinka i kćeri Zoricu i Maru.

Topalović je prvo pucao u Anđelka, potom u Zoricu i Maru te Marinka. Izuzev Marinka,koji je pretrpio teške tjelesne ozljede i preživio napad, njegov otac i sestre na mjestu su preminule.

Nakon napada Topalović je pobjegao, sakrio pušku s okvirima metaka i krio se u svojoj kući u mjestu Oteležani sve dok nije otkriven i uhićen. Krvavi Badnjak su preživjele majka Ruža, sestra Mira i sestrična Iva koja je tada bila dijete, koje su također bile u kući.

Motiv ubojstva katoličkih Hrvata, kako je i sam ubojica Topalović potvrdio, bio je bošnjački sukob s pravoslavnim Srbima te je on "njima namjenski za osvetu izabrao Božić".

Podsjetimo na serijal "Krvni delikti" FTV-a, gdje su se obrađivali najteži slučajevi krvnih delikata, između ostalih i slučaj ubojstva obitelji Anđelić.

"Tijekom 90. godine, kada je došlo do sukoba između Srba i Muslimana, on se dogodio na zadnji dan Ramazana pa sam ja njima namjenski izabrao Božić", izjavio je Topalović za epizodu FTV-a, govoreći o motivu svog zločina nad obitelji Topalović.

Don Marin svake godine na Badnjak okupljenim vjernicima upućuje poruke ohrabrenja i nade. Ovaj će Božić ponovno podsjetiti na žrtvu Anđelića – obitelji koja je krv prolila zbog svoje pripadnosti katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu.

Povijest prožeta kušnjama

Župnik Marić u homilijama podsjeća na to da su prostori Bosne i Hercegovine stoljećima bili poprište patnji katoličkog puka. Tijekom dugih razdoblja osmanske vladavine vjernicima su bila uskraćivana osnovna prava, oduzimana djeca i spaljivane crkve. Pa ipak, katolici su uporno čuvali vjeru, običaje i nadu u bolja vremena.

"Kao i tada, i danas mnogi postavljaju pitanje zašto Bog dopušta zlo. Odgovor je u slobodi koju nam je dao", tumači don Marin. "Čovjek je oduvijek imao mogućnost birati između dobra i zla — i dok jedni stvaraju, drugi mržnjom razaraju."

Svjetlo koje ne gasne

Poruka ovogodišnjeg Božića u Kostajnici jasna je: unatoč boli i gubitku, svjetlo vjere ostaje jače od svake tame. Obitelj Anđelić, koja je u noći Božića položila svoje živote, simbol je postojanosti i mučeništva katoličkog naroda u ovim krajevima.

Na grobovima Anđelka, Mare i Zorke i ovog će Božića zasvijetliti svijeće — kao znak da zločin nije ugasio vjeru, već ju je produbio. Jer, kako kaže don Marin: "Naši pokojni svojim su životima posvjedočili riječi koje i danas izgovaramo nakon evanđelja: Slava Tebi, Kriste!"