Lav i Andrija glavni su likovi hrvatske Planine Brokeback, otkrivaju nam kako je bilo ljubiti se pred kamerama!

Lava Novosela (22) uspoređuju s Timothéejem Chalametom, Andrija Žunac (24) jednako je markantan i privlačan. Dvojica mladih Zagrepčana nemaju zajedničko samo to što su protagonisti hrvatske ‘Planine Brokeback‘, drame ‘Zečji nasip‘ s gej tematikom koja ovih dana igra u našim kinima. Oni su i privatno dobri prijatelji, a čak i zajedno studiraju glumu.

Priča o zabranjenoj ljubavi između dva mladića, smještena u selo uz nabujale rijeke koje prijete poplavom pa se stanovnici brane zečjim nasipima, osječke redateljice Čejen Černić Čanak, naišla je na izrazito pozitivne kritike.

U filmu pratimo Slavena (Andrija Žunac) koji se vraća u rodno mjesto radi očeva pogreba i nehotice obnavlja ljubavnu vezu s prijateljem iz djetinjstva, sportašem Markom (Lav Novosel), kojeg je otac izbacio iz kuće. Sigurni smo kako će se za naše sugovornike Lava i Andriju još itekako čuti u budućnosti, a u svom prvom zajedničkom intervjuu govore nam kako im je bilo snimati ‘Zečji nastup‘, ali i to kakvi su privatno, kad nisu pred svjetlima reflektora.

Jeste li bili iznenađeni kad ste dobili angažman u filmu?

Lav: Iznenađenje je bilo veliko, jer se sve dogodilo prilično brzo. Jedne večeri sam otišao pogledati predstavu u Kerempuh. Redateljica Čejen Černić Čanak me primijetila u publici i pozvala na audiciju bez da je znala tko sam. Čak nije znala ni da se bavim glumom. Nekako se sve posložilo kako je trebalo. Nakon audicije sam dugo čekao odgovor, ili se meni to samo tako činilo, ali imao sa neki osjećaj da je dobro prošlo i da će biti super.

Andrija: I ja sam bio uzbuđen zbog audicije, ali toliko sam bio zauzet studiranjem na Akademiji dramskih umjetnosti, koja mi je postala prioritet u životu, da nisam bio ni svjestan što uloga u „Zečjem nasipu“ donosi i koliki utjecaj će imati na mene.

Kako ste se sve pripremali za ulogu?

Lav: Za to vrijeme smo puno istraživali i razgovarali s ljudima koji su prolazili kroz slična iskustva s kojima se suočavaju naši likovi.

Andrija: Koristili smo svaku inspiraciju koja nam je bila dostupna. U mojem slučaju, to je mogla biti muzika, neka slika ili tuđa sudbina koja je slična Slavenovoj. Kada ti glava razmišlja o Slavenu pola godine, nekako i tebe osobno zaraze određene misli. Otvorenim razmišljanjem i s puno empatije, takve misli su izvukli iz mene stranu koju ne pokazujem ostatku svijeta. Puno nam je pomogla Čejen omogućivši da se čak sedam mjeseci pripremao za ulogu.

Što vam je bilo najizazovnije?

Lav: Donijeti pred kameru živu osobu koju gledatelj može shvatiti i osjetiti. Ponuditi liku dovoljno veliki karakterni luk, tako da se vidi kako je to osoba u kojoj se dogodila velika promjena.

Andrija: U filmu moj Slaven priča puno manje od Lavovog Marka. Zato mi je bilo bitno stvoriti dovoljno dobar unutarnji monolog kako bi konstantno u meni nešto radilo. Pogotovo u scenama gdje tišina igra svoju ulogu.

Koliko ste dugo snimali ljubavne scene?

Andrija: Jedan snimajući dan.

Lav: Čak i kraće, jer smo taj dan imali još nekoliko scena.

Kako je bilo ljubiti se s muškarcem pred kamerama?

Lav: Bilo je neobično, baš kao što su neobični brojni glumački zadatci. U svemu je važno imati dobrog redatelja koji te vodi, a mi smo to doista imali u Čejen.

Andrija: Pred kamerama sam se već ljubio s kolegicom. Sada je proces bio isti. Nema tu osobne strasti i privatnosti, to je glumački posao, gdje trebaš biti što profesionalniji. Kamera i kontekst scene stvaraju dojam strasti.

Jeste li se vas dvoje družili i prije snimanja? Studirate zajedno zar ne?

Lav: Upoznali smo se u ZKM-u, a jedne godine smo čak obojica bili zajedno na državnoj smotri Lidrana. A sada već treću godinu i zajedno studiramo.

Andrija: Ne zaboravi i da igramo Playstation zajedno. Evo, neki dan smo baš igrali FIFA turnir i zajedno smo osvojili 3. mjesto. Tim se naravno zvao „Zečji nasip“…

Jeste li pogledali film ili ste jedni od onih glumaca koji ne gledaju sami sebe na ekranu?

Lav: Teško je gledati samoga sebe na platnu, pogotovo kada osjećaš veliku odgovornost zbog priče koju film želi ispričati. A i znaš koliko su drugi ljudi uložili znanja i truda da bi svjetlo dana ugledao film u kojem imaš glavnu ulogu. Srećom, sa svakim novim gledanjem taj je pritisak sve manji.

Andrija: Zato sam i pogledao film 4 puta. U početku se nisam osjećao najugodnije gledajući samog sebe, ali bilo mi je važno vidjeti film kako bih stvorio sam svoj sud i donosio možebitne korekcije za buduće filmove i projekte.

Mislite li da će ova uloga na neki način obilježiti vaše karijere?

Lav: Svaka bitna uloga obilježit će moju karijeru. A uloga u „Zečjem nasipu“ doista je važna.

Andrija: Neki od mojih životnih ciljeva su bili da snimim film koji ću predstaviti na festivalu kao što su Cannes, Venecija ili Berlin. To mi se ostvarilo već s 23 godine. Što god bilo ispred mene, sigurno će biti djelomično i zaslužno ovim filmom.

Koja bi bila glavna poruka Zečjeg nasipa?

Lav: Ono što je u nama uvijek nađe način da izađe. Treba imati razumijevanja za sve ljude, jer nikada ne znamo kroz što netko prolazi. Ljubav je ljubav I ne poznaje granice.

Andrija: Budi svoj. Citirat ću Krležu: “Istina je: bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.”

Kako se nosite s negativnim komentarima onih ljudi koji ne shvaćaju ovakav oblik umjetnosti? Čitate li ih uopće?

Lav: Iskreno, uopće nisam ni vidio neke negativne komentare. Filmske kritike su odlične, a obični ljudi mi prilaze samo s pozitivnim riječima. Svatko tko filmu da šansu iz kina će izaći ugodno iznenađen.

Andrija: Ni ja. Bio sam spreman na njih, ali jednostavno sve što dolazi do nas je toliko pozitivno. Iako ni negativni komentari nam ne bi mogli uzeti ponos koji ojećamo za „Zečji nasip“. Na meni je da stvaram, ako će to imati neki utjecaj super, ako ne - nastavit ću sa stvaranjem.

Kako vi gledate na istospolnu ljubav? Imate li prijatelja takve seksualne orijentacije?

Lav: Onako kako je jedino moguće – kao na ljubav. Jedino je bitno da je svatko iskren prema sebi i odabire ono što mu srce želi, a ne ono što mu okolina kaže. Ljude procjenjujem po tome kakve su osobe, nose li pozitivnu energiju i šire li radost i kreativnost. Andrija: Moji su prijatelji različitih seksualnosti. No, o njima ne razmišljam kao straight ili gay prijateljima. Za mene su oni - prijatelji. Volim ih sve.

Ljubite li privatno? Imate li djevojku?

Lav: Trenutno nemam curu, ali to je vrlo kratkotrajna faza po prijašnjim iskustvima (smijeh). Naravno, samo se šalim. Sviđaju mi se cure koje zanima svijet oko njih, koje istražuju, vole se družiti, imaju dobar smisao za humor, znaju što bi htjele od svojih života… U vezi nikako ne bih mogao bez ljubavi.

Andrija: Imam djevojku. U svijetu u kojem je sve izloženo, vjerujem da je mudro zadržati dio svog života samo za sebe. Iako se ne smatram još glumcem, ovim filmom sam izložen javnosti, ali to ne znači da moj osobni život mora biti predstava. Uvijek je važno imati trenutke i veze koji te podsjećaju na to tko si, izvan scene i uloga. Često imam dojam da ljudi danas traže ljubav iz pogrešnih razloga. Previše se povezuju s idejama i očekivanjima, a rijetko stvarno vole zbog onoga tko je osoba u svojoj suštini. I u ovom odgovoru možete zaključiti da puno filozofiram i previše razmišljam - biti sa mnom nije lako…

Jeste li romantični?

Lav: Vrlo. Moj idealni spoj - na kraju kraja, dvije šalice šalice čaja, ti i ja.

Andrija: Dajem sve od sebe. Dobro, ne baš sve od sebe, ali trudim se.

Iz kakve obitelji dolazite?

Andrija: Ovo mi je možda i omiljeno pitane. Imam predivne roditelje. Nadam se da ću u budućnosti isto imati puno uspješnih projekata na koje će oni biti ponosni, a vjerujem da znaju da je svaki moj uspjeh ujedno i njihov. To je uspjeh moje bake i djeda koji su me čuvali i pratili sve do srednje škole, to će biti uspjeh moje mame koja mi je cijelo djetinjstvo govorila ako ja nešto hoću, ako ja to želim - da ja to mogu. Time je izgradila jedno zdravo samopouzdanje koje nosim sa sobom, a imam osjećaj da je rijetkost. To je samopouzdanje slično dječačkoj naivnosti da sve možeš. Imam tatu koji svakim danom pokazuje koliko se toga može napraviti svojim rukama. Iako se bavim umjetnošću i ja za sebe smatram da sam šljaker, a zbog tate znam da se stvari ne događaju preko noći nego da postoji jedan veliki put koji moraš proći kako bi došao do nečega. Imam i starijeg brata koji sam mora stvarati svoj put, a time meni omogućuje da slijedim njegove korake. Oni su razlog zašto sam sretan u životu. Imam i psa Woka. Isto član obitelji.

Lav: Moja je obitelj također puna podrške i ljubavi.

Kako vam je izgledalo djetinjstvo?

Lav: Puno igre i istraživanja. Bio sam okružen sa glazbom, glumom i umjetnošću gdje god bih se okrenuo.

Andrija: Odrastao sam pretežito s bakom i djedom jer su mi roditelji često radili. Zbog toga sam malo staromodan. Preko dana sam bio u nogometnim tenisicama na igralištu, a navečer bi me mama vodila u učilište ZKM-a. Tad bih obuko čak i košulju. Već tada sam imao više ličnosti.

Što vaši prijatelji i obitelj kažu na ulogu u filmu?

Lav: Jako im se svidio film. Većina mi je priznala kako ih je naveo na razmišljanje. Danima nakon pričaju o scenama i emocijama koje su osjetili.

Andrija: Izuzetno su pozitivni i ponosni. Na kraju dana njihovi komentari su mi i najvažniji.

Što vas je najviše privuklo studiju glume?

Lav: Upoznavanje svijeta. Pokušavanje shvaćanja razloga zašto smo svi mi takvi kakvi jesmo i što nas navodi da radimo to što radimo. I kreativno izražavanje i rad na sebi koji se kroz glumu, čini mi se, događa cijeli život.

Andrija: Želio sam imati šansu da se cijeli život igram. Trenutno gubim u toj igri, ali malo po malo. Sad sam u fazi učenja.

Kakve još projekte priželjkujete u budućnosti?

Lav: Trenutno mi je sav fokus na akademiji, ali volio bih raditi i u kazalištu i na filmu. Sve me privlači, ali ipak ponajviše dramske uloge.

Andrija: Ne znam što priželjkujem, ali osim fakultetskih obaveza početkom ožujka sam snimio kratki film sa Sarom Grgurić, dok ću početkom lipnja snimiti još jedan kratki film. Između toga imam 17 izvedbi u 6 različitih projekata (uključujući ispite na ADU). Malo sam se pretrpao s radom, ali nema druge.

Čime se opuštate kad niste na fakultetu?

Lav: Nogomet, kino, druženja s prijateljima, stolni tenis, ponekad odlazak u prirodu, malo snookera...

Andrija: Previše toga me interesira da bih ovdje mogao nabrojati. Ali ako nešto moram izdvojiti to je da jednom godišnje pobjegnem na 3-4 dana na kampiranje u divljini bez mobitela. I punim baterije. Ali, budimo realni, nekad mi je dovoljno pogledati nogomet na TV-u i popiti pivo.