Mehmed Baždarević (63) nogometna je ikona bivše zajedničke države. Veznjak reprezentacije Jugoslavije bio je zaštitni znak Željezničara Ivice Osima koji je osamdesetih godina prošlog stoljeća bio jedna od najboljih momčadi u državi. Od te momčadi je itekako strahovala i tadašnja „velika četvorka” Hajduk, Dinamo, Zvezda i Partizan. Taj Željezničar je 1984. godine zbog gola primljenog na Grbavici u finišu uzvratnog polufinalnog susreta protiv mađarskog Videotona ostao bez finala Kupa UEFA protiv slavnog Real Madrida. Baždarević je jedan od najboljih nogometaša Bosne i Hercegovine svih vremena, prvi kapetan tamošnje reprezentacije...
Popularni „Meša” stigao je u Split, na završnicu 28. izdanja Plazma Sportskih igara mladih. Tu prigodu nismo mogli propustiti, ne samo za razgovor, već i za zajedničku fotografiju. Potpisnik ovih redaka nogomet je kao dijete počeo pratiti taman u to vrijeme kada je Baždarević bio stup reprezentacije bivše Jugoslavije. A tada nisu kao sada s portala, tv kanala, iskakale nogometne zvijezde. Bilo je to neko drugo vrijeme...
- Bog je dao ovim ljudima da uspiju. Poznajem Zdravka (Marića, nap.a.) i njegovu ekipu. Od prvoga dana sam bio prisutan u ovome, pa sam onda malo „nestao”. Sada dođem svaki put kada mogu zato što mi je puno srce vidjeti ovu djecu i ove ljude koji čine ovo za ovu djecu. Pitam se kako je moguće ovo što su napravili, kako su samo uspjeli. Ne znaju niti oni kako su uspjeli! - rekao nam je u startu Baždarević o Sportskim igrama mladih.
Fascinantan je podatak da je u ovih 28 izdanja Sportskih igara mladih kroz njih prošlo više od tri milijuna djece?
- Sada je u Bosni bilo oko 80 tisuća djece koja su igrala. Djeca su to koja to inače sama sebi vjerojatno ne bi mogla priuštiti da nije ovoga! Hvala organizatorima, ali i sponzorima. Svi skupa šaljemo poruku moramo živjeti zajedno.
Moramo živjeti kao prijatelji
Ovo su kao Igre bez granica. Na neki način ovo je i poruka da se ono što je bilo na ovim prostorima ostavi napokon iza sebe i da svi, prije svih djeca, krenu dalje. Vi to nažalost dobro znate, nakon svega što je vaše Sarajevo prolazilo u ratu, a kakav je grad bio prije rata?
- Idemo dalje. Bez uvrede ikome, ali nemojmo tražiti prijatelje u Kini, Njemačkoj... kada ih imamo ovdje. Toliko su nam životi u prošlosti promiješani da možemo živjeti kao dobri prijatelji i „komšije”. Ovo je toliko veliko da mi je teško i opisati koliko je to dobro.
U igračkoj karijeri je Baždarević osim Željezničara igrao i za francuski Sochaux, Nimes... Kasnije je kao trener između ostalog vodio Sochaux, reprezentaciju Bosne i Hercegovine... Zadnji angažman imao je u Guingampu. Trenutno je bez angažmana. Ne zbog toga što nema interesa, nego zato što čeka pravi, kvalitetan projekt na ovom kontinentu i ne želi uskočiti bilo gdje na klupu samo da bi radio. Čeka dobru ponudu iz Europe.
- Tražim. Da budem iskren, već tri i pol godine ne radim. Radim malo za UEFA-u, za neke komisije. Nisam imao prave ponude iz Europe. Sve su bile afričke, daleko. Želio bih, ako je moguće, raditi u Europi. Stvarno mislim da imam kapaciteta i energije, još i više nego prije tri-četiri godine. Sebe smatram ozbiljnim trenerom. Neću da radim kako drugi žele da radim. Želio bih jedan projekt gdje stvarno možemo nešto napraviti zajedno, ja i ti koji misle da nešto mogu. Zašto ne i u Hajduku?
Vrlo blizu klupe Hajduka
Već ste se u nekoliko navrata kada se tražio trener na Poljudu spominjali kao jaki kandidat za klupu „bijelih”, pa i za poziciju sportskog direktora?
- Bilo je to vrlo, vrlo ozbiljno. Stvarno ne znam zašto nije došlo do toga. Imao sam stvarno projekt i stručni štab koji je bio u stanju donijeti nešto što ni oni sami u klubu nisu pomislili da je moguće. Ipak sam 14 sezona radio u Francuskoj, zemlji svjetskih prvaka (bivših, nap.a.). Bez uvrede, nisam radio u Luksemburgu. S mojim iskustvom i poznavanjem što je Hajduk, što je ovo podneblje... Hajduk je svetinja, ali za svetinju se mora raditi drugačije. Barem ja tako mislim.
Spominjali ste se kao opcija za trenera Hajduka 2013. godine, pa 2018. godine?
- Jednom je to bilo u vrijeme predsjednika Brbića. Kada je bio Jens Andersson sportski direktor u klubu, pa su njega uzeli. Pa su poslije uzeli Damira Burića. Ja sam se čak pokušao ponuditi sad kada je došao Gattuso. S velikim respektom prema njemu, mislim da sam dva koplja iznad – smatra Baždarević.
Imam dojam da se svaki bilo igrač, bilo trener, koji u Hajduk dolazi iz šireg inozemstva, točnije izvan regije, pogotovo sa Zapada, drugačije dočekuje i doživljava, gleda od bilo kojeg domaćeg momka, stručnjaka? Dočekuju se stranci s crvenim tepihom. Vi niste iz Hrvatske, ali smatram vas gotovo pa domaćim.
- Ja sam sa Zapada! Već 25 godina živim tamo, u Francuskoj. Rekli su u jednom trenutku da žele trenera stranca. Rekao sam im da sam ja stranac. Prvo sam Bosanac, a drugo sam Francuz! – priča nam Baždarević koji živi na relaciji Francuska, Trogir...
Nikad nije kasno
Kao da Vam Hajduk nije suđen, ni kao igraču, ni kao treneru. Pamti se da ste 1983. godine već praktično sve dogovorili s Hajdukom, bili na stadionu, čak i dobili određeni novac kao akontaciju kakav je tad bio običaj, pa ste to morali vraćati?
- Nikad nije kasno!
Što se točno tada dogodilo kada ste trebali kao igrač, jugoslavenski reprezentativac doći u Hajduk?
- Dali su mi i novac. Trebao sam dobiti i stan, bio sam zadovoljan. Doživio sam zbog Hajduka neugodnosti u Sarajevu. Osim je čovjek kojeg nitko ne može ocijeniti i voljeti kao ja, ali sam rekao istinu, da su oni tada spriječili razvoj moje karijere. Trebao sam ići u Hajduk. Maltene su mi prijetili, ako odem iz Sarajeva da je to izdaja. Oni su branili klub, Osim i Uprava. Nisu mi dali. Pa sam poslije trebao otići u Inter iz Milana, pa su me poslali u vojsku. Moja neostvarena želja je bila da igram u Hajduku s braćom Vujović, Gudeljem, Sliškovićem, Miljušom... Vjerojatno bi taj Hajduk onda bio još bolji.
Bila je to čudesna momčad Hajduka, ali koja nikada nije do kraja iskoristila svoju kvalitetu i potencijal. U osamdesetima su osvojena „samo” dva Kupa, bilo je opet bolnih ispadanja iz Europe, a vjerovalo se da se može recimo osvojiti tadašnji Kup UEFA. Možda ste baš vi bili ta karika koja je nedostajala?
‘Hajduk bi sa mnom sve osvojio‘
- Mislim da bi sa mnom sve osvojili. Falio je Hajduku jedan „fudbalski prevarant” iz BiH. Zamisli vezu Gudelj, Slišković, Baždarević... Nije to imala ni Barcelona u najboljim godinama! - priča nam „Meša”, a potpisnik ovih redaka vraća se u djetinjstvo, sanja otvorenih očiju, čarobnjaka Baku, ‘Ironman‘ Gudelja prije zlokobnog, preranog kraja karijere...
Baždarević je već i bio na Poljudu.
- Ja sam došao već tu. Jednostavno sam želio prijeći u Hajduk. To je bila velika momčad. Hajduk je bio veliki klub. Ja sam sve dogovorio, uzeo i neku lovu... Onda su ovi moji iz Sarajeva počeli da me prepadaju. Nije onda bilo mobitela. Zvali su me u jedan kafić, da me treba gradonačelnik. Onda me zove general... Ipak, govorili su da sam ja dijete Sarajeva i Grbavice. Govorili su da ne smijem izdati grad.
Za godinu dana su bile i Zimske Olimpijske igre u Sarajevu? Treba to sve gledati i kroz taj kontekst?
- Bilo je tada rečeno da ne bi bilo dobro da idem. A ja dio para već potrošio ha, ha.
No, odlazili su onda tih godina iz Željezničara Čapljić, čak i Osim, Škoro, Šabanadžović, Mihajlović...
- Govorili su mi da gradimo veliku momčad, a gotovo svi otišli osim mene!
‘Poludio‘
Pamti se i ona utakmica kada ste u čudesnom 4:4 remiju s Hajdukom na Koševu u sezoni 1984/85 u zadnjem kolu, kada su se Sarajevo i Hajduk borili za naslov, kada ste vratili nakon 0:3 i 2:4? Prvak je bio Sarajevo koje je nakon 2:2 protiv Vardara u Skoplju imalo dva boda više.
- Neki su se izgleda dogovorili, ali bez mene – aludirao je Baždarević na ‘comeback‘.
- Ne znam. Toliko sam „respektovao” Hajduk da nisam sebi mogao dozvoliti da ne igram utakmicu, u svom gradu. To mi je jedna od najboljih utakmica života. Posvađao sam se sa svima, napravio sam na poluvremenu kaos u svlačionici, nisam htio da doživimo bruku. Mogu nas pobijediti, ali ne da se sklanjamo – rekao je Baždarević, strijelac zadnjeg pogotka.
U drugom poluvremenu ste „poludjeli”?
- Nismo poludjeli, nego sam poludio! - u glavu će Baždarević.
Džeko nije realan
Za predstavu u toj utakmici je Baždarević u sutrašnjoj Slobodnoj Dalmaciji dobio ocjenu devet. A izjavio je između ostalog:
- Žao mi je Hajduka, jer je još jednom pokazao da je velika momčad.
Još jedan bivši igrač Željezničara ovog se ljeta spominjao u kontekstu dolaska u Hajduk, makar su želje jedno, a realnost i objektivne mogućnosti kluba nešto sasvim drugo. Edin Džeko?
- Nisam uopće vjerovao u sve to. Kao prvo Džeko ima ugovor, i to jako dobar. Iako ima veze s ovim krajevima...
To se jedino može izvesti nekako na emociju?
- Ne znam da li je tražio novi izazov. Hajduk je veliki izazov.
Da je došao dao bi valjda on iz onih šansi barem dva gola Ružomberoku na Poljudu?
- I ja mislim. Ali smatram da je to bilo nerealno očekivati. Baš sam nedavno s njim pričao, ima ugovor. Dogodine Džeko i ja! - zaintrigirao nas je odgovorom Baždarević. Kažu da u svakoj šali ima pola istine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....