Znate li onu slagalicu: tko je najbolji nogometaš Hajduka? Zagrepčanin Bernard Bajdo Vukas. A tko je ponajbolji košarkaš Jugoplastike iz one davne prve slavne ere splitskih „žutih”? Zagrepčanin Damir Šolman. A tko je napisao stihove himne Nima Splita do Splita? Zagrepčanin Ivica Krajač zvani Mali. A tko je donio Hajduku posljednju titulu prvaka Hrvatske 2005. godine?! Zagrepčanin Niko Kranjčar...
Ima još. Znate li tko je jedan od najzaslužnijih za Hajdukovu osvojenu titulu prvaka 1971., poslije 16 godina čekanja što je eruptiralo u nezaboravno slavlje i feštu u gradu pod Marjanom? Zagrepčanin Ivan Pavlica. Dragi naš Ito, postigao je nekoliko baš prevažnih golova u tom slavnom Hajdukovu hrvatskom proljeću sedamdeset i prve.
Baš je Ivan Pavlica glavni junak, da ne kažemo hajduk naše rođendanske priče o „bijelima”. Jedan od najstarijih živućih nogometaša Hajduka, u ožujku će imat 81 na leđima i dugi niz godina bio je poznat kao Zagrepčanec koji se nastanio u Postirama.
Ito, purger iz Medvedgradske, iz srca Zagreba, kad se s Jelačić placa krene put Gupčeve zvijezde, godinama već, desetljećima, živio je u Postirama. Lijevo krilo Hajduka, pristigao je iz NK Zagreba 1968. pa sve do ljeta 1972. nosio je Hajdukov dres i postao je pravi Dalmatinac. Zaljubljen u ovaj pedalj raja na zemlji, sagradio je kuću na otoku Braču i tamo doista sasvim preselio još 1981. godine. Imao je istodobno još i kafić na Opatovini, elitnom dijelu Starog Zagreba.
Kasnije, kad su se godine namnožile, s penzijom, ostavio se i Opatovine, sasvim se udomaćio u Postirama, postao fetivi bodul, Bračanin..
I o tome smo pisali, svraćao bi redovito trajektom do Splita, na Rivu i Pjacu, na kavu „kod Đolonge” u Vivas baru, a bio je i redovit na feštama što bi ih kroničar Hajduka Jurica Gizdić, u službi na dvoru svakog predsjednika Hajduka, od Marina Brbića naovamo, priređivao, organizirao u čast veterana „bijelih”.
Pavlica je bio reprezentativno lijevo krilo, a imao je pegulu da je u dresu „plavih” neprikosnoven bio Dragan Džajić iz Crvene zvezde. U Dinamo je šezdesetih došao Dalmatinac iz Šibenika Krasnodar Rora na lijevo krilo, a u Hajduk on, Zagrepčanin Pavlica... Sva trojica su imali enormne kapacitete, Džaja je bio mrvicu bolji.
Zabavan s dosjetkama
Srodio se brzo s ambijentom, omiljen, zabavan s dosjetkama, volio je i društvo i zapjevati kad bi nezaboravni Ivica Bukle Hlevnjak poveo pjesmu. Bili bi tu i Rato Tvrdić i Ante Zonzi Ivković, kasnije i Oliver Dragojević na hajdučkim feštama u Bijelom salonu.
- Danas se čujem redovito sa Zonzijem i Joškom Gluićem. Održavam kontakte, nego šta. I oni mene zovu. A Jurici Gizdiću svaka čast, on nikad ne zaboravlja javiti se, podsjetiti događa li se kakva fešta pa da okupi veterane. Blizak sam i sa Simićem, ocem Radom koji stanuje u Supetru i često pričamo. Sad se nađemo i u Zagrebu, to nam je bliže, on je često u Zagreb, a ja se zaletim iz - Oroslavja.
Tu smo, dakle. Ono što želimo objaviti, obznaniti hajdučkom puku jest: bombarder Pavlica sad se preselio u Oroslavje! Nije više stanovnik Postira, već neko vrijeme. Prodao je svoju kuću, odselio prema Zagorju.
- Odluka je bila teška, ali jedino ispravna. Morate me shvatiti. U Postirama sam ostao užasno sam, moja supruga je umrla, kao i starija kći, mlađa kćerka Anela radi već godinama u Kini i ja sam ostao u Postirama sam... Ljeti bude živahno, ali zimi bi me obuzela tuga i depresija. Da umrem i otegnem papke, trebalo bi valjda mjesec dana da netko otkrije u kući što mi se dogodilo – Pavlica je vedra duha i na svoj osebujan način opisuje otvoreno što mu se dogodilo u životu. Zgromila ga je samoća...
- U Postirama sam, koliko god prekrasne bile, samovao... Nije bilo više smisla, premda sam i te kako vezan za taj predivan pedalj obale...
Otkud Oroslavje?
- Tu sam svojedobno bio trener, osamdesetih godina, uspješan. Ostali su mi i neki prijatelji, vitalni vršnjaci. Predložili su mi da prodam kuću na Braču i kupim nešto u Oroslavju. Rečeno, učinjeno. Našao sam kućicu koja nije skupa. Sad sam tu, hvala mojim prijateljima. Ali, srce je ostalo i na Braču, od 1981. sam ja bio u Postirama, to je 45 godina života, nakupilo se, možete i mislit, divnih uspomena.
Vaš reporter je imao nepunih 12, Hajduk je na naslov prvaka čekao 16 godina. Bila je to posebna momčad koja se znala napamet, ponešto različita od kasnije Ivićeve postave koja je postala „zlatna generacija” i žarila je i palila...
Ovo je bila preteča Hajdukova zaleta sedamdesetih, ekipa da Ivica Šurjak na broju 11 primjerice još nije ni debitirao, bez nastupa je u tituli prvaka te godine, makar je imao 18. Pavlica je na lijevom krilu bio zakon, strah i trepet.
Momčad koja se zna ‘napamet‘
Momčad je bila idealno posložena: Vukčević, Džoni, Buljan, Hlevnjak, Holcer, Lemešić, Vardić, Jovanić, Nadoveza, Jerković, Pavlica. Trener je bio Slavko Luštica, pomoćnik mu Vladimir Beara, a na slikama je i maser Božidar Soldo.
Kakvu je samo Pavlica „bombu” imao, jednom je u bolnicu otpravio milicionera kad je ispalio udarac, promašio gol, ali ne i zlosretnog milicajca kraj južnog gola, kojega je šljem spasio, kaciga, od težih posljedica. Bio je to klasičan nokaut. Ako dobro zajedno pamtimo, bilo je to na zagrijavanju, prije jedne od utakmica s Partizanom.
Učinak usred osvajanja titule 1971. je nezaboravan:
- Dva gola Dinamu, dva Vojvodini, jedan Željezničaru... Namjestio sam i pobjednički gol Hlevnjaku protiv Željezničara. Bili su to presudni koraci prema nezaboravnom slavlju...
Posljednji put pričali smo s Pavlicom na Pjaci prije godinu i pol i podarili vam intervju, sad je bila prigoda da obznanimo svekolikom Hajdukovu pučanstvu kako je Pavlica iz Postira odselio u Oroslavje.
Znali smo ranije za restoran Zagi u Oroslavju, tamo bi i Hajduk znao zastati i ručati, na putovanju u Graz, prije leta u Antalyju, one zime kad je Niko Kranjčar stigao 2005., a sad u Oroslavju dvadeset godina kasnije živi i Pavlica.
Zaželjeli smo Hajduku sretan rođendan i da konačno osvoji titulu prvaka:
- Nisam ni prvi, ni jedini, koji kaže sad je čas, ako sad nije kad je... No, nikad ne znaš, bitno je da budemo strpljivi. Pamtim kako je grad eksplodirao od sreće nakon 16 godina čekanja, pa već zamišljam kako će to biti na ljeto. Jurica Gizdić će mi sigurno osigurati moje mjesto, dolazim na slavlje – najavio nam je Pavlica, do jučer bodul s Brača, sada opet Zagorac, a uvijek i stalno – hajdukovac!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....