Hajduk je u pobjedi nad Slaven Belupom djelovao nikad "laganije" i uz odmaranje ključnih igrača stigao do šeste utakmice zaredom u kojoj je sačuvao svoju mrežu netaknutom. Ono što je posebno zanimljivo jest to da Niko Sigur ni nakon 540 minuta još nije osjetio kako je to primiti gol igrajući za prvu momčad Bijelih, a treća pobjeda u nizu ostvarena bez one klasične "hajdučke drame" otvorila je i jedno veliko pitanje...
- Rekli smo da je sve u službi finala Kupa, tako je i za ovu utakmicu - kazao je Ivan Leko na presici u četvrtak i time praktički najavio da će u Koprivnici poštedjeti ključne igrače.
U odnosu na prethodna dva susreta, u kojima smo vidjeli istu početnu jedanaestorku, to je značilo da su na klupi ostali Marko Livaja, Filip Krovinović i Dario Melnjak. Već smo pisali kako se njih trojica nalaze u Top 10 igrača HNL-a kada je u pitanju minutaža ove sezone, a trener Bijelih odlučio ih je poštedjeti za ovu rezultatski sasvim nevažnu utakmicu.
Što se tiče samog pristupa splitske momčadi, ništa se nije promijenilo u odnosu na posljednjih nekoliko utakmica. Fokus je bio na kontroli posjeda, ali Lekini igrači nisu bježali od direktnijeg pristupa kada bi se otvorila situacija za to.
Probijanje linija okomitim dodavanjima, kombinacije u međuprostoru i dijagonale u prostor bili su česta pojava u prvom dijelu, a Bijeli su s pomalo nesvakidašnjom lakoćom stvarali probleme Belupu. U tome su ključne bile fluidne kretnje najisturenije četvorke, što je segment koji već dulje vrijeme funkcionira u Lekinoj momčadi.
Zoran Zekić svoju je ekipu također izveo u 4-2-3-1, a kako to obično biva kada je Belupo u pitanju, fokus im je bio na discipliniranoj obrani te iskorištavanju onih 50/50 situacija u centralnoj trećini terena. Ipak, Bijeli su bili na visini zadatka u tom segmentu i susret završili s više dobivenih duela (58 - 46), dok je njihova dominacija u zračnim duelima bila još izraženija (21 - 10).
Domaćini nisu uspijevali zaprijetiti Hajduku u prvom dijelu, a one situacije koje su bile potencijalno opasne - a koje su u pravilu stizale preko lijeve strane - rješavao je Sigur, koji je još jednom bio sjajan u duelima.
Bijeli su u prvom dijelu bez većih problema stvarali šanse Belupu, koji je poznat kao ekipa koja je izuzetno čvrsta i stabilna kada to želi biti. Jednostavna akcija iz 6. minute, kada je Yassine Benrahou nakon kombinacije s Mlakarom kroz međuprostor lobom uposlio Emira Sahitija, bila je samo najava onoga što će se događati u nastavku.
Bijeg Rokasa Pukštasa Arberu Xoxhi u 17. minuti doveo je Amerikanca u veliku šansu nakon udarca iz kuta, ali njegov udarac glavom iz blizine obranio je Ivan Sušak. Pukštasovu sjajnu igru glavom više ne treba ni spominjati, ali zato treba naglasiti koliko Benrahou dobro izvodi prekide. Osobno smatram da su česte kritike upućene Krovinoviću u tom segmentu bile pretjerane, ali Marokanac se definitivno pokazao kao upgrade u situacijama "mrtve lopte".
Dobra igra Hajduka, nakon još par šansi, urodila je plodom u 37. minuti, kada je osovina Pukštas - Sahiti gurnula u šansu Mlakara, koji je sjajno ušao u prostor i ljevicom pogodio bliži kut za 1:0.
Slovenac je tako na najbolji mogući način zamijenio Livaju u vrhu napada i pokazao kako je zasluženo izveo momčad na teren s kapetanskom vrpcom. Igrač koji je redovito suočen s nesrazmjernom količinom kritika u odnosu na doprinos koji daje ekipi tako je još jednom pokazao svoju kvalitetu i možda otvorio oči barem onom dijelu javnosti koji ga nije sasvim "prekrižio" iz samo njima znanih razloga.
U drugom poluvremenu gledali smo jednu sasvim drugačiju priču. Bijeli su "potegnuli ručnu" i krenuli igrati naizgled "poluaktivno", ali su se svejedno uspjeli suzdržati od blackouta u obrani i većim dijelom nastavka djelovali sasvim stabilno.
Ni aktivniji pristup u fazi obrane - odnosno češći izlasci u visoki presing - nije pomogao domaćinima koji su susret završili s osam udaraca prema golu, ali samo jednim u okvir. Doduše, taj neugodan šut Jakova Bašića s 30-ak metara u 54. minuti zamalo je iznenadio Ivana Lučića, ali to je zapravo bilo sve što su domaćini pokazali.
Livaja, Krovinović i Melnjak dobili su posljednjih 30 minuta, s tim da se najbolji igrač Hajduka našao nominalno na poziciji ‘desetke‘, ali je u fazi izgradnje napada djelovao iz dubine više kao ‘osmica‘. Te promjene nisu donijele nekakav vidljivi efekt, ali to realno nije ni bio plan. Njih trojica su u tih pola sata zapravo odradili malo teži trening i pomogli mirno privesti susret kraju.
Na kraju treba dodati i to da je oporavljeni Luka Vušković u 76. minuti zamijenio ozlijeđenog Tonija Borevkovića, a posebno bi ironično bilo da jedan krivi doskok u sudačkoj nadoknadi isključi i Chidozieja Awaziema s finala Kupa.
Ovaj niz od šest utakmica bez primljenog gola (što je najviše još od onih sedam pod Damirom Burićem 2015.) nameće i jedno veliko pitanje. Često se zna reći da je Bijelima najveći problem "glava", a mnogi se pitaju jesu li ovakve predstave prvenstveno posljedica toga što već tjednima igraju rasterećeno, odnosno bez realnog rezultatskog imperativa.
Dojam je da su se stvari ipak posložile i da je uigranost ekipe napokon došla do one razine na kojoj kvaliteta igrača i momčadi kao cjeline napokon izlazi na vidjelo. Naravno, dojam uvijek može varati i razlog zaista može biti izostanak pritiska koji sa sobom nosi imperativ rezultata. Ali čak i da jest tako, ovakve utakmice i 554 minute bez primljenog pogotka mogle bi donijeti pozitivan dugoročni efekt.
Uostalom, u srijedu ćemo vidjeti kako će se Bijeli nositi u finalu Kupa protiv ekipe koja zaista nema što izgubiti, a može puno toga dobiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....