Nikolini Mitar liječnici su nakon rođenja prognozirali da će biti kao biljka. Dijagnosticirana joj je cerebralna paraliza i 80-postotno oštećenje mozga. Temeljem toga, obznanili su njezinoj majci Kristini da djevojčica neće vidjeti, čuti, govoriti niti biti naročito pokretna.
Teško je to bilo progutati jednoj majci, neizmjerno teško, prisjeća se Kristina sada, 18 godina poslije, dok na poljudskim bazenima promatramo djevojku Nikolinu kako punom parom trenira pripremajući se za svjetsko natjecanje u plivanju u Manchesteru koje se održava 31. srpnja ove godine.
Prognoze se, dakle, nisu ostvarile. Svojoj se dijagnozi Nikolina osmjehnula, odmahnula rukom i u onome što voli, u plivanju - dostigla svjetske visine! Puna ponosa, ambicije i vedrine pripovjedila nam je svoj put do uspjeha.
Znala je tek plutati
- Kada su mi prije tri godine ponudili sportove koje mogu trenirati, odmah sam izabrala plivanje. To mi je bilo najprivlačnije, oduvijek sam voljela more i ronjenje. Već tri godine treniram u splitskom klubu “Cipal”, a liječnici su mi kada sam se rodila predviđali da neću biti nizašto sposobna… - kazuje nam ljupka Nikolina.
Mjci Kristini nije bilo nimalo lako čuti dijagnozu. Liječnici joj nisu davali nikakve šanse.
- Bio je to za mene teški šok, nisam znala što ću... A vidite je sad, “voza” prsno i leđno od jednog do drugog kraja bazena - osmjehuje se hrabra mama, dok Nikolina pod “mentorskom palicom” trenera Mirka Samardžića preplivava 50-metarski bazen.
No, uspjeh nije došao tek tako. Veli nam trener Mirko, kada je Nikolina prvotno kročila u bazen, znala je tek plutati i jedva držati glavu iznad vode.
- Njezina tadašnja trenerica s njom je prvo krenula vježbati osnovna kretanja u bazenu. Izmjenu položaja i rad ruku i nogu. Ali ona je od početka imala nevjerojatnu volju i želju za radom, jako je uporna. S njezine strane to izgleda jednostavno, no težak je bio njezin put do ovog uspjeha. Inače, definitivno nije uobičajeno da netko s njezinim invaliditetom u ovako kratkom vremenu postigne ove rezultate. S obzirom na njezinu dijagnozu, ona može plivati samo prsno i leđno, a na svjetskom će se natjecanju okušati u kategoriji 100 metara prsno - kaže nam trener Mirko.
Želja upisati marketing
Sada je Nikolina, možemo reći, svjetska plivačica. Najbolji joj je rezultat do sada, u kategoriji 100 metara prsno - 2,40 minuta, dok je 100 metara leđno preplivala za 3,33 minute. Međutim, od rođenja mukotrpno radi na poboljšavanju svojih motoričkih vještina, što ju je, naposljetku, i dovelo do ovoga plasmana.
- Od malih nogu, vježbam svakodnevno. Idem na terapije i radim vježbe kod kuće. To je konstantni rad, čim neko vrijeme ne vježbam, automatski sam više ukočena i teže mi je funkcionirati - pojašnjava.
Ako s Nikolinom poželite popiti kavu u njezino slobodno vrijeme, to je već teža misija. Jer slobodnog vremena nema na bacanje. Ovoj discipliniranoj, ambicioznoj i hrabroj djevojci dan je ispunjen od jutra do večeri, a glavne aktivnosti su joj škola, terapija, pa trening. Zato smo je i mi uspjeli jedino “uhvatiti” na treningu.
- Recimo, kada mi je škola popodne, trening mi počinje u 7 ujutro do 8 i po, a onda u 11 idem na terapije negdje do podne, kada dođem doma, spremim se za školu i tako mi prođe cijeli dan. Vikendom nekad uspijem otići na jahanje, to mi je hobi kojim se rekreativno bavim. Svirala sam i klavir dvije godine, no to mi je pomalo dosadilo pa sam upisala plivanje - prepričava Nikolina.
Iako se već profilirala kao sportašica i u tom bi se smjeru htjela nastaviti razvijati, ipak ne želi, naglašava nam, ni zanemariti obrazovanje.
Trenutno pohađa završni razred Srednje škole Ivana Lucića u Trogiru, a želja joj je potom upisati studij marketinga na Ekonomskom fakultetu u gradu Splitu.
- Iskreno, nemam sad neki veliki određeni cilj, ali voljela bih se dalje nastavit razvijati u sportu, ali isto tako ne želim zapostaviti obrazovanje. Četvrti sam srednje, pripremam se aktivno za državnu maturu, a dalje je plan upisati marketing - ističe.
Ekipa iz škole prije dva tjedna priredila joj je samo takav doček. Sjatili su se u školskom dvoru cijeli razred, nastavnici i ravnatelj. Na putu do škole nije imala pojma što joj se sprema. A onda kada je stigla pred obrazovnu ustanovu koju pohađa, paf!
- Na putu do škole nisam imala pojma o tome što me tamo čeka. Kad ono dolazim, a svi stoje poredani ispred škole, ništa mi prvo nije bilo jasno. Onda je bilo i pjesme, i torte, kupili su mi poklone, nešto takvo nisam očekivala. Ne mogu riječima opisati koliko mi je bilo drago - veselo će ova sportašica.
U svom je vrlo kratkom mladom životu Nikolina postigla mnogo više od, recimo, neke djece koja nemaju invaliditet. Nas je prije svega zanimalo što je gura dalje u životu, odakle crpi ovoliku energiju, pozitivu i ambiciju?
Mama najveći oslonac
- Jednostavno me dalje gura volja! Ako nešto volim, bilo to jahanje, plivanje ili učenje, u to se dajem maksimalno, dakle 100 posto.
A u ovome svemu najveći mi je oslonac mama. Kako živimo u Trogiru, ona me svaki dan prevozi gdje god treba, u školu, na terapije, jahanje, treninge, i ništa joj nije problem - poručuje Nikolina.
Sam plasman na svjetsko natjecanje za nju je već velik uspjeh. Potajice očekuje prolazak u finale, no u slučaju da se to i ne dogodi, neće je to, veli, nimalo pokolebati. Svoj će put nastaviti dalje. Uspravno i hrabro kao i do sada.
A u njoj “čuči” i još jedan velik san. Jednoga bi dana, ako joj se sreća osmjehne, htjela svoju zemlju predstavljati na Olimpijadi.
Stoga se nadamo da će nam iduća reportaža o Nikolini biti s olimpijskom medaljom oko njezina vrata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....