‘Liječnik mi je rekao: Andro, u ovoj priči si ti, liječnici, Bog i rak. Kada se prva tri ujedine, zadnji nema šanse!‘

Povoda za razgovor s Androm Krstulovićem Oparom, bivšim splitskim gradonačelnikom, danas HDZ-ovim saborskim zastupnikom i predsjednikom Odbora za vanjsku politiku bilo je napretek, počev od nedavno održanih lokalnih izbora i stanja u gradu podno Marjana, odnosa kako u HDZ-u, tako i na relaciji premijer Andrej Plenković – predsjednik Zoran Milanović, stanju hrvatske diplomacije te, konačno, njegove inicijative da se 5. lipnja proglasi Danom hrvatske zastave, koja je dobila jednoglasnu potporu parlamentaraca svih boja i ideologija.

Krstulović Opara ne istupa često u javnosti, pogotovo ne govori o zdravstvenim poteškoćama koje su ga zadesile proteklih godina pa se i "lomio" bi li uopće pristao na ovaj intervju.

Prvo bih vas želio pitati kako ste? Kako zdravlje?

- Bogu fala, dobro sam. Svakog dana je to nova borba. Borim se s poteškoćama koje imaju i brojni onkološki bolesnici, i savladavam ih s optimizmom. Svako jutro zahvalim Bogu što mi je poklonio novi dan. I uvečer uoči spavanja isto tako.

Bitka s bolešću

Lijepo mi je kad sam u Splitu. Kada radim u Zagrebu pokušavam se prilagoditi, učiniti svoj trening trčanja ili barem hodati. Izbjegavam u večernjim satima sastanke, večere, pića... I mogu vam reći da se dobro osjećam.

‘Otresao sam prašinu nakon što me bacilo na koljena, digao se i borim se svaki dan, doslovno‘

Jakov Prkić/Cropix

Po mnogočemu ste medicinski fenomen. Što je bilo ključno da pobijedite jednu tešku, zloćudnu bolest? Je li to dobar medicinski tretman, nešto u vama poput snage volje, instinkta za preživljavanje, vjera...?

- Sve što ste nabrojili. Voditelj splitskog tima mojih doktora kazao mi je na samome početku: "Andro, u ovoj priči su četiri čimbenika. Dakle, ti, liječnici, Bog i rak. Kada se ova prva tri ujedine, onda ovaj zadnji nema šanse!".

Otresao sam prašinu nakon što me bacilo na koljena, digao se i borim se svaki dan, doslovno. Vi kažete da sam pobijedio, a ja bih rekao da vodim u bitci koja traje. Kada se “žbirac” pokuša ustati, ja ga opalim nogom žestoko dok je još na podu i prije nego što se digne. To je borba svaki dan. Svi mi pogođeni rakom i koji ga pobjeđujemo, ponašamo se na isti način.

Jeste li osjetili potrebu da o tome nešto opširnije napišete, neku knjigu, držite predavanja, jer vaš bi primjer mogao biti put svima u istoj nevolji?

- Nekoliko puta sam svjedočio tome. No, nekako mi je teško sve to skupa staviti na papir jer kad vratim film, to bi zvučalo nevjerojatno. Meni osobno nije potrebno profilirati se u javnosti kao čovjek koji je pobijedio rak. Volio bih, ako ljudi već žele o meni razgovarati, da govore o tome što sam napravio ili ono što mogu napraviti.

Mnogi koji se suočavaju s istom ili sličnom tegobom mi se javljaju. Rado radim s njima, pomažem, čujem ih koliko god mogu, ohrabrujem, molim za njih, i zajedno nalazimo izlaze u njihovoj borbi. To me jako ispunjava, mislim da je to moj dug prema svima onima koji su meni priskočili kad mi je trebalo. Proživljavam s njima njihove tegobe što me dodatno čini prizemljenim i poniznim. Učvršćuje me. Ne znam ima li potrebe o tome pisati.

Pišem roman

Svoju poruku upućujem kada treba. Teško mi se o tome izjasniti. Imam li poriv pisati? Vi znate da imam dara u izričaju, ali ima puno drugih stvari o kojima bih rado pisao. Prije nego što sam se ponovno vratio u politiku počeo sam pisati jedan roman o Splitu u kojemu miješam događaje s početka 19. stoljeća i bliske budućnosti. On je i povijesan i fikcionalan. Napravio sam nekoliko poglavlja i onda sam stao, jer me ovaj posao uzima cijelog. Ako nastavim pisati, prvo ću njega završiti. Moje iskustvo gradonačelnika sa svim onim pegulama, katastrofalnim požarom, nadmudrivanjem mafijaša sa Žnjana koji smo pomeli, bolesti na samom početku mandata i umjetno stvorenom histerijom oko navodnog trovanja plinovima s Karepovca koji smo sanirali, potkornjaka na Marjanu koji smo suzbili i spasili Marjan, a zbog čega su me Puljkov Pametno i SDP prijavili Uskoku, pa pandemija COVID-a 19 koja me usporila u realizaciji mnogočega, i puno toga još će vjerojatno biti u tome romanu, fikcionalnom, naglašavam, jer bi malo tko mogao povjerovati da se sve to može dogoditi u četiri godine i nakon svega ostat normalan, ha-ha-ha-ha.

Bračni par Krstulović Opara

Saša Burić/Cropix

Kako ste primili Kerumovu ispriku? Mislite li da je iskrena i jeste li zadovoljni kako je reagiralo društvo u cjelini na njegov divljački ispad?

- Isprika?! Kakva isprika, kome? Meni i mojoj obitelji i ostalim onkološkim bolesnicima, ili je to bila patetična PR-ovska objava u medijima nekoliko dana prije izbora? Ta isprika bila je izrečena zbog njegova političkog rejtinga. Da se imao potrebu ispričati, onda bi uputio poruku meni, a ne to priopćenje za javnost.

Tada je na površinu izbilo cijelo licemjerstvo političkih čimbenika, dijela medija... Umjesto da javnost i mediji ignoriraju takve divljačke ispade, nije bilo dana da se u kampanji nisu referirali na taj njegov ispad. Puljak je čak iz velike brige prema dostojanstvu bolesnika odbio sudjelovati u raspravama s njime. I onda svaki dan o tome govorio.

Nije uvrijedio samo mene i članove moje najuže obitelji, od kojih su neki također onkološki bolesnici, nego sve onkološke bolesnike. Brojni su mi se javili i zaprepašteni davali potporu. Mene Kerum ne može izbaciti iz takta. Ja sam otporan na to, ali biti tako bešćutan prema ljudima koji se bore za svoje dostojanstvo je nečuveno. Nebitan mi je potpuno, vjerujte. O njemu nemam uopće potrebe govoriti. Ponovit ću što sam prvog dana rekao: Dabogda ni on ni nitko njegov ne doživi ono što smo mi doživjeli i proživljavamo i neka ga dragi Bog oslobodi okova mržnje koja ga jer obuzela.

Drugi dio razgovora donosimo sutra...