Imati kuću za odmor udaljenu tek tridesetak kilometara od mjesta u kojem živite, pravi je san.
Uvijek ste dovoljno daleko ili dovoljno blizu da se brzo možete odmaknuti od gradske vreve i uživati u prirodi. Takvo mjesto za odmor napravio je svojoj obitelji Neno Stanić Tarzo u Zvečanju, mjestu u omiškom zaleđu.
Nadimak Tarzo je Neno Stanić dobio još kao dijete jer je, veli nam, mogao jedini među djecom iz Zvečanja popeti se na najviše drvo. Baš kao Tarzan, samo što su ga od milja prozvali Tarzo.
U rodnom Zvečanju podignuo je imanje koje je opet dovoljno daleko i dovoljno blizu prvih susjeda. Na terenu od oko 8500 metara četvornih ima i šume i livada, a sve je to okoliš ove obnovljene kuće. Iz ljetne kuhinje zapadno nema nijednog susjeda, a s druge strane je hrastova i grabova šuma.
Kaže kako je staru roditeljsku kuću prepustio braći, a ona je svega desetak minuta udaljena od ove preuređene ljepotice, koju je Neno Stanić kupio od rođaka. Nije puno dirao u arhitekturu kuće, nego je samo modernizirao i dogradio ljetnu kuhinju i, naravno, bazen.
Kuća čak nije ni velika jer ima svega sedamdesetak kvadrata tlocrta, a u njoj su smještene četiri spavaće sobe, četiri kupaonice, a tu treba ubrojiti i spomenutu ljetnu kuhinju, saunu i još jedan tuš.
Upitate li Nenu Stanića tko je zaslužan za preuređenje, reći će da je angažirao jedan projektni ured, ali sve zasluge za interijer i eksterijer nose tri žene, tri Stanićke.
Jedna je njegova supruga Rosa-Anesa, druga je njegova kći Helena, a treća nevjesta Nora. Odlučile su kući dati i ime, zvat će se "Sivi kamen" ili "Villa Gray stone", ali ništa još to nije službeno provedeno.
Sve su one smislile, priznaje Tarzo i dodaje kako se nije mogao načuditi kad su zapele da će u kući biti dosta drva, pa su čak pronašle i meštre u Slavoniji koji će, kako se na koncu i pokazalo, odraditi sjajan posao.
"Ma gdje drvo iz Slavonije?" pitao se Neno Stanić, ali na kraju je morao priznati da to drvo u interijeru jako dobro pristaje. Sada priznaje da su dobro smislile i grede koje su po stropovima istaknute, a i dobra ideja im je bio i kamin koji ima svoju dekorativnu, ali bome i funkcionalnu svrhu.
Ljetna kuhinja je posebno važno mjesto, pogotovo ovih dana. Cijela je izrađena od inoksa, nehrđajućeg čelika, što baš trima ženama, dizajnericama gotovo svega, nije bilo po volji, ali Neno Stanić je baš tako htio s obzirom da je tu otvoren prostor i želio je nešto izdržljivo na vremenske neprilike.
Doduše, ljetna kuhinja se može zatvoriti prozirnim stijenkama na povlačenje, ali, kako kaže vlasnik, nije to prava zaštita od kiše. I ti kuhinjski elementi su rađeni po mjeri, baš kao i drvenarija i namještaj od one spomenute slavonske hrastovine.
Drvo je, mogli bismo reći, "grubo obrađeno" pa cijelom unutrašnjem prostoru daje pomalo rustikalan stil, što se dobro uklopilo u čiste linije bijelih zidova i uopće u cijeli dojam moderne građevine. Od istog drva su napravljeni ormari i vrata na povlačenje radi što iskoristivijeg prostora.
Crni okovi na drvenim vratnicama i vratima dodaju još šarma u prostoru, a onda se sve savršeno uklopilo u drvene podove, stubište, grede... pa čak i u kupaonicama, gdje nema klasičnog postolja za umivaonike niti su ogledala iznad njih klasična. Nego je sve drveno.
Od svega bi se, pak, mogao izdvojiti dnevni boravak koji je povezan s kuhinjom. Tri žene Stanić tu su dolično spojile stilove i dobro ukomponirale kamin s dvjema sivim sofama u chesterfield stilu.
U kuhinjskom dijelu opet dominira slavonsko drvo, ovaj put kroz neuobičajenu garnituru stola i stolica, mogli bismo reći barskih, ali takve sigurno nismo vidjeli ni u jednom baru. Stoje oko visokog stola kao statue i zaista izgledaju neobično.
I onda, kad sve to vidite, poželite se okupati u plavom bazenu ispred ljetne kuhinje. Što je još čovjeku potrebno za pravi odmor?
VIŠE FOTOGRAFIJA U NAŠOJ GALERIJI GORE
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....