Ruka bruxelleske pravde uskoro će posegnuti ravno u hrvatske novčanike. Vlada je napokon progurala konačni prijedlog Zakona o potrošačkim kreditima, što u prijevodu znači da nas od 20. studenoga ove godine čekaju nova pravila igre na slobodnom tržištu života iznad vlastitih mogućnosti.
Službeno se to zove transpozicija europske CCD2 direktive, što u prijevodu znači ozbiljno stezanje obruča oko svega što miriše na posuđivanje novca. Hrvatima omiljenog sporta.
Rastezanje minusa i kupovanje "na tekući" za tri će mjeseca biti podložni VAR tehnologiji, svaka kupnja na rate bit će temeljito proanalizirana. Spajaju se zakoni, ukidaju se izuzeća, a siva zona internetskih brzih zajmova i lakomislene obročne kupnje odlazi u povijest.
Prema novom zakonu, svaka odgoda plaćanja, svaka kupnja na rate, pa makar bila i beskamatna, pravno se definira kao kreditni odnos. A to znači da će vas teleoperateri i trgovci morati svući do gole kože prije nego vam odobre ikakvu kupnju. Provjeravat će se vaša kreditna sposobnost, gledat će se prihodi, imovina i repovi iz prošlosti. A uz sve to, i oni sami, dakle trgovci, više neće moći tek tako posredovati u prodaji te će morati proći rigorozno licenciranje i doći pod izravni nadzor Hrvatske narodne banke (HNB).
Gornja granica iznosa potrošačkog kredita, koja je godinama bila cementirana na nešto više od 132 tisuće eura, potpuno se ukida. Ubuduće ćete se moći zadužiti koliko god želite, ali samo pod uvjetom da algoritam i bankar potvrde da ste sposobni to vratiti. Dolazak na blagajnu u nekoj trgovini, uopće se ne šalimo, umnogome će sličiti dolasku na šalter u nekoj banci.
Slavnom peglanju preopterećenih kartica dolazi kraj. A staje se na kraj i internetskim predatorima. Svi oni brzi, kratkoročni krediti "od nula eura" s rokom otplate kraćim od tri mjeseca, koji su do jučer plesali u pravnom vakuumu i hvatali lakovjerne građane u zamku skrivenih naknada, morat će se podvrgnuti strogim pravilima. Ili će igrati po zakonu, ili će im ugovori biti proglašeni ništetnima. Pa će dužnik vraćati samo čistu, golu glavnicu. Bez centa kamate.
Dug od tri milijarde
I dok u vladajućem HDZ-u smatraju kako su učinili velik korak u borbi za oslobađanje građana iz okova dužničkoga ropstva, rasprava u Saboru razotkrila je zastrašujuću anatomiju hrvatskog siromaštva. Boris Lalovac, oporbeni prvoborac za financijska pitanja, izvadio je brojke od kojih i čovjeku otpornom na anemiju dođe slabo: u ovom trenutku gotovo 197 tisuća blokiranih građana u Hrvatskoj duguje više od tri milijarde eura!
"Zakon dolazi prekasno", grme iz oporbenih klupa, optužujući Vladu da je dopustila da se stvori dužničko ropstvo prije nego što je uopće reagirala. Posebna meta kritika preduga su prijelazna razdoblja, pri čemu se oporba pita zašto se puna primjena zakona za platne kartice i kupnju na rate odgađa tek za siječanj 2028. godine, a za teleoperatere do lipnja 2027., odnosno zašto se ostavlja prostor sivoj zoni da još godinu i pol dana krčmi po starom, kad znamo da upravo teleoperateri generiraju čak 18 posto ukupnog broja blokiranih u državi.
Sumnjičavi su i prema novoj ulozi FINA-e. Zakon, naime, predviđa da će građani u problemima moći tamo dobiti besplatno savjetovanje o dugu. No, tko će ih savjetovati? Imamo li dovoljno stručnjaka, pravnika i psihologa koji mogu ući u klinč s bankama i agencijama za naplatu potraživanja prije nego što ovrha pokuca na vrata? Na to pitanje vladajući nude samo deklarativni optimizam.
Na prvoj crti bojišnice, udruge građana i potrošača gledaju na ovaj zakon s mješavinom olakšanja i čistog straha. S jedne strane, sretni su što se čisti divlji zapad brzih internetskih zajmova, a s druge se pribojavaju dodatne birokratizacije svakodnevnog života. Pitaju se hoće li prosječan građanin odjednom svugdje sa sobom morati nositi fascikl s platnim listama i izvodima s računa, a zanima ih, što je svakako još i važnije, tko će nam jamčiti diskreciju, odnosno tko će jamčiti sigurnost tih osjetljivih podataka koji će se najednom naći u rukama uglavnom needuciranih trgovaca. Tko će, ukratko, jamčiti da neće doći do njihove zlouporabe.
Najveći prigovor udruga ipak ide na račun onoga čega u zakonu – nema. A nema konkretnog, konačnog obračuna s agencijama za naplatu potraživanja, s "utjerivačima dugova". Udruge su tražile radikalno rješenje: potpunu zabranu prodaje potrošačkih dugova trećim osobama bez pristanka dužnika. Tražili su da dugovi ostanu unutar bankarskog sustava pod kontrolom HNB-a. A tu je država, čini se, reterirala.
Pravo na zaborav
Ipak, u ovoj šumi paragrafa i političkih prepucavanja, zasjala je jedna čista, ljudska pobjeda. Oko nje su se složili svi, i Vlada, i oporba, i udruge. Novi Zakon o potrošačkom kreditiranju uvodi, naime, "pravo na zaborav" za bivše onkološke bolesnike. Nakon što prođe deset godina od završetka uspješnog liječenja, banke i osiguravajuće kuće više ne smiju te ljude tretirati kao hodajući rizik. Ne smiju ih diskriminirati, ne smiju im odbijati kredite niti im nabijati astronomske premije osiguranja. To je velika pobjeda čovjeka nad hladnim korporativnim profitom.
Pravila su, ukratko, napisana. Od studenoga ove godine, život na dug u Hrvatskoj više neće biti isti. Država nas, pod patronatom Bruxellesa, želi silom utjerati u financijsku pismenost i odgovornost. Namjere su na papiru plemenite, zaštititi malog čovjeka od ponora prezaduživanja, no poznavajući naš mentalitet i poslovično sporu državnu administraciju, ostaje nam vidjeti hoće li ovaj zakon doista biti štit za građane ili tek nova, komplicirana birokratska omča koja će dodatno usporiti ionako trom sustav.
Jedno je sigurno: era u kojoj se u minus odlazilo "prešutno i lagano" – službeno je završena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....