Lika je lik” – poruka je kojom je Turistička zajednica grada Gospića tijekom pandemije promovirala kraj poznat po čistoj prirodi, svježem zraku, vodi, poljoprivredi i prostoru za bijeg od gradskih gužvi. Kampanja je nastala u vremenu kad je cijeli svijet tražio izlaz iz zdravstvene krize, a Lika je svoju turističku priliku pronašla upravo u onome što se desetljećima smatralo njezinom najvećom vrijednošću – čistom okolišu i osjećaju sigurnosti.
Danas ta poruka više nije tako jednostavna.
U Gospiću i okolici posljednjih se dana, pa i mjeseci, sve češće govori o nelegalnom zbrinjavanju, odnosno odlaganju opasnog otpada, pronađenom na području grada i okolice. Odnosno na lokaciji bivšeg PPK-a “Velebit”. Službeno utvrđivanje razmjera problema otvorilo je niz pitanja o mogućem utjecaju na okoliš, podzemne vode, poljoprivredu i, neizravno, na turizam. Dok institucije najavljuju sanaciju, među ljudima koji žive od gostiju već se osjeća nervoza. Neki iznajmljivači bilježe otkazivanja, drugi kažu da zasad nemaju nikakvih problema, a treći upozoravaju na to da pravi test za turističku sezonu možda tek slijedi, kad sanacija počne i kad priča o otpadu ponovno dospije u širu javnost...
U ovom trenutku slika nije jednoznačna. U Gospiću nema masovnih otkazivanja rezervacija, turistički promet, prema podacima tamošnjeg TZ-a, i dalje raste, a mnogi ugostitelji kažu da rade bolje nego lani. No pojedini iznajmljivači već imaju konkretne slučajeve da su gosti nakon vijesti o onečišćenju odustali od dolaska.
I upravo se toga turistički djelatnici najviše pribojavaju. U razgovoru s vlasnicima smještaja i ugostiteljima u Gospiću i okolici gotovo uvijek se vraća isto pitanje: koliko će dugo reputacija Like moći izdržati pritisak priče o opasnom otpadu?
’Prazna su nam tri apartmana...’
Vlasnica apartmana Anamarija Tadić jedna je od onih koji su posljedice već osjetili.
– Nakon što su se proširile informacije o onečišćenju, gosti su mi počeli otkazivati rezervacije. Trenutno su prazna sva tri naša apartmana. Ljudi su najviše zabrinuti zbog vode, a dodatnu nervozu stvaraju različite informacije koje se šire među stanovništvom. Onda posljedično imate otkazivanja rezervacija nakon što se pročula vijest o onečišćenju u Gospiću. Problem nije samo u tome što gost pita može li piti vodu iz slavine, pitanja se šire i na sve ono što turist uobičajeno podrazumijeva kad rezervira smještaj u destinaciji koja se reklamira kao prirodna i zdrava. Zato smo u apartmane trebali početi stavljati aparate s vodom jer se ljudi pomalo boje. Ne znamo kako će sve završiti, ali zagovaramo što bržu sanaciju – ističe Anamarija, smatrajući da je situacija posebno teška zbog toga što ljudi međusobno prenose različite priče. Njezina obitelj, prema njezinim riječima, već mjesecima ne pije vode iz slavine. U njezinu slučaju dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da u obitelji imaju malu bebu.
Za turizam, kaže, nije dobro kada gost prije dolaska počne razmišljati je li voda sigurna, može li se tuširati ili je li hrana proizvedena u okolici zdravstveno ispravna.
A upravo se takva pitanja počinju pojavljivati.
Sličan, ali zasad puno blaži slučaj zabilježili su u Rizvan Cityju, pustolovno-izletničkom centru koji posluje u okolici Gospića. Vlasnik Goran Šuper kaže da su do sada imali samo jedno otkazivanje rezervacije smještaja povezano sa strahom gosta zbog kvalitete vode. No, zanimljivo je koliko je zabrinutost otišla daleko.
– Gošća nije pitala samo može li piti vodu, nego i kakva je voda kojom će se tuširati i je li kvalitetna ona u bazenu koji imamo u kampu. Uvjeravali smo je da je sve u redu, ali ipak je otkazala rezervaciju – kaže Šuper.
Mišljenja je da je situacija alarmantna i mora se hitno riješiti. Naravno, prvenstveno radi zdravlja ljudi koji tu žive, ali i zbog turizma i poljoprivrede, navodeći primjer kako je negdje pročitao da su neki testirali proizvode lokalnih OPG-ova, ima li u njima nedopuštenih supstancija povezanih s ovim otpadom.
– Lika se napokon počela brže razvijati u turističkom smislu, puno je novca uloženo u smještajne objekte. Prepoznati smo kao zdrava regija s čistim zrakom, bistrom vodom, dobrim ljudima i još boljim domaćinima. I regija s izuzetnim potencijalom za aktivni turizam. Dolinu u kojoj se nalazi naš centar neki još nazivaju “Dolinom tisuću izvora”. Sa svakog tog pili smo prvoklasnu vodu i njom se ponosimo. I sada od svih potencijalnih ugroza za turizam, koji je inače “trusno” područje, poput ratova ili kriza u gospodarstvu, dogodi se ova veleizdaja kojoj se nitko nije nadao. Istina da je problem ogroman, ali je rješiv. Zato smatram da će, ako se bude odmah reagiralo i taj otpad uklone s našeg područja, sve biti u redu. Ja sam optimist i vjerujem da će Lika ostati hrvatska kraljica čiste prirode – istaknuo je Šuper.
Nije Gospić toliko u problemu koliko...
Sličan stav ima i Ivica Sokolić, poznati gospićki ugostitelj i direktor restorana i motela “Maki”.
Sokolić je cijeli profesionalni život vezan uz turizam. Školovao se u Opatiji, gdje je diplomirao menadžment u turizmu, potom se vratio u Gospić i uključio se u obiteljski posao. Njegova obitelj desetljećima se bavi ugostiteljstvom i smještajem. Zato na problem ne gleda samo kao građanin, nego i kao netko čija je egzistencija izravno povezana s turističkom reputacijom Like.
U njegovu je objektu sedamdesetak soba, dok u restoranskom dijelu ima oko dvjesto sjedećih mjesta, a njihove goste, kaže, posljednjih mjeseci zanima prije svega jedno – voda.
– Najprije moram kazati da se novonastala situacija nije značajno odrazila na broj gostiju u našem restoranu i smještajnim kapacitetima. Međutim, ljudi su zabrinuti, gosti pitaju kakva je voda, pijete li vodu, isto kao što vi pitate mene – govori Sokolić, nastavljajući kako on svojim gostima ne govori da ne piju vodu. Naprotiv, veli da im objašnjava kako je on pije i da se, prema dostupnim informacijama, voda smatra ispravnom. Pored toga što oni vodu dobivaju uzvodno od Gospića, crpilišta koja vode prema Brušanima, pa ne utječe toliko na Gospić koliko nizvodno prema Otočcu, Lešću i Gackoj dolini. Doduše, primjećuje promjenu među domaćim stanovništvom.
U samom gradu primijetio je da mnogi kupuju flaširanu vodu. To mu je, tvrdi, teško prihvatljivo, upravo zbog toga što je lička voda desetljećima bila jedan od simbola toga kraja, s obzirom na to da se Lika turistički gradila na ideji čiste i zdrave prirode. Na vodi, zraku, hrani, šumama i otvorenom prostoru. Posljednjih godina toj se priči pridružio i razvoj kuća za odmor, aktivnog turizma, kampova i različitih outdoor sadržaja. Sada se sve to mora braniti od jedne riječi koja je za turističku destinaciju posebno opasna – zagađenje.
Naš domaćin ne skriva zabrinutost i zbog brzine kojom se problem rješava.
– Prošla je već godina i pol dana, a ništa nije poduzeto. Prema informacijama koje su mi dostupne, govori se o količini od oko 32 tisuće tona otpada, dok je za početak sanacije najavljeno uklanjanje približno 4500 tona. Po meni je to premalo u odnosu na ukupnu količinu. To je minorni postotak. Trebalo bi se puno više angažirati – mišljenja je ovaj mladi gospićki ugostitelj.
Predug rok za sanaciju
Posebno ga zabrinjava najavljeni rok sanacije.
Ako se govori o šest mjeseci do godinu dana, smatra Sokolić, to je predugo.
– To se trebalo odmah rješavati, što je moguće prije. Jer za ljude koji žive od turizma problem ne završava administrativnom granicom grada. Lika je hidrološki, gospodarski i turistički povezan prostor. Ono što se događa na jednom području može imati posljedice i nizvodno, a zabrinutost među ljudima raste upravo zbog mogućnosti da se problem s otpadom poveže s podzemnim vodama i poljoprivredom. A te su vode na nekim mjestima na dubini od tek tridesetak metara, dok se, prema nekim informacijama, opasni otpad nalazi na dubini od osam metara. Zato na ovo ne bih gledao kao na lokalni problem, nego je to problem cijele Hrvatske – upozorava Sokolić.
Za turističku zemlju poput naše domovine, kaže, reputacija okoliša od posebne je važnosti. Jer Hrvatska prodaje turizam kao iskustvo mora, prirode, hrane i očuvanog prostora, dok se Lika u toj priči pozicionirala kao unutrašnjost koja gostu nudi upravo ono što je sve teže pronaći u velikim gradovima i prenapučenim turističkim središtima. Ako se pojavi sumnja u vodu, tlo ili hranu, posljedice ne moraju biti trenutačne. Dovoljno je da potencijalni gost odluči rezervirati negdje drugdje.
Po njegovu mišljenju, turizam je osjetljiva grana gospodarstva. Još je osjetljiviji u sredini u kojoj nema velike industrijske baze koja bi mogla amortizirati pad turističke potražnje. A opet, Gospić i okolica posljednjih su godina sve više ulagali u smještaj. Grade se kuće za odmor, uređuju se apartmani, otvaraju se novi sadržaji, ulaže se u sportsku i turističku infrastrukturu. U sve to trebalo je uložiti značajna sredstva. Neki su ulagali svoju ušteđevinu, drugi su koristili fondove, a većina se zadužila kod banaka i izgradila kuće, očekujući od toga neki prihod. I sada ovo.
U razgovorima na terenu posebno se ističu i reakcije stanovnika pojedinih naselja koji su, prema riječima našeg sugovornika, i prije upozoravali na problem. Riječ je zapravo o građanima koji egzistiraju u okolici kontaminiranog područja, odnosno područja na kojem ljudi imaju apartmane, vrtove, polja i vlastitu proizvodnju hrane. Isti ti slali su dopise i upozoravali nadležne, ali njihova upozorenja nisu se uvijek shvaćala ozbiljno. U jednom trenutku, kaže Ivica, prosvjednike se čak optuživalo da šire paniku i lažne vijesti.
Danas je situacija drukčija.
Kolovoz bolji od lanjskog
– Pokazalo se da su ljudi bili u pravu – konstatira Sokolić, koji oprezno govori o odgovornosti za ono što se događalo jer, kako ističe, ne zna tko je konkretno sudjelovao u nezakonitom odlaganju. Ali ljudski mu je teško razumjeti da bi netko mogao opasan otpad dovoziti u mjesto u kojem žive ljudi. Njemu osobno pogotovo je nevjerojatno da netko može to učiniti u mjestu u kojem živi. Sada se očekuje da institucije utvrde tko je odgovoran, kako je otpad završio na lokaciji i koliki je stvarni opseg problema.
U međuvremenu, stanovnicima ostaje čekati sanaciju.
A poljoprivrednicima i ugostiteljima još jedno pitanje: što će se događati s hranom proizvedenom u okolici?
Sokolić kaže da se njegova restoranska ponuda oslanja na lokalne OPG-ove. Upravo zbog toga mu je važno da se utvrdi stvarno stanje tla i vode, a ne da se javnost hrani nagađanjima. Štoviše jer su se u javnosti pojavile i informacije o mogućem onečišćenju i na drugim lokacijama u širem području Like. Spominju se Štikada, Lički Osik, područje prema Vrhovinama, a u razgovoru s ugostiteljima spominje se i mogućnost da se opasni otpad nalazi i ispod službenog odlagališta Rakitovac. To su, međutim, po njegovu mišljenju, trenutačno samo indicije koje tek trebaju dobiti službenu potvrdu. Upravo je zato, napominje, za turizam možda najvažnije da se što prije dobije jasna, stručna i javno dostupna slika stanja. Jer prazninu u informacijama brzo popune glasine.
Unatoč svemu, na gospićkim ulicama i u restoranima trenutačno se ne osjeća turistički slom.
Tako će vam reći i Frane Svetić iz Trnovačkog Novosela, nedaleko od Gospića. On ipak iz svojeg restorana “Malo misto”, koji inače posluje od 1982. godine, problem promatra iz nešto drukčije perspektive, jer njegov restoran nema smještajne kapacitete i trenutačno ne vidi ozbiljniji pad poslovanja. Naprotiv, posljednjih godina, kaže, turizam je snažno rastao.
– Posljednjih deset godina sve je više i krenuo turizam. Evo, ove godine radimo gotovo pedeset posto bolje nego prošle sezone. Pa i ovih dana, otkad se prošila vijest o onečišćenju, što se tiče samog restorana, zasad nema nekih dramatičnih promjena – kratko nam je prokomentirao Svetić.
Gosti dolaze, posao traje, a prema podacima Turističke zajednice koje su čuli od lokalnih djelatnika, kolovoz je čak bio bolji nego prošle godine.
Ipak, ovaj ugostitelj ne ignorira problem.
I on ima djecu. Zbog toga mu nije svejedno što se događa.
Gosti pitaju za vodu, osobito oni koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske. Domaći stanovnici, kaže, uglavnom već znaju odakle dolazi voda i kakve se informacije objavljuju, dok turisti imaju više pitanja. Frane pritom primjećuje još jedan važan problem: mnogi ljudi izvan Gospića uopće nisu svjesni toga što se događa. To bi se moglo promijeniti čim sanacija počne. Kad se na terenu pojave strojevi i kamioni, pa počnu iskopi i odvoz velikih količina otpada, priča će ponovno dobiti snažnu vizualnu dimenziju. Ono što je danas za mnoge samo vijest na portalu tada bi moglo postati prizor koji se prenosi društvenim mrežama.
A upravo je to scenarij koji turistički djelatnici žele izbjeći. Ne zbog toga što žele prikriti problem, nego zato što žele da se on riješi stručno i bez dodatnog stvaranja straha. Ali isto tako ne znači da nema razloga za zabrinutost.
Jedno otkazivanje zbog vode možda je malo za veliki turistički sustav. Za vlasnika apartmana to otkazivanje može biti vrlo konkretan gubitak. Ako ih bude deset, pedeset ili stotinu, problem postaje gospodarski.
U Turističkoj zajednici grada Gospića zasad ne vide pad turističkog prometa.
’Vjerujmo rezultatima službenih analiza’
Direktorica Maja Strilić iznosi potpuno drugačiju sliku od one koju bi netko mogao očekivati nakon vijesti o onečišćenju. Prema njezinim riječima, Gospić i dalje raste.
U srpnju ove godine zabilježeno je više od 12 posto rasta u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a grad posljednjih nekoliko godina kontinuirano bilježi rast dolazaka i noćenja.
– Stalno smo u porastu što se tiče i dolazaka i noćenja, posebno nekoliko posljednjih godina. Što se tiče novonastale situacije, nismo primijetili otkazivanja rezervacija. Osim toga, ne dobivamo ni upite gostiju koji bi izravno pitali je li Gospić zagađen ili je li voda sigurna. To, međutim, ne znači da problem podcjenjujemo. Naprotiv. Vjerujemo u institucije i njihovu odgovornost o uklanjanju otpada – ističe direktorica gospićkog TZ-a. Ali pritom inzistira na vrlo važnoj razlici: problem s nelegalno odloženim otpadom ne smije automatski postati etiketa da su Gospić ili cijela Lika zagađeni. Njezin je stav da treba vjerovati institucijama i rezultatima službenih analiza.
Prema informacijama koje ima, dosadašnja ispitivanja vode i pojedinih poljoprivrednih proizvoda nisu pokazala onečišćenje. Zato očekuje da će se i komunikacija prema javnosti temeljiti na provjerenim podacima. Ne želi da se stvara nekakva psihoza.
To je, ujedno, i jedna od najvećih dilema s kojom se sada suočava lokalni turizam. Kako govoriti o stvarnom problemu, a istodobno ne stvoriti dojam da je cijela destinacija “zdravstveno neupotrebljiva”?
Strilić podsjeća na to da je upravo u vrijeme pandemije Gospić pokrenuo kampanju “Lika je lik”, odnosno, što bi se reklo, “likarija za sve”. Tada je ta poruka bila gotovo idealna za ono što su ljudi tražili. Mir, prirodu, prostor, svježi zrak, sigurnost i mogućnost boravka daleko od gužve.
– Nakon pandemije taj se interes nije izgubio. Naprotiv, počele su se otvarati nove kuće za odmor, povećao se broj turističkih kreveta, razvijala se poljoprivreda, outdoor ponuda i različiti sportski sadržaji. Danas Gospić raspolaže s nešto više od 1500 registriranih turističkih kreveta, što je, u odnosu na početak pandemije 2020. godine i tadašnjih 869 postelja, značajan iskorak. I što je najbitnije, broj novih objekata i dalje raste.
I sada svakodnevno dobivamo upite ljudi koji bi željeli izgraditi ili obnoviti kuću za odmor. Mnogi od njih već su uložili značajan novac. Neki su se zadužili. Zato Turistička zajednica sada želi izbjeći situaciju u kojoj će cijela destinacija zbog jednog ozbiljnog ekološkog problema dobiti oznaku “zagađena” – smatra Maja Strilić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....